Poruka gradonačelniku bi bila da nam kupi gomilu kišobrana da se zaštitimo u centralnom vrtiću koji prokišnjava na sve strane, odgovara vaspitačica Dječijeg vrtića Radost Prijedor Biljana Pavlović na pitanje kako bi se bolje i drugačije mogli trošiti novci iz budžeta Grada Prijedora za oblast obrazovanja.
Na isto pitanje gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor odgovara da je o svim problemima razgovarao sa zainteresovanim stranama, da su na bazi tih razgovora određivani prioriteti i da je uvršteno sve što je došlo od roditelja, nastavnika, aktiva direktora osnovnih i srednjih škola i visokoobrazovnih ustanova.
Tako, kroz sve faze odrastanja, kad govorimo o obrazovanju, dobija se direktna podrška od grada. U svim segmentima smo napravili neki iskorak. Da li je taj iskorak u ovom momentu dovoljan ili nije, mi ćemo reći, objektivno, znači, da je to u ovom momentu realno, ocijenio je Javor.
Prema njegovim riječima, za predškolski nivo to su izgradnja novog vrtića, subvencija od po 100 KM za svako dijete koje pohađa privatni vrtić i od 2012. godine nepromijenjena cijena boravka djeteta u javnom vrtiću od 150 KM mjesečno; za osnovce to su besplatni udžbenici; za srednjoškolce i studente povećane stipendije.
Što se tiče prethodne četiri godine, mogu da kažem da su posljednje dvije godine vidljivi konkretni potezi, ističe. Na predizbornim skupovima ovih dana naglašava da je riječ o rekordnim izdvajanjima, a prešuti da je i ukupan budžet rekordan.
Samostalni odbornik u Skupštini grada Prijedora Ranko Smiljanić misli da ova priča mora pratiti inflaciju.
To su sad već mala sredstva. Objektivno, sve je poskupilo, rekao je Smiljanić koji pripada vladajućoj koaliciji.
Samostalna odbornica u Skupštini Grada Prijedora u mandatu 2020–2024. Biljana Knežević misli da se ni novac koji grad izdvaja za školstvo, a ni rast određenih davanja, ne može smatrati ulaganjem u obrazovanje.
Zakonska obaveza ne može se zvati ulaganjem. Neka povećanja, naprimjer stipendija, pompezno su najavljivana, a ne može se govoriti o stvarnom rastu, nego o praćenju rasta budžeta Grada, cijena i inflacije. Ulaganje bi bilo kad bismo strukturisali sistem za unapređenje vaspitno-obrazovnog procesa, a mi nemamo ni strategiju razvoja Grada na bazi koje bismo opredijelili i obrazovnu politiku, ističe Biljana Knežević koja je u odlazećem mandatu djelovala opoziciono.
Sapun za inspektore
Na pitanje šta bi grad Prijedor mogao učiniti drugačije, više, bolje za obrazovanje, neki srednjoškolci kažu da bi željeli da nastavu fizike i hemije imaju u kabinetima opremljenim laboratorijama i da na fizičko ne moraju ići na stadion.
A strane jezike bih ukinula jer se u redovnoj nastavi ne mogu naučiti ni blizu kao u privatnim školama stranih jezika. Na engleskom sam sad na C2 nivou, a u školi je i dalje iz godine u godinu prva lekcija – baš svake godine – Simple Present Tense, kaže šesnaestogodišnjakinja.
Neki stariji osnovci bi voljeli ormariće za stvari jer su i njima ruksaci preteški, a ne samo prvačićima. Jedna trinaestogodišnjakinja kaže da jedan dječak iz njenog odjeljenja drži knjige na velikom ormaru i da neće ni da ih nosi kući. Na pitanje kako on onda uči, odgovara: Pa, nikako. Ni ne uči.
Za toalete kaže da smrde, da je žuto ono što bi trebalo biti bijele boje i da je higijena nikakva.
Ne, nema toalet-papira ni sapuna. Nikada nije ni bilo. Nema ni držača predviđenih i za jedno i za drugo. Sapune stave samo kad dolazi inspekcija, kaže učenica osmog razreda.
Na isto pitanje sagovornik zaposlen u visokoškolskoj ustanovi priželjkuje bolju infrastrukturu objekata, savremenija nastavna pomagala, stimulisanje srednjoškolaca za nastavak školovanja i uključivanje studenata u volonterske poslove.
