Odlomak iz knjige Čari prepričavanja (književnost i kurikulum), 14. esejnog predavanja pod naslovom Iznenađenje, ne samo kao takvo već i kao toliko (Agote Krištof Velika bilježnica. Savjest i moralni defekt. Propaganda i književnost. Isaka Babelja Crvena konjica i Benja Krik. Sarajevsko ratno pismo. Ratni optimizam i poratni skepticizam. Patriotizam i laž. Dva romana o Sarajevu. Avangarda i propaganda. Sergeja Ejzenštajna Bježina livada. Serena Kjerkegora Strah i drhtanje. Rat kao najbolji interes djeteta. Milovana Đilasa Rat i Tuđinka. Marka Vešovića Poljska konjica. Kolektivna trauma i ratno profiterstvo. Cvitanova Čitančica i Predraga Lucića Sun Tzu na prozorčiću.)
Raspad Jugoslavije i povratak nacionalizma i kapitalizma na vlast nudi obilje dokaza o ideološkoj zloupotrebi književnosti u školama. Što je novoustoličena vlast bila gladnija moći, poput Tuđmanove u Hrvatskoj, to je brutalnije i brže podredila i obrazovanje svojim interesima. Sveobuhvatan i objektivan prikaz te transformacije u proteklih trideset godina izostao je. Analiza kvaliteta naučnih i stručnih argumenata kojima je izveden U‐zaokret hrvatskog školstva izostala je, ne samo zato što vlast od nje ne bi imala koristi nego i zato što je akademska zajednica naučnu čestitost trampila za komfor i privilegije. Ne može se drugačije objasniti gluhoća i sljepoća kroatistike za književnost nastalu u krugu osnivača Feral Tribuna.
U knjizi Protiv svih nastava (298) Sinan Gudžević istakao je ni sa čim uporediv opus Predraga Lucića, zadržavši se i na čitanci Sun Tzu u prozorčiću. (299)
Ono što je tu rekao za zbirku Haiku, haiku, jebem ti maiku – da se ona “etablira kao zbirka jugoslavenske poezije pisane mješavinom jugoslavenskih narječja, varijeteta, dijalekata i jezika”, u vrijeme kad je zajednički jezik razvaljen – vrijedi i za ovu neobičnu čitanku. Naslov je verbalna parodija naslova čitanke (čitančice za prvi razred) Školske knjige iz šezdesetih godina Sunce na prozorčiću (prvo izdanje 1960) Viktora Cvitana. Lucić dodaje podnaslov “Čitanka iz nastranih književnosti za prve razrede vojnih, vjerskih i civilnih škola” određujući se tako prema aktualnom hrvatskom školstvu kao mjestu gdje se prije i više od građanskih vrijednosti poučava i cijeni smrtoljublje. Zamjenom Sunce sa Sun Tzu Lucić je bisocirao dva značenjska polja – života/svjetlosti i rata/smrti. Škola, koja bi trebala biti mjesto rasta sada se pojavljuje u svojoj suprotnosti, kao mjesto opadanja. Ne slučajno, cijela se knjiga poentira slikom nazadovanja i propadanja, što je poželjni uspjeh na kraju prvog razreda. (300)
Lucićeva čitanka je mnogo više od dosjetke kojom se kompoziciono ujedinjuju pjesme nastajale i objavljivane tokom skoro petnaest godina, sedmično, na stranicama Ferala. Forma čitanke, koja je uvijek kolekcija nekih tekstova i s njima povezanih zadataka, pomogla je Luciću da riješi problem konteksta na koji se njegova satira sedmično odnosila. Sada metodička pitanja nakon svake pjesme daju dovoljno informacija da se razumije i povod i poenta burleski. Ali kad se pažljivije pročitaju pitanja –
Čemu vas uče u školi, a čemu iza škole? Na osnovu čega tvrdite da je tema uzvišena a da je motiv prizeman? Što je uopće tema ove pjesme? Jeste li ovom pjesmom ganuti, tronuti ili jednostavno dirnuti? Drži li autor da su čitatelji blesavi pa da neće shvatiti na što on zapravo cilja? Objasnite razliku između teme i motiva! Dijelite li uvjerenje da je pjesma u posljednjoj strofi – oprosti nam, Bože! – zasrana? Može li se ova pjesma shvatiti ikako drugačije osim pogrešno? Kako se zove taj književni postupak? Tako je, taj se književni postupak zove svinjarija. Što pjesnik zapravo hoće reći: da papa vrti gdje burgija neće ili...? Ako niste uspjeli pročitati pjesmu, možete li barem naslutiti o čemu ona govori? Tko je u ovoj pjesmi obolio i od čega? Nije li autor malo zalutao? Uočavate li koliki je nered u njegovoj glavi? Kakav je smisao objavljivanja njegove pjesme u ovoj čitanci? Jeste li u ovoj čitanci pronašli još kakav primjer idejnog zastranjenja? Budite ljubazni pa prijavite sve takve primjere prije nego bude kasno! Analizirajte ovu pjesmu na nastavi forenzike! Navedite barem tri književna naslova čiji autori daju prednost lakim drogama pred teškom artiljerijom! Kakva čuvstva dominiraju ovom pjesmom? Ne spada li ova pjesma u sam vrh novije hrvatske domotužne lirike? Zbog čime jeste ovo pjesmo pisano na ovakova jezikima? Mislite li da je ovoj pjesmi mjesto u ovoj nastavnoj jedinici i uopće u ovoj čitanci? Što stoji na čvršćim nogama: alkoholizam ili komparatistika?
