U centrima za obrazovanje djece s poteškoćama vjeruju da Ministarstvo obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo planira njihovo gašenje. Pojašnjavaju da oko 270 ljudi raznih struka koji rade u ovim centrima obrazuje više od 400 djece s različitim oblicima poteškoća, koja u najvećem broju slučajeva imaju redovnu terapiju lijekovima ili imaju poteškoće koje traže rad jedan na jedan.
Mi smatramo da u Ministarstvu postoji plan da se centri zatvore, djeca prebace u redovne škole, a zaposlenici i zaposlenice centara prebace u škole kao podrška nastavnicima za rad s djecom s poteškoćama. Ako se to desi – naša djeca hoće biti školovana, ali neće biti obrazovana ili neće biti rehabilitovana, kažu u jednoj od ovih ustanova.
Ovih pet ustanova (JU Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Vladimir Nazor, JU Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica, JU Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu, JU Centar za služnu i govornu rehabilitaciju i JU Škola za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje) dobilo je dopis u kojem ministrica Naida Hota-Muminović obavještava da će ih posjetiti radna grupa Ministarstva i obaviti analize poslovanja, osnivačkih akata, te prostornih, materijalnih i kadrovskih kapaciteta, nakon čega će izraditi i ministrici dostaviti izvještaj o provedenoj analizi, sa prijedlogom mjera za racionalnije korištenje materijalnih, prostornih i kadrovskih resursa u centrima. Zaposleni u ovim javnim ustanovama tvrde da prije dopisa nisu imali nikakav sastanak ili razgovor s ministricom niti bilo kakvo pojašnjenje planova, ali istovremeno mole da se njihova imena ne spominju jer su u Ministarstvu vrlo osvetoljubivi.
U dopisu koji su dobili stoji da je Ministarstvo utvrdilo da nije realizovalo Zaključak Skupštine Kantona Sarajevo kojim se prihvata Prijedlog Ministarstva za odgoj i obrazovanje za racionalnije korištenje materijalnih i prostornih resursa pet centara u kojima se odgajaju i obrazuju učenici s teškoćama; da je obaveza za provođenje tog zaključka sadržana i u Posebnom programu Vlade Kantona Sarajevo za unaprjeđenje inkluzije (iz aprila 2022. godine) u kojem se navodi: u skladu sa zaključcima Skupštine Kantona Sarajevo donijeti prijedlog mjera za racionalnije korištenje materijalnih i prostornih resursa u pet centara u kojima se odgajaju i obrazuju djeca s teškoćama.
U dopisu je navedeno i da je u 2022. godini pet centara raspolagalo velikim prostornim kapacitetima, da Ministarstvo godišnje izdvaja deset miliona maraka za njihov rad, da se u pet centara obrazuju 422 učenika s teškoćama, da centri imaju 270 zaposlenika, da je u 2023. godini za rad centara izdvojeno više novca, ali i da svakodnevno traže odobrenje za zapošljavanje novih kadrova, a roditelji bolju podršku za svoju djecu, te da je, u s ciljem formiranja sveobuhvatne analize o načinu funkcionisanja centara, radnika, učenika i korištenja materijalnih, prostornih i kadrovskih resursa radi osiguranja kvalitetne podrške svim učenicima sa teškoćama u centrima i redovnim odgojno obrazovnim ustanova, odlučeno da se formira radna grupa.
Iako će početkom decembra u Sarajevo doći UNICEF-ova ekspertica za inkluzivno obrazovanje koja bi trebala pomoći Kantonu Sarajevo da izradi mapu puta za razvoj inkluzivnog obrazovanja, Ministarstvo je formiralo radnu grupu koju čine: Fahrudin Alihodžić kao predsjednik, i članovi i članice: Maida Šuško-Gluho (zamjenica pravobranitelja KS), Edin Mujkanović (viši saradnik za podršku djeci i učenicima sa teškoćama u institutu za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja), Rešid Šehović (viši saradnik za pedagoške standarde i normative u institutu za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja), Ismeta Čardaković (revizorka i grant menadžerica na USAID-ovom projektu za podršku marginalizovanim grupama), Seada Mulaomerović (šefica odjeljenja za finansije i računovodstvo u Ministarstvu za odgoj i obrazovanja u Vladi KS), Melisa Mizdrak (stručna savjetnica za inkluziju u Ministarstvu za odgoj i obrazovanja u Vladi KS), Lejla Kafedžić (voditeljica Centra za permanentno usavršavanje i cjeloživotno učenje i zaposlenica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu), Sandra Bjelan (zaposlenica Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu), Anka Izetbegović (Asocijacija DUGA), Sevdija Kujović (udruženje Život sa Down sindromom Federacije BiH), Jasmin Bešić (direktor Instituta za razvoj mladih KULT i direktor USAID-ovog projekta INSPIRE za podršku marginalizovanim grupama), te Sead Silajdžić.