Gorana Praštalo studentica je druge godine i predsjednica Saveza studenata Rudarskog fakulteta u Prijedoru, jedine izmještene organizacione jedinice Univerziteta u Banjaluci. Kaže da iznose stipendija Grada Prijedora (150 KM) i Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske (200 KM), koje jedna drugu isključuju, studenti najčešće opisuju izrekom bolje išta nego ništa.
Grad Prijedor finansira smještaj za studente našeg fakulteta koji nisu iz Prijedora da bi imali jednake uslove kao studenti koji studiraju u Banjaluci. Ono što studenti u Prijedoru nemaju, za razliku od svojih kolega u Banjaluci, jeste menza ili ishrana po cijenama pristupačnijim od tržišnih. Tako im je za hranu potrebno više od 300 KM mjesečno, i to je jedan od najvećih problema našim studentima, a pritom ne govorim o nama koji smo iz Prijedora pa živimo i hranimo se u svojim porodicama, kaže Gorana Praštalo.
Poklon koji će se vratiti
Utorak, 20. avgusta, poruka razrednog starješine u Viber grupu Roditelji, netom promijenjenu iz VII u VIII: ...Takođe molim roditelje da sa sobom ponesu ceker, ruksak ili jače kese, u čemu će ponijeti udžbenike... Tri dana kasnije, jutro, pred Osnovnom školom Branko Ćopić vreva, gužva. Unutra još više. Nastavnici i učitelji svuda okolo, po holu i učionicama, za stolovima koji podsjećaju na sajamske štandove, s gomilama udžbenika, razvrstanih u kese sa logom Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo. Roditelji traže učitelje i razredne starješine, zastaju, raspituju se.
Sve i jedna kesa mi je pukla i zato sam to napisala u grupu, žali se razrednica moje srednje kćerke. Ocu koji je u redu ispred mene kaže da udžbenike treba čuvati jer će se vraćati. Uf, 'aj' vi to njima recite! Nema šanse da će sačuvati. Briga njih!, odgovara joj.
Javor dolazi iz SNSD-a, političke partije koja gradom na Sani vlada od 2000. godine. Od 2004. do 2020. SNSD čini lokalnu vlast s dominantnim DNS-om, da bi 2020. SNSD ponovo osvojio mjesto gradonačelnika. Dalibor Pavlović će u oktobru 2021. podnijeti ostavku zbog kompromitujućih video i fotosadržaja dospjelih u javnost. Dužnost gradonačelnika potom će tri mjeseca obavljati zamjenik Žarko Kovačević (Ujedinjena Srpska), a na prijevremenim izborima pobijediće Javor i dužnost preuzeti u januaru 2022. godine. Za svoj mandat, a u odnosu na prethodnike iz iste, vladajuće koalicije, ne samo da ne koristi riječ kontinuitet, nego pravi i otklon.
To je nešto što je trebalo uraditi i prethodnih godina, kada govorimo o mandatu kada je SNSD na čelu grada. Znači, ne pričamo o periodu koji je bio prije. Smatram da toliko sredstava smo izdvajali i davali preduzećima da bi opstala, a siguran sam da smo mogli manje sredstava njima, a više obrazovanju. I sada po reakcijama vidimo da je to nešto što je odjeknulo, kazuje Javor koji je u više navrata trpio kritike što za sve loše okrivljuje prethodnu vlast, a da pritom prenebregava činjenicu da je neprikosnovenoj vladavini DNS-a SNSD uvijek bio partner, nikad opozicija.
Ovu mjeru pozdravljaju čak i ljudi koji je prepoznaju kao populističku, budući da se realizuje u posljednjoj godini mandata, godini izbora.
Naravno da mogu djeci kupiti udžbenike, kao što sam i do sada kupovao. I supruga i ja smo zaposleni, imamo primanja veća od prosječnih, radimo po više dodatnih poslova. I, za razliku od mnogih porodica, ne mogu reći da smo imali finansijskih poteškoća kad se približi septembar. Ali naravno da neću odbiti ako mi ih neko poklanja. Samo mislim da ima prečih stvari. I da djeca i dalje nisu jednaka pred zakonom, pošto ima lokalnih zajednica koja ovu mjeru nemaju, kaže otac dvije osnovke i jedne srednjoškolke.
Načelnica Odjeljenja za obrazovanje, zdravstvo, socijalnu zaštitu i pronatalitetnu politiku i demografsku politiku Olivera Brdar-Mirković ne smatra ovo populizmom, iako je 2021. i 2022. skupštinska većina, koja se danas ovom mjerom hvali, prilikom kreiranja budžeta grada odbacila amandmane opozicije da se obezbijede besplatni udžbenici za osnovce.