– postane očigledno da Lucić ismijava i sam žanr čitanke, kao sredstva zaglupljivanja buduće nečitalačke publike. Posljednje pitanje cilja na “nekritičku akademsku zajednicu”, kako je suzdržano etiketira Sinan Gudžević, dodajući da joj je “nacionalizam skoro pa nek vrsta male privrede”. (301)
Na isti način na koji se Banski dodvori dodvoravaju Sjevernoatlantskom vojnom savezu, tako se i ta zajednica dodvorava diplomatskom koru: reagujući na vijest da je supruga američkog ambasadora dobila mjesto na Visokoj školi za management i tehnologiju u Dubrovniku, Lucić pita svoje prvašiće:
Nije li izvanredna priprema za akademsku karijeru to što godinama ne radite ništa zahtjevnije od poziranja u Haddadovim haljinama na ratnim ruševinama ili od ispisivanja odnosno diktiranja kolumni za Globus u kojima se opisuju odlasci u omiljeni frizeraj iz Beograda u Zagreb, kafanske veselice na kojima suprug Bill u transu žlicama lupa ritam po autoričinoj zadnjici, intelektualne nedoumice oko izbora svirača i hrane za suprugov rođendanski bal...?
Dosljedan kritičar militarizma i nasilja velesila, ruskog jednako kao i američkog, na jednom mjestu pitaće: “Kakva je to teorija književnosti koja ne vodi računa o ratnoj praksi?”, a na drugom: “Što znate o prljavim poslovima Dicka Cheneyja u Iraku?” Da bi odmah dodao: “Zamislite sada što tek ne znate!” Zbog toga Gudžević cijelu zbirku čita kao karneval rata, prihvatajući da mobilizacija počinje već u školi. (Zbog čega je podnaslov čitanke i ključ za njeno razumijevanje.) Komentarišući aferu u kojoj je slovenački premijer Janša okrivljen za primanje mita od finskog proizvođača oružja Patria, Lucić nepogrešivo, igrajući se leksikom, osvjetljava suštinu:
Patria je proizvođač finski
Bornih kola, moćnih amfibija,
Patria je poriv domovinski
Da se uzme dobra provizija. (...)
Patria će i čelik pozlatit,
Propovijeda patriotska vjera,
Patriji će domovina platit
Čim Patria plati premijera. (...)
Preživjet će Patria i Janša,
Jer patriot ne zna mrijet od stida,
Patrioti bestidna su branša,
Stid ubija samo apatrida!
Cvitanova čitanka izgledom jako podsjeća na Veselu svesku, od koje je mlađa osam godina. Od nje se razlikuje samo većim brojem zadataka, od kojih su neki vezani za gramatiku, a neki imaju odgojnu vrijednost. Junaci kratkih proznih i lirskih tekstova su ili životinje ili djeca (u svim izuzev jednog dječaci!), a iz njihovih fiktivnih iskustava djeca uče o prijateljstvu, poštovanju starijih, higijenskim navikama i ljepotama domovine (koja se nigdje ne imenuje). Tu domovinu odlikuju obradiva polja, gradovi sa tvornicama, vrijedni ljudi čiji rad treba poštovati. Književnici su uglavnom srpski i hrvatski, a njihova imena se ne nalaze uz njihova djela, nego tek u sadržaju. Srpski su ijekavizirani, a pismo je latinično. Rijetke su analize tekstova, uglavnom se poenta podrazumijeva ili usput saopšti, a onda s njom u vezi nešto pita ili nalaže.
Upućujući naslovom na jugoslavensku (socijalističku) čitanku, Lucić uspostavlja vezu između dva ideološka sistema, ali bez jugonostalgičarske pristranosti. Samjeravanje mu je potrebno uglavnom da bi istakao nedosljednost u stavovima javnih kulturnih i političkih figura hrvatskog nacionalizma. Ona je naravno bila očigledna i bez poveznice na Cvitana, gdje god je i kad god je u travestijama socijalističkih hitova jugoideologeme mijenjao neoustaškim. Ali sada je, pod novim naslovom, ta nedosljednost dobila novu, pedagošku, dimenziju. Ona je glupost, neznanje, oportunizam, kukavičluk, karijerizam, plus svih sedam smrtnih grijehova sa karaktera kvarljivog pojedinca u vlasti prenijela na sve građane Hrvatske koji su zaboravili lekcije iz svoje prve čitanke.
