Iz pravne košnice Rektorata Univerziteta u Sarajevu na adrese zaposlenika stigao je početkom juna još jedan nacrt s propratnim obrascem za dostavu prijedloga na ponuđeni dokument.
Dokument se zove Pravilnik o evaluaciji rada nenastavnog osoblja Univerziteta u Sarajevu.
Iz naslova bi se dalo pretpostaviti da postoji (da bi morao postojati) i sličan pravilnik o evaluaciji rada nastavnog osoblja, ali on, naravno, ne postoji.
Nastavnike evaluiraju studenti, putem ankete čiji sadržaj utvrđuje Odbor za upravljanje kvalitetom, koja je neobavezna i čiji je cilj unapređenje nastavnog procesa, pri čemu je najgore što se nastavniku može dogoditi da za kaznu ide na dodatno pedagoško osposobljavanje i usavršavanje.
S običnim osobljem stvari nisu tako bezazlene.
Njihov rad ocjenjuje komisija od troje nadređenih, prema kriterijima koji se odnose na obim posla, kvalitet rada, pridržavanje propisanih procedura u radu, pravilnost rada, urednost, temeljitost i preciznost u radu, pravovremenost u obavljanju poslova, odnosno vrijeme potrebno za obavljanje poslova, poštivanje propisanih i naloženih rokova, te izvršavanje poslova na vrijeme (spisak nije konačan).
Komisija također ocjenjuje i kompetencije zaposlenika koje “predstavljaju skup radnih ponašanja potrebnih za djelotvorno obavljanje svakodnevnih poslova“ i odnose se na (između ostalog) “komunikacijske vještine, uključujući sposobnost pisanog i usmenog izražavanja zaposlenika, sposobnost rada u timu, nepristrasno ophođenje prema kolegama i strankama, izgradnja konstruktivnih radnih odnosa sa kolegama, sposobnost ekonomičnog i efikasnog organiziranja rada i sposobnost usklađivanja radnih zadataka sa prioritetnim aktivnostima službe i tijela u kojem zaposlenik radi, interdisciplinarnost i odnos prema stručnom usavršavanju: sposobnost izvršavanja zadataka na poslovima drugog radnog mjesta, posvećenost profesionalnom usavršavanju, informatička pismenost, prihvatanje promjena.“
Prema ovakvim zahtjevima komisija ocjenjuje obične (nenastavne) zaposlenike kao đake u osnovnoj školi, ocjenama od jedan do pet. Ko dva puta dobije jedinicu, dobija otkaz.
I više nije smiješno.
Prema Kriterijima za evaluaciju ispunjenja radnih zadataka i ocjena radog učinka i rezultata zaposlenika (član 7) ocjenu 5 dobija zaposlenik koji ostvari izvanredan učinak, tj. koji je pokazao izvanredan rezultat u odnosu na planirane rezultate, doprinoseći, kako obimom tako i kvalitetom preuzetih i obavljenih zadataka, usljed čega je postizanje predviđenih rezultata značajno [je] premašilo očekivani rezultat.
Stilski rogobatno, a logički konfuzno, ovakvo objašnjenje (ocjena 2 iz maternjeg jezika) ima i dodatak (čl. 12) – za ocjenu 5 radnik dobija dva mjeseca za četvrtinu uvećanu osnovnu plaću.
Na drugoj strani skale, ocjenu 1, ne zadovoljava, dobija zaposlenik koji nije postigao rezultat u odnosu na planirani obim i kvalitete (predviđeni rezultati nisu postignuti).
Prema ovom nacrtu, pravnik u Rektoratu može dobiti uvećanu platu ako ostvari izvanredan rezultat u odnosu na planirani, tj. ako značajno premaši broj nacrta i pravilnika u nacrtima i prijedlozima koje distribuira na razmatranje, raspravu i usvajanje. Ali šta da radi nenastavni zaposlenik na mjestu ložača? Da uštedi na ogrjevu? Ili noćni čuvar? Da hvata miševe kad već nema lopova?
Nacrt je očito plod korporativne pameti, koja motiviše gornje, a disciplinuje donje.
Zato su najgornji u akademskoj hijerarhiji, nastavnici, pošteđeni ovakvog ponižavajućeg ocjenjivanja (na šta će, nadajmo se, reagovati i sindikat). Istina, i nastavno osoblje je izloženo stresu, ali svakih pet-šest godina, unutar kojih se ponižavaju dobrovoljno, sakupljajući kvantitativne pokazatelje svog kvalitativnog napretka. Ali nikome još nije palo na pamet da docente, naprimjer, ocjenjuje ocjenama od 1 do 5, na osnovu djelotvornog obavljanja svakodnevnih poslova. Ne postoji niti jedan razlog a da se i nastavnici svake godine ne “ocjenjuju i na osnovu kvaliteta i efikasnosti izvršenog posla u skladu sa odgovarajućim propisima, uputstvima, standardima, stručnom metodologijom i izdatim nalozima (tačnosti, odnosno broju grešaka u odnosu na izvršavanje poslova odnosno radnih zadataka), složenosti izvršenih poslova, stručnosti, kreativnosti i inicijative pri izvršavanju poslova, iznalaženju rješenja koja osiguravaju podizanje kvaliteta i efikasniju realizacije previđenih poslova i zadataka, odgovornosti u radu, poštovanja rokova određenih za izvršavanje poslova, saradnje sa ostalim učesnicima u procesu rada.“
Ali isto tako ne postoji razlog ni da se zaposlenici UNSA dijele na nastavno i nenastavno osoblje kako bi se na vrednovanje njihovog rada primjenjivali različiti propisi. Ukoliko nastavnici ne žele biti ponižavani komisijskim ocjenjivanjem, bilo bi i pošteno i kolegijalno i akademski da takvu praksu osude i odbace kao neprihvatljivu za sve zaposlenike univerziteta.
Osim ako sebe na akademskoj farmi ne smatraju jednakijima.
