Glava u pijesku

Savka Skarić

29.01.2024
65b7457bcac8d_article.jpg
Ilustracija: James Steidl / Shutterstock.com
Uloga Vijeća roditelja u promjenama u obrazovanju

Glava u pijesku

Sasvim je logično da Institut očekuje da roditelje zanima broj domara i ložača i pozicioniranje grba i zastave BiH, a ne sadržaji udžbenika, kurikulumi i reforma.

U jeku rasprave o papiru U susret SAFER učenju – Reforma predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u Kantonu Sarajevo, koju, ruku na srce, vodi mali dio stručne javnosti i roditelja koji su, zapravo, zainteresovani za obrazovanje svoje djece, a Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo gura glavu u pijesak, posebno je značajna šutnja jednog tijela – Vijeća roditelja Kantona Sarajevo.

Zauzeti praznicima i zaigrani na radionicama Škole roditeljstva u organizaciji JU Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, niti jednu riječ nisu posvetili niti SAFER-u, niti Prijedlogu pedagoških standarda i normativa, da ne spominjemo kurikularnu reformu.

Oni su svoj dio posla završili – Prijedlog standarda i normativa su kroz Viber grupe proslijedili roditeljima, navodno su učestvovali u predstavi pod nazivom Javna rasprava, i dosta od njih. Roditeljima, naime, ni na Facebook stranicu, niti preko svojih članova, Vijeće roditelja nije dostavilo informaciju o održanoj Javnoj raspravi, niti o zaključcima. Istini na volju, zaključaka nije ni bilo, niti je zamišljeno da rasprava treba imati neke zaključke. Institut za šta god je roditeljima koji su se uključili u raspravu, dakle onima koji su nezaposleni, na odmoru, uzeli pauzu u toku radnog vremena, imaju kompjuter/laptop/smartphone i stabilnu internetsku konekciju, mahao državnom zastavom i pričao o broju domara. Ipak, da je Vijeće roditelja zaista udruženje koje predstavlja roditelje, trebalo je barem napraviti spisak svih pitanja i primjedbi roditelja i predstaviti ih javnosti.

Ali većina, ako ne svi roditelji, znaju da je od svega proklamovanog – nestranačko, nevladino i neprofitno, Vijeće roditelja samo i jedino neprofitno, instrumentalizirano da služi kao pokriće saglasnosti roditelja, sa nadležnostima za mjerenje temperature sendviča (šaljem screenshots fotografija) i slanje materijala iz Instituta roditeljima.

S obzirom na takve nadležnosti Vijeća roditelja i funkciju koja mu je ostavljena u procesu obrazovanja, sasvim je logično da Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja očekuje da roditelje zanima broj domara i ložača u školama i pozicioniranje grba i zastave BiH, a ne sadržaji udžbenika, kurikulumi i reforma.

Međutim, ono što se previđa u ovim očekivanjima jeste da roditelji djece u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo ne doživljavaju Vijeće roditelja kao relevantno udruženje koje ih predstavlja, već baš onako kako ih doživljava Ministarstvo i Institut – kao kurirsku službu. U svijesti većine roditelja Vijeće je samo jedan od kanala komunikacije, a u postnormalnom vremenu roditeljima također na raspolaganju stoje vlastiti kanali – društvene mreže, mediji, ali i druga stvarno nestranačka i nevladina udruženja.

Roditelji su već kapacitirani da zamišljaju željenu budućnost za svoju djecu i bez SAFER papira i britanskih futurista. Problem je što sve manje roditelja željenu budućnost svoje djece ne vidi u Bosni i Hercegovini, dobrim dijelom i zbog lošeg obrazovnog sistema koji se pokušava reformisati na osnovu želja, a ne činjenica.

A činjenice kažu da su djeca iz škole izlazila pismenija kad ih je u učionicama bilo 40, a nastava se odvijala u tri smjene, nego sada kad ih je u učionicama jedva 25 u dvije smjene, sa tendencijom da ih bude još manje. Činjenica je da su dječiji udžbenici prepuni materijalnih grešaka, stereotipa i pogrešnih interpretacija koje niko ne ispravlja, već prekriva šminkom navodne reforme, i ne postoji reforma koja će popraviti stanje u školstvu dok god udžbenike budu pisali tetići i od dajdžinice rodice mala koja ima fakultet, a i naša je. Neće se školstvo reformisati ni dok stranačka pripadnost bude glavna referenca za zapošljavanje u školama i izbor direktora.

Činjenica je i da se u postnormalnom vremenu teže snalazi rogobatni i zastarjeli sistem koji pokušava da se održi na sve načine, nego djeca čija je to realnost. U svrhu samoodržanja (Sustainability iz SAFER-a), uvodi se i pozitivna psihologija koja se ne fokusira na probleme, već misli pozitivno. Jer, ako ne razmišljate o problemima, oni ne postoje. Gurnete glavu u pijesak, kao i Ministarstvo na sve kritike i sve probleme u školstvu, i problema nema. Postoji samo željena budućnost u kojoj mašemo zastavama i čekamo štafetu... Ne, čekaj... to smo već radili, pa nije dobro završilo.

Najnovije

 
Dva nastavnika iz škole Musa Ćazim Ćatić
Nenad Veličković
15.05.2026
Sarajevski pali borci i šehidi bili bi protiv
Nusret Ahmetović
17.03.2026
Kvalitetniji Pravilnik za prijem nekvalitetnijih radnika
Nusret Ahmetović
05.03.2026
Cvijeće sigurnosti
Nenad Veličković
05.03.2026
Jazavci
Nenad Veličković
24.02.2026
Školovanje za bolovanje, višenamjensko
Nusret Ahmetović
19.02.2026
Haber na vajber
Nusret Ahmetović
09.02.2026
EMIS ko(N)kurs. Binarni ili bizarni
Nusret Ahmetović
30.01.2026