Procijenili smo da bi to bila ne populistička mjera, kao što se često to predstavlja, nego naprosto pomoć roditeljima i učenicima da to osnovno obrazovanje, kako u zakonu i stoji, stvarno bude besplatno. Smatram da to ipak nije populistički, nego da je, dugoročno gledano, plan da se olakša djeci i roditeljima, kaže Olivera Brdar-Mirković.
Ona je kandidatkinja jedne političke partije na listi za odbornike u Skupštini Grada Prijedora i predsjednica gradske organizacije te stranke. Na svojoj prvoj javnoj tribini u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji, održanoj u naselju Urije 10. septembra, osvrnula se na pisanje Školegijuma o budžetskim izdvajanjima Grada Prijedora za obrazovanje, navodeći da u analizi nije tačno da su sredstva za obrazovanje u ovoj godini smanjena u odnosu na izvršenje u prošloj, nego su gotovo sve pojedinačne stavke povećane, a zbir je manji jer u 2024. nema investicije za izgradnju novog vrtića od 3,2 miliona maraka koja je realizovana u 2023. godini.
Povećane su stavke koje su, da tako kažem, upotrebljavane, poput stipendija, đačkog prevoza, nabavke udžbenika, sufinansiranja Rudarskog fakulteta. Neke su stavke ostale iste, a imamo grantove koji su umanjeni, ali na prijedlog ovog odjeljenja. To su situacije kad nam se škole obraćaju za, recimo, kvar kotlova, prokišnjavanje ili bilo šta što ne mogu na brz način riješiti, a da se ne prekida nastavni proces. Tu smo imali 90.000 KM, a nismo imali toliko u izvršenju i svjesno smo smanjili na 50.000 KM plan, što, naravno, ne znači da se rebalansom ta sredstva neće povećati, ako bude potrebe, pojasnila je.
Na pitanje liči li na šalu pola miliona maraka odbornicima, a za rad učenika u nauci dvije hiljade maraka, odgovara da nikad nije ni postojala takva stavka, već grant naučno-istraživački rad, koji je eliminisan iz budžeta jer ta oblast nije bila definisana nikakvim aktom.
Onda smo taj grant nazvali podrškom mladim talentima, a sredstva uvećali na 20.000 KM za učešća na takmičenjima, učešća u istraživačkim kampovima i nabavku opreme i instrumenata đacima i studentima. I posebna stavka je 30.000 KM za učešće naših đaka na takmičenjima iz kalendara Ministarstva, na svim nivoima, naglašava Olivera Brdar-Mirković.
Za dogradnju fiskulturne sale područne škole u Gomjenici podsjeća da je ljetos odabran izvođač radova, a za zamjenu stolarije na zgradi Elektrotehničke i Mašinske škole kaže da je u toku tender. Za ova dva projekta je iz kabineta predsjednika Republike gradu doznačeno 300.000 KM, odnosno 400.000 KM.
Strpljen – spašen
I u intervjuu za ovaj portal Olivera Brdar-Mirković je ocijenila da Školegijumova analiza stanja samo kroz plan i izvršenje budžeta nije prava slika. Prema njenom iskustvu, i iz ranijih vremena kada je rukovodila jednom osnovnom, a potom i jednom srednjom školom, i kada je bila odbornica u lokalnom parlamentu, i sada kada je na čelu resornog odjeljenja, tvrdi da postoji izuzetno dobra volja lokalne uprave da se unapređuje sistem obrazovanja, od infrastrukture do kvaliteta procesa.
Nikad se nije desilo da se ukaže neka potreba u obrazovanju, a da je lokalna vlast, bilo koja struktura, nije podržala. Nema opstrukcija, ima dobre volje i ima sluha za sve što je u nadležnosti lokalne zajednice. Ali, da li se isplati uložiti 100.000 maraka u adaptaciju nekog neuslovnog i nefunkcionalnog objekta sa tri ili pet učenika, ako je pitanje da li će ta škola, po pravilniku Ministarstva, opstati? Ili, vidimo da ima potrebe za dodatne edukacije ka boljem kvalitetu nastave, ali zakonski okvir tu ne daje prostora lokalnom nivou vlasti, ocijenila je.