Članica radne grupe Sevdija Kujović kaže da još ne zna šta će i kako radna grupa raditi jer je imala samo jedan sastanak, da će rad nastaviti početkom decembra, ali misli kako sva djeca imaju pravo na inkluziju.
Preporuke Komiteta za osobe s invaliditetom kažu da se ne može razvijati inkluzivno obrazovanje ako se investira u dva paralelna sistema. Nešto moramo pojačati, a zadatak je da ojačamo inkluziju. No, to ne znači da se centri zatvaraju; oni su ogroman resurs, važan za zajednicu, i mi zajedno, od domova zdravlja, preko centara, do nevladinih organizacija, moramo razviti inkluzivno obrazovanje i maksimalno poštovati svako dijete. Jedan broj djece će sigurno ostati u centrima, ali mi ne znamo šta djeca mogu kada dobiju priliku i nezahvalno je praviti prognoze dok im ne damo šansu, kaže Sevdija Kujović. Podsjeća da u Italiji, Portugalu, Finskoj i još nekim zemljana Evrope nema specijalnih škola.
Sva djeca su kroz neke programe, nivoe ili određena stručna usavršavanja uključena u redovne škole. Poenta je da se svi uključimo, a ne da razvijamo paralelne svjetove. Smatram da je svakom djetetu s Down sindromom, a ja govorim u ime te djece i roditelja, mjesto u redovnoj školi i tačka. To je pravo te djece, i potrebno im je jer u takvom okruženju, i kada dobiju priliku, daju nevjerovatne rezultate jer njih oblikuje pozitivno okruženje, vršnjačka grupa, i samo u takvom okruženju mogu naučiti više i samo tako smo sada došli do stepena kada neka od njih traže posao. Dakle, bolje im je nego da su bila u specijalnim školama, pojašnjava Sevdija Kujović i naglašava da ne isključuje i drugačije mišljenje, ali napominje da BiH kao članica Komiteta mora da obezbijedi jednake prilike za svako dijete.
Samo se moramo dogovoriti kako ćemo provoditi tranziciju. Specijalne škole su sigurno borci za prava djece jednako kao i roditelji i nema potrebe da se plaše da će ostati bez posla, jer nama nedostaje ogroman broj stručnih kadrova, mobilni timovi ne stižu ni da obiđu sve, a ne da pruže podršku. To znači da kao zajednica moramo da se opredijelimo da razvijamo inkluzivno obrazovanje, da razvijamo resurse i da novac ulažemo tamo gdje je najpotrebniji. I ako to znači da centri budu podrška obrazovanju – zašto ne, kaže Sevdija Kujović i napominje da organizacija koju vodi tokom novembra i decembra provodi obuku za kreiranje planova intervencije i aktivnosti u školama koje će dovesti do maksimalnog učinka.
Planiranje je prvi korak za bilo kakav rezultat i nezahvalno je reći šta djeca mogu postići do kraja devetog razreda, ali treba ih pratiti jer je razlika među pojedincima i pojedinkama velika. Imamo promjene koje mogu biti nepredvidive i neočekivane, ali cilj je da škola prati njihove mogućnosti, želje i volju i da ih motivira jer ako su motivirani – to je već uspjeh, a rezultati zavise od mogućnosti, pojašnjava Sevdija Kujović.
U javnim ustanovama koje čekaju posjetu radne grupe znaju da Ministarstvo ima pravo nadzora nad njihovim radom, da može provoditi analize i donositi mjere po pitanju rada ili prestanka rada određene ustanove, naglašavaju da je ranije bilo govora o objedinjavanju ovih pet centara tako da imaju jednu upravu, što se pokazalo nemogućim jer je Kanton Sarajevo osnivač samo jedne od ustanova (JU Centar Vladimir Nazor), dok je osnivač ostale četiri ustanove Federacija BiH. Međutim, cijene da članovi radne grupe nisu kompetentni da analiziraju njihov rad i potrebe djece s poteškoćama.
Prvo – mi još nikada nismo dobili stručnu i nezavisnu analizu ili evaluaciju dosadašnjeg rada ili ciljeva ka kojima idemo. Drugo, dokument Specijalni odgoj i obrazovanje, koji je kreiran u okviru kurikularne reforme i koji je precizno propisao potrebne oblike podrške za djecu s poteškoćama od ulaska u školu do izlaska iz obrazovnog sistema, navodno je zagubljen – tako je rečeno u Ministarstvu, i sada dolaze članovi ove radne grupe koji nemaju dana staža u inkluzivnom obrazovanju, kažu u jednoj od ustanova.
Više njih iz različitih ustanova tvrdi da ne mogu sva djeca u redovnu školu.
