Nisam govorio istinu, odnosno slagao sam, i izvinjavam se. Ljudski je pogriješiti i reći izvini, a sad i da objasnim o čemu se radi.
Prije nekoliko dana razgovaram sa kolegicom. Komentariše jednu od mojih kolumni, kaže: Kolega, nije ono baš onako kako pišete. Zatim spominje jakne, obuću, užinu, malu i veliku nuždu, kako u toaletu tako i u učionici. Pa, pošto izgleda da nisam bio jasan, da pojasnim:
U stavu 1 člana 56 Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju piše: Procjenu zrelosti djeteta za polazak u školu vrši komisija za upis učenika u prvi razred. To je uslov za upis.
Šta ako dijete nije zrelo, a upiše se u školu? Razloga za ovo može biti više, da neko ne postane tehnološki višak, da se roditelji ne ljute, da dijete ide u školu sa rođakom, konom...
S nezrelim djetetom dolaze poteškoće: ono ne zna vezati obuću (pomaže učiteljica), ne zna obući jaknu (pomaže učiteljica), ne zna izvaditi užinu (pomaže učiteljica), ne zna raspremiti i spremiti stvari (pomaže učiteljica), ne zna obaviti malu nuždu (učiteljica...), ne zna obaviti veliku nuždu (učiteljica...), nezrelo dijete se upiškilo na času (učiteljica...), nezrelo dijete se ukakilo na času (učiteljica...).
Ne mogu a da se ne zapitam: ko boravi s ostatkom djece u učionici (zrele) dok učiteljica nezrelom u školskom toaletu pere guzu? Koliko vremena dnevno učiteljica odvoji (i od čega) za pomoć nezreloj djeci i gdje se taj rad evidentira? I najvažnije: kako se plaćaju ovi poslovi koje sam naveo? Koeficijentima bebisiterke ili magistrice razredne nastave? Do kada će svi raditi tuđi posao i ispravljati tuđe propuste, istovremeno delegirajući svoje narednim u proizvodnom lancu nekompetentnih građana.
*
I kolega s kojim često pijem kafu imao je primjedbi na moju kvaritmetiku koja se tiče poslova razrednika prema standardima od 1987. do 2024. godine. Naime, uočio sam da se broj učenika kretao od minimalno 20, optimalno 28, maksimalno 36 (1987), sve do minimalno 16, optimalno 22, maksimalno 26 (2024).
I zaključio: manje učenika je ujedno i manje posla.
U istoj kolumni sam detaljno objasnio šta je radio razrednik u vrijeme papirnatog dnevnika: Za sav ispisani tekst i brojeve, za sve realizovane računske operacije, zbrajanja, usklađivanja i oduzimanja, za sve potpise i kontrole razrednik je bio plaćen ukupno tri sata sedmično za razredništvo. Danas kad kraljica za manipulaciju podacima radi sve, primijetio sam da je obim administrativnog posla, a naročito onog koji se odnosi na proračune, numerisanje i kontrolu, koji su obavljali razrednici, gotovo nestao, dok se vrijednost tog posla kojeg gotovo da nema po novim Pedagoškim standardima povećala (zahvaljujući sindikatu, ministrici i Vladi) za 0,5 sati od 1. do 3. razreda, a od 4. do 9. za dva sata sedmično.
Ovdje sam slagao.
U posljednjem redu treba da stoji: 1,5 sati od 1. do 3. razreda, a od 4. do 9. za 3,5 sati sedmično (više nego duplo). Znači, razrednici za poslove koji su gotovo nestali po novom dobijaju 50%, odnosno 117% više. (Razredništvo se plaćalo ukupno tri časa (1987. i 2007. godine), četiri časa (2008), a 6,5 časova će se plaćati od septembra 2024. godine.)
Istina je da nisam obratio pažnju na nove poslove koji su se pojavili, a to su: rad na individualnom razvoju, dobrobiti i zaštiti zdravlja učenika, realizacija časa odjeljenske zajednice, sistemsko praćenje i bilježenje učeničkog napredovanja, komunikacija i saradnja sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa koji mogu dati doprinos u postizanju što boljih rezultata učenika kako u odgojnom tako i u obrazovnom smislu, uključujući i informacije i roditeljske sastanke, vođenje propisane pedagoške dokumentacije i evidencije, pripremanje izvještaja za sjednice odjeljenskog i nastavničkog vijeća, realizacija društveno korisnog učenja sa učenicima.
Pošto ova rečenica izgleda kao prosto nemoguća i kao takva kod mene izaziva smetnje i šumove, malo ću je uprostiti, odnosno prekrižit ću poslove koji su i ranije realizovani. Čas odjeljenske zajednice je uvijek realizovan i zato ga križam realizacija časa odjeljenske zajednice; pedagošku dokumentaciju smo sigurno vodili, a sad da li je bila propisana – ne znam, pa zato križam i vođenje propisane pedagoške dokumentacije i evidencije; pripremali smo izvještaje, to znam sigurno, i za odjeljensko i za nastavničko vijeće, ali smo vodili i zapisnike o održanim odjeljenskim vijećima, a toga sada nema, možda se ne pišu više zapisnici, nije bitno, križam pripremanje izvještaja za sjednice odjeljenskog i nastavničkog vijeća; napredak i nazadak učenika je uvijek evidentiran i praćen, onako pješke, olovkom, nismo mi imali ove sisteme za praćenje, ali križam i sistemsko i praćenje i napredovanje i nazadovanje kojeg nema: sistemsko praćenje i bilježenje učeničkog napredovanja; održavali smo roditeljske i informativne sastanke, ali samo sa roditeljima, komunicirali smo sa pedagogom, ponekad sa kolegama i direktorom, a sad da li su to svi sudionici u ovom procesu i da li mogu dati doprinos u postizanju što boljih rezultata ne znam, ali križam komunikacija i saradnja sa svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa koji mogu dati doprinos u postizanju što boljih rezultata učenika kako u odgojnom tako i u obrazovnom smislu, uključujući i informacije i roditeljske sastanke.
Ostao je rad na individualnom razvoju, dobrobiti i zaštiti zdravlja učenika, kao i realizacija društveno korisnog učenja sa učenicima. Ova rečenica je prosto moguća, ali njen drugi dio me zbunjuje. Znam da se može učiti sa psima, mačkama, kravama, konjima, volovima… i sa učenicima, ali pošto radim u školi, valjda se podrazumijeva da je sa učenicima; ostaje još ono korisnog učenja, koje je još i društveno. E pa kad je takvo, može li mi neko objasniti kakvo je nekorisno učenje. Zbog besmisla drugog dijela rečenice izbacujem ga, a ostaje dio koji glasi: Rad na individualnom razvoju, dobrobiti i zaštiti zdravlja učenika.
Konsultacijom sa Googleom shvatio sam da: Dobrobit sudionika odgojno-obrazovnog procesa podrazumijeva psihološko, socijalno, emocionalno, kognitivno i fizičko funkcioniranje i kompetencije koje je potrebno njegovati i razvijati kako bi se ostvarilo psihičko i fizičko zdravlje te vodio ispunjen i sretan život.
Iz ovoga slijedi da je dobrobit sretan život, psihičko i fizičko zdravlje djeteta, pa je prema tome dio rečenice zaštita zdravlja učenika nepotreban, jer je učenik sretan, psihički i fizički zdrav. Kako bi nova rečenica imala smisla poslije svih križanja i moje intervencije, ona sad glasi ovako:
Rad na individualnom razvoju, psihičkom i fizičkom zdravlju, kao i sreći djeteta.
A na čemu smo radili do sada?