Opozicija i politički subjekti koji nisu u koaliciji sa SNSD-om u tekućoj predizbornoj kampanji obilato koriste temu gdje je vlast kritikovati lako: i zbog probijanja rokova i zbog izostanka novca s republičkog nivoa (s kojim se kompatibilnost predstavlja kao jedna od najvećih prednosti lokala), i zbog neizvjesnosti kada će i da li će naš je cilj da bude nula neupisane djece, koji je prethodni gradonačelnik Dalibor Pavlović artikulisao na sjednici gradske Skupštine 29. septembra 2021. godine, postati stvarnost. Osim Skadra na Bojani, kritikuje se često i netransparentan upis djece u javni vrtić – konkurs bez kriterijuma i rezultati bez bodovanja.
Ono što smo mogli vidjeti je da su djeca iznad crte djeca političara i njima bliskih ljudi, dok su djeca ispod crte djeca običnih radnika koji rade u fabrici, koji rade u realnom sektoru i koji nemaju političke veze, rekao je Radenko Banović iz Nezavisnog pokreta Svojim putem – Igor Radojičić na pres-konferenciji 10. septembra, odabravši ovu temu za prvo predstavljanje prijedorskoj javnosti u prvoj kampanji novoosnovane stranke.
Gordana Jekić u prosvjeti je 19 godina. Rukovodila je osnovnom školom i javnim vrtićem u kojem je sada na poziciji pedagogice. Stava je da predškolsko vaspitanje i obrazovanje treba zakonom propisati kao obavezno i da lokalne zajednice više ne budu osnivači, a time ni finansijeri.
U tom slučaju, sredstva iz budžeta Grada bi se mogla usmjeriti ka unapređenju vaspitno-obrazovnog procesa i to bi onda bila neka druga, bolja priča. Ovako, sve se svodi na zidove i plaćanje režijskih troškova, a to nema veze s obrazovanjem. Zar je moguće da 30 godina nakon rata sav novac ide na infrastrukturu, odnosno osnovne uslove?, pita se Gordana Jekić.
Ministarstvo pred sudom
Sagovornici se slažu u jednom, a to je da Grad Prijedor svoje obaveze plaća redovno, na vrijeme i u cijelosti, bez obzira na to ko je na vlasti, za razliku od resornog ministarstva i susjednih opština. Prepričava se kao anegdota, a u stvarnosti se desilo, da je direktorica jedne škole pozvala knjižaru radi nabavke školskog materijala, a tamo joj rekli: Ako je srednja, može, ako je osnovna, ne.
Ljubica Ivetić socijalna je radnica s gotovo deset godina radnog iskustva u Centru Sunce, gdje se obrazuju djeca atipičnog razvoja. Zakoni o osnovnom i o srednjem obrazovanju propisuju obavezu jedinica lokalne samouprave da za učenike sa smetnjama u razvoju finansiraju prevoz, ishranu i smještaj.
Često se dešavalo da nam roditelji iz nekih opština kažu da su im u upravama rekli da nemaju to pravo, pa onda preuzmem korespondenciju. I bilo je slučajeva, kao naprimjer Kostajnica, gdje je bilo dovoljno da samo jednom iskomuniciram sa službom finansija, da regulišu plaćanja. Meni je to bio pokazatelj da jednostavno nisu ispratili nove zakonske obaveze iz oblasti obrazovanja koje su stavljene na teret jedinice lokalne samouprave. Ima i slučajeva, poput, naprimjer, Kozarske Dubice, gdje su ta prava poslije dugotrajne komunikacije priznata, ali iz godine u godinu kasne s plaćanjima, kaže Ljubica Ivetić.
Slađana Radaković rukovodi ovim centrom od 2011. godine i dodaje da Grad Prijedor ovu ustanovu podržava na način da finansira ili sufinansira i segmente koje zakonima nije obavezan, a da, za razliku od lokalnog nivoa, republički kasni s plaćanjima i Centru i vanjskim dobavljačima.
Primjera radi, lani je Grad s 80.000 KM u cijelosti finansirao nabavku i ugradnju lifta, a takođe finansira platu defektologa u našem vrtiću. Štaviše, Grad Prijedor plaćao je i ishranu, pa i prevoz, i za đake iz drugih lokalnih zajednica, na našu molbu, jer ne može da u vrijeme obroka jedna djeca jedu, a druga gledaju. S druge strane, znali smo dobijati opomene Ministarstva prosvjete i kulture pred isključenje struje zbog neplaćenih računa. Plate oni, ali kasne, i nikad se ne zna koliko će kasniti, navodi Slađana Radaković.