Neka djeca moraju redovno uzimati lijekove, a u redovnim školama ne dozvoljavaju da im ih daju asistenti, nego roditelji dolaze. S nekom djecom je moguće raditi samo jedan na jedan, pojedina su izuzetno agresivna, a broj djece s poteškoćama dramatično raste – samo u centru Vladimir Nazor imali su dva razreda, a sada imaju sedam... Osim toga, postoje analize koje govore da učenici u razredu s djetetom s poteškoćama prolaze 30 posto gradiva manje, kaže jedna defektologinja.
Iz Ministarstva odgoja i obrazovanja u Vladi KS do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovor na pitanja šta je zadatak radne grupe za analizu rada centara za obrazovanje djece s poteškoćama i da li je možda konačan plan gašenje centara, spajanje u jedan ili nešto sasvim drugo, i šta.
U centrima smatraju da Ministarstvo za odgoj i obrazovanje u Vladi KS podzakonskim aktima krši zakone.
U Zakonu o osnovnom obrazovanju stoji da redovna škola mora imati stručni tim, a u Pravilniku o inkluzivnom obrazovanju da svaka škola mora imati stručni tim sa defektolozima iz centara, dok prema Pedagoškim standardima svaka redovna škola mora imati mobilne timove na terenu. Sada je u škole ušao veći broj asistenata i to je jako potrebno, ali je to urađeno vrlo stihijski, u stručnim mobilnim timovima rade pripravnici koji ne mogu podučiti nastavnike kako da rade, a njihovi supervizori nisu defektolozi, pojašnjavaju u jednoj od ustanova.
Prema podacima dostupnim iz odgovora na poslanička pitanja Admele Hadžić, u školama u Kantonu Sarajevo je za školsku 2023/24. godinu angažovano 315 asistenata u nastavi. Pedagoški standardi i opšti normativi za osnovni odgoj i obrazovanje i normativi radnog prostora, opreme, nastavnih sredstava i učila po predmetima za osnovnu školu kažu da jedan asistent nastavniku u redovnom odjeljenju radi sa jednim, dva ili tri učenika, u zavisnosti od dijagnoze, ili jedan asistent u odgojnoj grupi centra. U tom odgovoru Ministarstvo objašnjava da prije početka svake školske godine škole dostave zahtjeve sa potrebnim brojem asistenata, a uz saglasnost Ministarstva direktor škole može bez raspisivanja javnog konkursa angažovati asistente na određeno na 135 dana u prvom, odnosno 145 dana u drugom polugodištu.
*
Školegijum je, nevezano za osnivanje radne grupe, 6. septembra 2023. godine u Ministarstvo poslao pitanja na koje još nije odgovoreno: koliko je asistenata zaposleno u osnovnim i srednjim školama na području Kantona Sarajevo; koji je opis njihovog posla i da li su oni personalni asistenti učenicima ili asistenti u nastavi i koja je razlika između te dvije pozicije; koja kategorija učenika s poteškoćama ima pravo na asistenta; šta asistenti rade dok traje čas na kojem nikome ne pružaju asistenciju, ukoliko ima takvih slučajeva; koga oni izvještavaju o urađenom; ko procjenjuje rezultate njihovog rada i na osnovu čega; da li nastavnici u školama u kojima asistenti rade na bilo koji način učestvuju u njihovom ocjenjivanju i da li uopšte iko ocjenjuje njihov rad ili doprinos; kakve su ocjene za asistente bile na kraju prošle školske godine, ako ih ima; kako se ocjenjuju učenici s poteškoćama i da li evaluacija učenika iz obrasca IPP na kraju polugodišta ili školske godine mora biti u skladu sa brojčanim ocjenama u e-dnevniku (postoje informacije da je u škole došla jedna instrukcija prema kojoj svi učenici sa IPP-om moraju imati sve petice, a potom druga koja kaže da ne moraju); kakva je razlika između zadaće asistenata koji rade sa djecom koja, recimo, imaju problem samo s kretanjem i onih koji rade s djecom s intelektualnim poteškoćama; koliko djece s poteškoćama u razvoju je na kraju prošle ili početku ove školske godine napustilo redovno školovanje zbog slabih postignuća, nepostojanja napretka ili drugih sličnih razloga i prešlo u neki od centara za rad s djecom s poteškoćama; ko i na osnovu čega odlučuje da li je dijete za centar/specijalnu školu ili za redovnu školu (imamo informacije da se u redovnim školama nalaze i učenici s ozbiljnim medicinskim dijagnozama i intelektualnim teškoćama, a u centrima učenici s blažim intelektualnim teškoćama); koliko časova dnevno imaju djeca s teškoćama u centrima, a koliko u redovnim školama; da li je u centrima za djecu s poteškoćama boravak poslije nastave besplatan; koliko centara za djecu s poteškoćama djeluje na području Kantona Sarajevo i koji su?