Sasvim u sjeni Odluke o iznosu najniže plate za 2025. (u Federaciji BiH) prošao je završetak konkursa za (su)finansiranje programa i projekata iz oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja u 2024. godini Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, iako su konačni rezultati bili objavljeni početkom decembra.
Iz nepoznatog razloga odluka o jednom od osam programa, sedmom – Podrška projektima javnih kampanja s ciljem prevencije i sprečavanja nasilja i unapređenja medijske pismenosti u odgojno-obrazovnim ustanovama i društvu – morala je sačekati usvajanje Odluke o izmjeni Odluke o usvajanju Programa utroška sredstava s kriterijima raspodjele sredstava tekućih transfera utvrđenih Budžetom Federacije Bosne i Hercegovine za 2024. godinu Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
Šta god to bilo...
Prvobitno je taj sedmi program krajem oktobra, kada su objavljeni prvi rezultati, umjesto 23 brojao 17 dobitnika. Iako je i Školegijum bio među njima, zatražili smo od ministarstva uvid u proces ocjenjivanja. Činjenica da su među prva tri najbolje ocijenjena čak dva iz Ljubuškog (treći i najbolji je iz Gruda) učinila nam se dovoljnom da saznamo koji su kriteriji polučili takvu regionalnu superiornost, iako ništa manje čudno nije ni to da je čak 6 od 17 bilo iz Sarajeva. (Ukupno četiri iz Ljubuškog, po jedan iz Gruda i Čapljine, tri iz Mostara i jedan iz ZHŽ, šest iz Sarajeva i jedan iz Semizovca.)
Sumnju dopuštaju i tzv. smjernice o dodjeli federalnih para (ovdje se na kraju podijelilo 328 hiljada maraka!) koje od članova komisije traže da potpišu izjavu o tome da nisu u sukobu interesa sa aplikantima. (Što implicira da se komisija bira nakon što pristignu sve prijave i da svi potencijalni članovi žirija moraju pažljivo pročitati sve projekte, da bi utvrdili svoju nevinost.)
Međutim, naša je profesionalna (akademska i novinarska) radoznalost išla dalje od sumnje u pristranost. Novca za obrazovanje hronično nedostaje, kantonalni su budžeti iscrpljeni platama, tako da intervencija s federalnog nivoa, za konkretne programe, ako i simbolična, zaslužuje poštovanje. Ali upravo zato što je simbolična, važno je da promovira kvalitet i uspostavlja visoke standarde. Odobreni projekti morali bi predstavljati značajan doprinos u obrazovnim praksama i istovremeno biti motivirajući, ohrabrujući, pionirski, korisni cijeloj obrazovnoj zajednici. Hoće li i koliko to biti zavisi od samog poziva, koji neinventivnošću ili uskošću može mnoge kandidate obeshrabriti, a zavisi i od pažnje, znanja i autoriteta ocjenjivača.
Ovogodišnji je poziv obuhvatio sve službene aktuelne odgojne kampanje. Takmičarske teme bile su: poboljšanja inkluzivnosti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja; obuka, stručno osposobljavanje i usavršavanje odraslih osoba s fokusom na žene radi lakše integracije na tržište rada; stručno usavršavanje nastavnika stranih jezika radi jačanja višejezičnosti; zdravi stilovi života u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH; odgojno-obrazovne aktivnosti u bh. dijaspori; uklanjanje predrasuda mladih prema LGBTQ + populaciji; javne kampanje s ciljem prevencije i sprečavanja nasilja i unapređenja medijske pismenosti u odgojno-obrazovnim ustanovama i društvu; učenički projekti s ciljem sprečavanja nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Federaciji BiH.
Pristigli projekti, bez obzira na kvalitet, dragocjena su akademska građa već i po tome što daju uvid u to kako šira zajednica gleda na odabrane odgojne ciljeve. Njihova selekcija, s druge strane, pruža sliku o standardima i vrijednostima koje je aktuelna vlast spremna podržati. Šta, dakle, aktuelna federalna obrazovna vlast smatra vrijednim, zaslužuje li njena politika povjerenje dobijeno na izborima, troši li povjerena sredstva s nekom vizijom ili ih dijeli kao promotivne letke.