Odgovornost se sa šačice presvučenih komunista na vlasti prenijela na nastavnike i roditelje, što implicira krajnje neugodno pitanje: ako njihovo obrazovanje nije valjalo, pa ga se moralo hitno i radikalno promijeniti, odakle im znanje koje prenose na djecu. Odgovor je još neugodniji: ništa se bitno nije promijenilo. Klimoglavci su ostali klimoglavci.
Kad nastavnik Lucić pita svoje prvašiće jesu li sjedili na ušima i kad zaključi da nisu pazili na satu, očito je da parodira i samu formu čitanke, način na koji se književnost neprekidno i nepromjenjivo čita u školi. U tom je načinu najpogrešnije to što se stvarnošću ne bavi, nego uglavnom prošlošću ili jezikom čija ljepota nije u funkcionalnosti nego u ekskluzivnosti pripadanja naciji.
Zato je u Lucićevoj burlesci visoko (književni kanon) parodijom uniženo, a nisko (svakodnevica) travestijom uzdignuto. Rezultat je književnost koja osavremenjuje i nadograđuje brehtovski angažman, čineći akterima stvarne ljude, npr. ministricu prosvjete Ljiljku Vokić ili državnog tajnika za osnovno obrazovanje Nevia Šetića. Ne možemo se više praviti da je struktura moći anonimna; nju čine obični ljudi s onim što Hana Arent naziva moralnim defektom. Kad Lucić pita “Znate li gdje je u svibnju 2007. održan sastanak kardinala Josipa Bozanića s ravnateljima predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola?” to više nije vijest s jednim danom trajanja, nego činjenica koju nauka i u okviru nje kroatistika prije ili kasnije treba rastumačiti. Luciću je pošlo za rukom da pitanja poput “Je li Crkva naposljetku postala vlasnik većinskog paketa dionica ‘Croatia osiguranja’?” ili “Zašto je s Biskupske palače uklonjena spomen‐ploča talijanskom partizanskom bataljunu ‘Giuseppe Garibaldi’?” uđu u nastavu književnosti. Misli polusvijeta lansiranog u tranziciji na vrh društvene ljestvice – npr. Kerumova “Ja bih htio biti najbogatiji na svitu. Zašto? Ne znam. Vuče me to. U riječi bogat je riječ Bog. Bog znači svemogući, a ja vjerujem u Boga.” ili poziv don Anđelka Kaćunka – “Dajte, konačno, udarite glavom u zid tako jako da oslijepite – možda ćete tada progledati!” – mogu se analizirati jednako kao i pjesmice iz Cvitanove čitanke.
Predrag Lucić, apsolvent pozorišne režije i strasni čitalac književnosti, u burleski je našao savršenu formu za predstavu tranzicije u kojoj se zatekao. Poeziju, onu iz čitanki i onu sa estrade, preveo je u satiru obimom i raznovrsnošću bez premca na našem jeziku. Angažovanoj književnosti vratio je posustali ugled, čineći čuda s riječima, pomičući granice mogućeg u jeziku; Crkavica u Hrvata, Popust Dei, Križni usput, Bog za svijeću, Ljevica Marija (na drugom mjestu Pjevica Marija), konfekcijsko‐konfesijskim, Sarma sutra, Udba i udbalaštine, www.praystation.org – hiljade ovakvih bljeskova koji poput munja osvjetljavaju lopovske mračne poslove uzorite nacionalističke elite. Čitaju li negdje ovaj distih – “U cušpajzu i u biftku, / Svjedoci smo Božjem bitku” – (naglašavanje N.V.) Marcijal, Bokačo, Matavulj, Vinaver ne treba da brinu za svoju budućnost.
298) Algoritam, 2013.
299) Predrag Lucić, Sun Tzu na prozorčiću, Zagreb: Algoritam, 2009. Naslov upućuje na knjigu Umijeće ratovanja, koju je napisao general Sun Tzu ili Sun Cu. Knjiga se sastoji od trinaest poglavlja i sadrži praktična i filozofska razmatranja oružanih sukoba. Prvi put je na neki od zapadnih jezika (francuski) prevedena krajem osamnaestog vijeka, a u skorije vrijeme postala je iznimno popularna u krugovima menadžera.
300) U posljednjoj pjesmi Lucić opisuje njujorškog brokera koji se nakon sloma burze sprema na samoubistvo skokom s nebodera. U zadnji čas ipak odustaje, jer nije dovoljno Hrabal, te se liftom vraća u svijet finansijskih laži i prevara. Svoje prvašiće Lucić u metodičkoj obradi pita: “Znate kako je završila pjesma, a kako Hrabal? Niste nikada razmišljali o tome da je Hrabal možda pravio deal s golubovima po principu: ‘Ja vama hranu, vi meni krila.’? I dalje mislite da je ‘Sun Tzu na prozorčiću’ samo blentava dosjetka sastavljača ove čitanke na račun toga što se pučkoškolska čitanka nekoć davno zvala ‘Sunce na prozorčiću’? Čestitamo! Vaš lift za drugi razred tek što nije stigao.”
301) Gudžević, Protiv svih nastava...
