Pravilnike o unutrašnjoj organizaciji dvanaest ministarstava koja čine Vladu počeo sam čitati zahvaljujući internet-stranici sindikata. Tamo su prije desetak dana objavili jedan takav. Onaj koji se odnosi na Ministarstvo za odgoj i obrazovanje. Interesantno štivo. U tim dokumentima nalazi se mnoštvo informacija, a ja sam se bazirao na dio koji se odnosi na broj izvršilaca i njihovu strukturu i kvaritmetički izračunao da se broj izvršilaca kreće od 25 u Ministarstvu pravde i uprave, do 400 u Ministarstvu unutrašnjih poslova. (Napomena: Podatke za Ministarstvo kulture i sporta nisam uspio pronaći, iako sam pokušavao 2–3 minuta.)
Sve u svemu, oko kantonalne vlade vrti se preko 1000 državnih službenika, namještenika, savjetnika, viših stručnih i stručnih saradnika, referenata, kako viših tako i onih samostalnih... Vozači i sekretari se podrazumijevaju...
Kad je u pitanju Ministarstvo za odgoj i obrazovanje, pronašao sam da od 80 izvršilaca – njih pet su pomoćnici, 12 ih je sa šefovskim zvanjem, 47 je državnih službenika i 14 namještenika, a od ovih 47 + 14 njih 33 imaju zvanje stručnih savjetnika, 11 je stručnih saradnika, a četiri su viša stručna saradnika. Viših referenata je 12 i jedan je samostalni referent, plus jedan sekretar ministarstva i jedan vozač.
Još jednom, ali polakše.
Od onih pet pomoćnika ministra jedan je pomoćnik u Sektoru za predškolski i osnovni odgoj i obrazovanje, drugi u Sektoru za srednje obrazovanje i obrazovanje odraslih, a ostala tri su raspoređena u Sektoru saobraćaja, Sektoru za ekonomske i finansijske poslove i Sektoru za strateško upravljanje i nadzor ustanova. Pošto je tri više od dva, zaključujem da je u Ministarstvu obrazovanja obrazovanje u manjini.
Idemo dalje...
Svaki sektor se sastoji od dva ili više odjeljenja, a svako odjeljenje ima šefa. Šefova je ukupno 12, od čega ih je četvero u sektoru obrazovanja (jedan u Odjeljenju za predškolski odgoj, jedan u Odjeljenju za osnovni odgoj i obrazovanje, jedan u Odjeljenju za odgoj i obrazovanje u srednjim školama i jedan u Odjeljenju za obrazovanje odraslih). Opet manjina.
Idemo dalje...
Ostali su stručni savjetnici, viši stručni saradnici, stručni saradnici, viši i samostalni referenti; ukupno 61 izvršilac, a poslove koje obavljaju razvrstao sam u grupe i došao do sljedećih informacija: 15 je onih koji obavljaju ekonomsko-finansije poslove, osam je onih koji obavljaju normativno-pravne poslove, četiri osobe obavljaju administrativno-tehničke poslove, sedam osoba je u bliskoj vezi sa saobraćajem, tri osobe rade na informatizaciji, tri za dobrobit, i po jedna osoba radi na saradnji, strateškom planiranju i komunikaciji. Ukupno 43 izvršioca; izgleda da sam zaboravio deset onih koji obavljaju poslove iz oblasti odgoja i obrazovanja. Samo deset od 53 službenika radi na poslovima odgoja i obrazovanja koje obuhvata predškolsko, osnovnoškolsko, srednjoškolsko i obrazovanje odraslih! (Osam koji nedostaju su raspoređeni na poslove za dobrobit, ma šta to bilo, ili obavljaju poslove tehničkog sekretara, sekretara, vozača, kurira itd.) Pogađate, manjina?
I na kraju, kad se sve zbroji, rezultat je sljedeći: 20 izvršilaca za odgoj i obrazovanje, a 60 mjesta za pravnike, ekonomiste, informatičare, saobraćajce... ili jednostavnije: ¾ onih koji obrazovanje tretiraju kao trošak, a ne kao investiciju.
Kako je moguće da za pravne, upravnopravne i normativnopravne poslove u Ministarstvu čiji je zadatak odgoj i obrazovanje angažujete osam izvršilaca, dok u isto vrijeme u Ministarstvu čiji je djelokrug rada pravda i uprava na tim poslovima angažujete ukupno 19 izvršilaca? Moguće je samo ako imate za cilj da osigurate poslušnost nastavnika, tako što ministarstvo obrazovanja koncipirate kao mehanizam pravne prijetnje radnicima.
Kako je moguće da za obuku vozača koja se obavlja u 87 registrovanih autoškola (izvor BIHAMK), a u kojima je prijavljeno 119 instruktora i koji godišnje odškoluju oko 6.000 novih vozača, u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje angažujete 13 izvršilaca, dok u isto vrijeme angažujete 18 izvršilaca koji brinu za školovanje oko 60.000 učenika u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama, u kojima je angažovano oko 6.000 zaposlenika. (Usput: da li navedeni instruktori i oni koji realizuju teoretski dio nastave iz saobraćaja i prve pomoći za buduće vozače primjenjuju koncept SAFER učenja?)
Kako je moguće da je u Sektoru za ekonomske poslove i finansije pri Ministarstvu za odgoj i obrazovanje angažovano ukupno 18 izvršilaca, dok je u isto vrijeme u Ministarstvu za finansije angažovano ukupno 56 izvršilaca. Očigledno je da Ministarstvo koje se bavi odgojem i obrazovanjem, osim pravnika, privlači i finansijske stručnjake, samo nije očigledno zašto. Možda su instalirani da pogoduju centrima moći i interesnim skupinama izvan Ministarstva?
Zaključak
Pod kišobranom Ministarstva za odgoj i obrazovanje sklonjeno je oko 60.000 korisnika, blizu 6.000 direktnih izvršilaca angažovano je u ovoj oblasti, polovina kantonalnog budžeta se investira u ovu oblast i logično je da različite interesne skupine, politike i Vlada pokušavaju kontrolisati ovaj sistem. Dosad su kupovali mir i primirja žrtvovanjem ministara, kojima bi dali smjernice i odriješene ruke da pojačaju kontrolu novim zakonima, nepotpisivanjem kolektivnog ugovora, nametanjem standarda, osporavanjem i odugovlačenjem, a koje bi ostavljali na cjedilu kad bi se sukob sa sindikatom zaoštrio.
To bi svaki put prividno djelovalo kao pobjeda sivrikata. Radnici bi se obično zadovoljili tom pobjedom, previđajući da tako samo usporavaju i otežavaju realizaciju svojih zahtjeva. Sindikalno članstvo slavi svoj poraz i ostaje kratkih rukava po pitanju poboljšanja uslova rada, povećanja primanja...
Prvi put se ovog proljeća u Kantonu Sarajevo srećemo s malo drugačijim scenarijem. Vlast je osjetila da se članstvo zasitilo predsjednika, a i predsjednik se poprilično umorio i potrošio, gubi kontrolu. Počele su kružiti priče o slikovnicama, broju učenika u grupi, fondu sati, primanjima predsjednika... Vlast one koje potroši baca u vodu i brzo ih mijenja i zaboravlja. Zašto bi drugačije bilo sa sindikatom kojeg sama finansira?