Ta nas je vrsta radoznalosti (ne prvi put!) ponukala da zatražimo uvid u sva dokumenta koja sadrže relevantne činjenice, pozivajući se na zakon o pristupu informacijama. Konkretno, u zapisnike rada komisije, sa bodovnim listama za sve ocijenjene projekte u okviru navedenog konkursa i programa, i u sve ocijenjene projekte. Analizom informacija dobijenih iz te građe, pretpostavili smo, i još uvijek pretpostavljamo, moguće je odgovoriti na ova postavljena pitanja.
Zakon o pristupu informacijama naglašava važnost transparentnosti u radu institucija vlasti, (zbog toga i postoji), ali ostavlja mogućnost da se taj pristup uskrati, ako postoji važniji interes, npr. sigurnost ili odbrana, koji bi objavljivanjem informacija bio ugrožen. Također, zakon štiti i tzv. poslovnu tajnu – “povjerljivi komercijalni interesi treće strane“ – što je najčešći izgovor za odbijanje i uskraćivanje davanja traženih informacija.
Upravo se na to pozvala ministrica Jasna Duraković (SDP), odbijajući[1] da Školegijumu omogući uvid u projekte i ocjene, uprkos činjenici da su svi aplikanti konkurisali za javna sredstva, putem javnog konkursa.
U njenom tumačenju, “prema odredbama Zakona o slobodi pristupa informacijama u FBiH, informacije koje uključuju projekte drugih aplikanata mogu se smatrati povjerljivim, jer sadrže osmišljene koncepte, detaljne planove i druge kreativne elemente koji predstavljaju rezultat rada i stručnosti podnosilaca prijava. Takve informacije odražavaju njihove strateške ideje, specifične ciljeve i predložene aktivnosti, što ih čini zaštićenim u okviru komercijalnih interesa trećih strana.“
U zakonu (Sl. novine FBiH, 32/2001, 48/11) samo se jedan član (7) odnosi na izuzetak u vezi s povjerljivim komercijalnim informacijama, i to samo kada “nadležni javni organ osnovano utvrdi da zahtjev za pristup informaciji uključuje povjerljive komercijalne interese treće strane“, nakon čega od nje traži “potvrdu da su informacije povjerljive“, uz obavezu da “navede razloge zbog kojih bi njenim priopćavanjem mogla nastupiti šteta“.
Ministrica od trećih strana nije tražila ove potvrde, a teško je zamisliti šta bi u projektima Siguran svijet: Nasilje zaustavimo zajedno; Cyber svijet bez nasilja; Budi prijatelj, ne nasilnik; Kampanja za prvi izlazak mladih na izbore; Kucnuo je čas – Unapređenje medijske pismenosti nastavnika i učenika; Medijska slagalica; NE hejtaj; Nauči i spriječi nasilje... trebalo biti “komercijalni interes“. (!)
Ministrica i vanredna profesorica na Sarajevskom univerzitetu želi nam reći da su kreativni elementi koji predstavljaju rezultat rada i stručnosti namijenjeni suzbijanju nasilja u Bosni i Hercegovini poslovna tajna, iako na njih troši stotine hiljada maraka javnog novca?
Ministrica također nije provela ni ispitivanje javnog interesa (“svako nepoštivanje zakonske obaveze, postojanje bilo kakvog prestupa, nepravde, zloupotrebe vlasti ili nemara u obavljanju službene dužnosti, neovlaštenog korištenja javnih fondova, opasnosti po zdravlje ili sigurnost pojedinca, javnosti ili okoline“) smatrajući da u raspodjeli 751.816,27 KM (ukupno po Javnom pozivu za finansiranje/sufinansiranje programa i projekata iz oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine u 2024. godini) nije bilo nepravde, ili zloupotrebe ovlasti ili nemara...
Kako javnost to može znati, ako se pojedinosti procedure kriju?
U ponovljenom zahtjevu predložili smo ministrici da u narednim objavama sličnih konkursa Ministarstvo naglasi kako “sve prijavljene projekte ne smatra povjerljivim, i da će ih, štaviše, sve odmah po prispijeću učiniti dostupnim svima, na svojoj web-stranici“, uputivši je na presedan koji se pokazao opravdanim – Studiju slučaja Svezame, otvori se!
