U funkciji stvarnih potreba građana/ki

Nenad Veličković

13.02.2024
Bulevar Branioca Dobrinje.JPG
Foto: Omnibus
Pravopisni amandman

U funkciji stvarnih potreba građana/ki

Npr. Genitiv množine imenica muškog roda izvodi se dodavanjem nastavka a na nominativ jednine, (sad amandman!) osim u Opštini Novi Grad...

Na tablama u jednoj od glavnih dobrinjskih ulica piše Branioca Dobrinje. Po pravopisu, trebalo bi branilaca. Stvar nezgodna, ponajviše za ljude koji predaju i prodaju pravopise. Ispada da tamo neki genitiv množine nije bitna stvar, da bi se sad nekih deset-petnaest ploča skidalo sa fasada ili se preko njih prišarafljivale nove, sa ispravno napisanim nazivom ulice.

Dobro, to sa pločama bi mogao isfinansirati pravopisac od honorara za svoj zakonik, ali stvar je ipak malo kompleksnija. Pogrešan genitiv plurala piše i u ličnim dokumentima građana, urednim papirima firmi, školskim evidencijama, računima za struju, vodu, grijanje…

Hoće li jezička zakonodavna vlast pokrenuti inicijativu da se sve to reizda ponovo, svi cipsovi, sve lične karte, sve registracije? Neće, naravno, jer bi to koštalo puno i dovelo do ko zna kakvih nesagledivih pravnih i administrativnih komplikacija. Jeftinije, brže i lakše bi bilo da se donese amandman na pravopis, pa da tamo piše, npr. Genitiv množine imenica muškog roda izvodi se dodavanjem a na nominativ jednine, (sad amandman!) osim u Opštini Novi Grad, gdje vrijedi pravilo da se genitiv množine izvodi, osim na pomenuti način, također i dodavanjem nastavka a na korijen nominativa množine. Za razliku od mnogih drugih sasvim proizvoljno donesenih pravopisnih rješenja, ovo zaista ima temelj u stvarnoj potrebi građana. Potrebi da im dokumenti budu u skladu s pravopisom. To im se pravo, srećom, može osigurati i na lakši način. Naprosto se treba negdje na stranici Opštine napisati da se naslov ne odnosi na množinu, branioce, puno njih, branilaca, nego na jednog, branioca. To bi onda bilo kao ulica neznanom junaku. Pošto je jedan, ali neimenovan, može biti svako, dakle svi.

Osim žena. I u množini i u jednini, one su izostavljene. One nisu branile Dobrinju. Pošto žene u balkanskoj lingvistici nisu toliko bitne kao genitivi plurala, velika slova i jednačenja po zvučnosti, ovo se više ne tiče inkasata pravopisnih normi. Koga se, ako ikoga, tiče? Hoće li se cijela stvar staviti najzad u ad acta ako Opština ispod svake table Branioca Dobrinje doda još jednu, sa sitnim slovima: imenice u muškom rodu odnose se i na žene. Tako nekako, treba vidjeti kako to kantonalne vlasti rješavaju u preambulama zakona: Evo: 

Npr. U Zakonu o dopunskim pravima boraca – branitelja Bosne i Hercegovine, čl. 3. (Rodna ravnopravnost): 

(1) Gramatička terminologija korištenja muškog ili ženskog roda u ovom zakonu podrazumijeva uključivanje oba roda.

(2) Pojmovi utvrđeni u članu 2. ovog zakona i svim ostalim  odredbama ovog zakona gdje se spominju u različitim padežima zamjenjuju se riječima u odgovarajućem padežu.

Misli se, dakle (čl. 2) na padeže: porodica šehida i porodica poginulog, umrlog, nestalog branioca, branilac, dobrovoljac i organizator otpora, veteran, demobilizirani branioc, ratni vojni invalid, mirnodopski vojni invalid

Ako sada nekom učeniku ili nekoj učenici dođe pred oči ova dobrinjska tabla, ili ovaj kantonalni zakon, pa njima, svojim očima, vidi kako se pravopis čak ni u zvaničnom, službenom jeziku, u zvaničnoj, javnoj i pravnoj komunikaciji ne mora znati i poštovati, šta će ga ili šta će je spriječiti da osobi s diplomom i dnevnikom koja ga svako malo tlači pismenim vježbama kaže: koga vi zajebavate? (nepr. zajebajete.) Zašto ja moram to znati i poštovati, a Opština i Kanton ne moraju? 

Pa zato, dijete drago, što pravopis služi usporavanju razvoja kritičkog mišljenja. Da se u školi đaci manje bakću čćikanjem i džđikanjem, a više smislom napisanog i izgovorenog, o budućnosti države bi se razgovaralo javno u parlamentu, a ne tajno po mehanama.

Najnovije

 
Čekajući Feniksa
Nenad Veličković
16.07.2024
Mi smo ti koji dozvoljavamo
Zerina Birdžo
12.07.2024
Maratonci teturaju počasni krug
Marko Ban
04.07.2024
Došli divlji, i dalje se zna....
Nenad Veličković
03.07.2024
Dokimologija ili nastavnici su mjerni instrument
Smiljana Vovna
11.06.2024
Formirala se ideja
Nenad Veličković
30.05.2024
Seks u škole!
Nenad Veličković
28.05.2024
Duplo knjigovodstvo
Nenad Veličković
23.05.2024
Učimo učitelje: budite huligani!
Svjetlana Nedimović
20.05.2024
Četrdesetosatna radna sedmica
Aiša Isaković
16.05.2024
O pravilima takmičenja iz Bosanskog jezika i književnosti
Sandra Zlotrg
14.05.2024
Pedeset nijansi smeđe
Nenad Veličković
13.05.2024
O plivanju, davljenju i smrti logičkog razmišljanja
Andrej Madunić
11.05.2024
Vraćanje laboratorija u život
Sumeja Buljugija
09.05.2024
Već viđeno, a neprovodivo, i k tome nepotrebno
Aiša Isaković
07.05.2024
Prvomajski praznicizam
Nenad Veličković
06.05.2024
Predizborno pompanje
Marko Ban
04.05.2024
Studeni u svibnju
Nenad Veličković
29.04.2024
Komunikacija, matematika i kvalitet života
Nenad Veličković
18.04.2024
Ujarmi pa ujagmi
Nenad Veličković
03.04.2024
Sve u ime djece, pa ko koga prevari
Marko Ban
01.04.2024
Zagadi pa vladaj
Nenad Veličković
01.04.2024
Prvo nije bilo crvenog mesa, a onda je nestalo bijelog
Marko Ban
01.02.2024
Glava u pijesku
Savka Skarić
29.01.2024
Četiri škole pod jednim krovom – solarnim
Nenad Veličković
23.01.2024
Ne sam, SAFER-e
Savka Skarić
22.01.2024
Pokušaji poboljšanja našeg obrazovanja se rade pogrešnim putevima
Lamija Tanović
11.01.2024
Ako neće škola u PISA-u, hoće SIPA u školu
06.01.2024
Usudite se znati i osloboditi se autoriteta
Smiljana Vovna
30.12.2023
Lud, zbunjen, postnormalan
Nenad Veličković
29.12.2023
U eri e-dnevnika, pišimo olovkom
Smiljana Vovna
13.12.2023
Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju
Nura Varcar
11.12.2023
Prodavanje golog (studentskog) života
Svjetlana Nedimović
08.12.2023
Medijska nepismenost medija
Nenad Veličković
05.12.2023