Naime, studija je nastala nakon što nam je isto ministarstvo 2009. omogućilo uvid u rukopise udžbenika i ocjene recenzenata. Također smo je podsjetili da institucija iz koje dolazi, Univerzitet u Sarajevu, transparentnost smatra ključnom vrijednošću svakog javnog angažmana.
Na naš ponovljeni zahtjev za pristup informacijama ministrica je odgovorila odrešitije; najprije nas je obavijestila (kao da to nismo znali!) da Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke postupa u skladu s odredbama Smjernica o minimalnim standardima dodjele budžetskih sredstava putem transfera i subvencija u FBiH (Sl. FBiH br. 37/24), kao i relevantnim zakonodavnim okvirom, odnosno Zakonom o slobodi pristupa informacijama u FBiH (Sl. FBiH br. 32/01 i 48/11 ).
Ministrica se potom pozvala na Smjernice i Zakon tvrdeći da “traženi dokumenti, kao što su zapisnici komisije i ocjene prijava, predstavljaju integralni dio internog procesa odlučivanja“ iako ni smjernice ni zakon niti definišu niti regulišu te interne procese. Potom dijeli s nama zabrinutost da bi “objava tih informacija mogla dovesti do povrede profesionalne autonomije članova komisije, s obzirom na mogućnost da njihovi individualni stavovi i ocjene budu tumačeni izvan odgovarajućeg konteksta ili neovlašteno korišteni. Osim toga, takva objava mogla bi stvoriti pritisak na članove komisije u budućim postupcima odlučivanja, što bi potencijalno ugrozilo nepristranost i učinkovitost postupaka.“
Međutim, u Smjernicama (članovi 33-44) nema ni riječi o profesionalnoj autonomiji, neovlaštenom korištenju, odgovarajućem kontekstu, pritisku i sl., ali ima o nepristranosti. Tačnije, o sukobu interesa. Koji kako ćemo istražiti ako ne znamo koji su zaposlenici ministarstva, ili stručnjaci izvan njega, uopšte dobili priliku da se u tom sukobu nađu!?
U najkraćem, autonomija anonimnih članova komisije važnija je od prava i potreba javnosti, jer je javnost za ministricu i profesoricu Jasnu Duraković – neodgovarajući kontekst. Pri tome, nikada i niko iz tog ministarstva, za više od petnaest godina, nije objasnio kako je Studija slučaja Svezame, otvori se! ugrozila učinkovitost postupaka njihovog odlučivanja. Naprotiv, pokazala je da ti postupci lako mogu biti korumpirani. Umjesto da metodologiju Studije iskoristi i transparentnost ustanovi kao najbolju zaštitu od potencijalnog sukoba interesa i koruptivnih radnji, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke povuklo se još dublje u šiprag internih propisa.
Da je profesorica Jasna Duraković u kabinet ministrice došla s nekog večernjeg pravnog fakulteta možda bi se njeno tumačenje Zakona o pristupu informacijama moglo objasniti neispavanošću. Ali kao vanredna profesorica na Odsjeku komunikologije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu morala bi znati da birokratsko vrdanje nije najbolji način komunikacije. Stoga je i treći put pozivamo, sada javno, da proceduru finansiranja projekata učini transparentnom u novomedijskom okruženju.
Napomena:
Školegijum se kao udruženje građana prijavio na konkurs Ministarstva i dobio tražena sredstva, za održavanje okruglih stolova i publikovanje rezultata, na teme: Stanje predškolskog odgoja i obrazovanja: obećanja i stvarnost, Nesnalaženja u inkluziji: razlozi i rješenja, Medijska reprezentacija obrazovnih institucija, Prosvjetni sindikati: radnička prava ili stranački interesi, Pad upisa i norme učitelja/nastavnika, Dualno obrazovanje: teorija i praksa.
[1] (Broj: 01-45-5403-1/24. Iako vjerovatno nije sama napisala odgovor, potpisom je prihvatila odgovornost za sadržaj.)