Direktor prijedorske Toplane Duško Miletić potvrđuje da srednje škole, kojima grijanje plaća grad, nemaju dugovanja, dok tri gradske osnovne škole koje su u sistemu centralnog grijanja za ovu uslugu duguju 210.000 KM, što znači da nisu platile nekoliko sezona.
Branka Šalabalija u prosvjeti je deset godina, od čega ima tri godine direktorskog staža u Osnovnoj školi Jovan Cvijić u Brezičanima kod Prijedora, gdje trenutno radi kao učiteljica u Čejrecima, jednom od tri područna odjeljenja. Škola ima oko 120 đaka, a njeno odjeljenje je kombinovano – četiri učenika četvrtog i tri učenika petog razreda.
Firma koja je radila nabavku i montažu parnih kotlova za centralno grijanje morala je tužiti Ministarstvo da dođe do svog novca. Napravili su sudsko poravnanje i sada Ministarstvo plaća dug u ratama, kaže Branka Šalabalija.
Tražili razglas, dobili lektiru
Branka Šalabalija takođe smatra da se favorizuju gradske u odnosu na prigradske i seoske škole. Tako je i u informaciji o školskoj 2022/2023, koju je usvojila Skupština Grada Prijedora (ona za 2023/2024. u programu je lokalnog Parlamenta za posljednje tromjesečje ove kalendarske godine), napisala: Nipošto ne odvajati gradske škole od prigradskih, kao ni područne škole od centralnih. Istim intenzitetom ulagati u opremanje učionica i kabineta.
Godinama unazad su, zbog smanjenja broja učenika, zapostavljena područna odjeljenja, pa sada zahtijevaju i veća ulaganja kako bi sva djeca imala iste uslove za školovanje. Ja sam malo umorna od argumenta srazmjerno broju učenika kojim se ustvari zanemaruju škole koje nisu u gradu, dodaje.
Gradska uprava Prijedora je, mimo redovnih davanja, finansirala zamjenu podova u dvije učionice, uređenje staze u područnom odjeljenju Cikote i zamjenu stolarije i krova u područnom odjeljenju Donja Dragotinja.
Suština je da se presporo ulazi u ta područna odjeljenja i da u 21. vijeku ne bi trebalo biti razlike između škola, poručila je Branka Šalabalija.
Kroz projekat Inkluzivne škole – inkluzivne zajednice iz budžeta Grada ranije su opremili kabinete biologije i geografije.
Plan je bio da se ove godine iz tog projekta nabavi razglas za matičnu školu, ali je odluka Gradske uprave bila da se svim školama nabave lektire, navela je Branka Šalabalija.
I Olivera Brdar-Mirković ima radnog staža u ovoj školi. Naglašava da zakonska rješenja treba kreirati prema potrebama, a ne kao da se pišu prema školama punim djece, kao i da se puno griješi s centralizacijom.
Kako zakonski okvir može biti isti za, recimo, školu u istočnoj Hercegovini s jednim ili dva učenika i za veliku školu u centru Banjaluke? Ili pravilnik o finansiranju? Nemoguće. Ono što se u Banjaluci provede bez problema, ja u Brezičanima ne mogu. Moram stotinu puta prekršiti zakon, svjesno, da bih mogla uspostaviti nastavni proces. Ljudi se bukvalno dovijaju. Evo, naprimjer, škola mora imati spremačicu punu smjenu jer, bilo malo ili mnogo djece, ona čisti sve prostorije. A po sadašnjim propisima, škola s malo djece može da dobije para za 30 posto spremačice. Živa muka! Plata je minimalac, 900 KM. I ko da dođe za 300 maraka mjesečno da čisti?, pita se.
Nevidljiva transparentnost
Interesovanja roditelja za način trošenja javnog novca u oblasti obrazovanja su nevelika. Nisu zainteresovani ni za komentarisanje pojedinih budžetskih stavki ili međusobna poređenja iz jednostavnog razloga: nemaju dovoljno saznanja.
Sonja Mandić majka je jedne osnovke i jedne srednjoškolke i, iako zaposlena u finansijama u visokoškolskoj ustanovi i članica savjeta roditelja, kaže da nije upoznata s finansiranjem drugih nivoa obrazovanja. Za izvještaje koje čuje na sjednicama savjeta ne može reći da je zainteresovana, a može da jednako nema interesa među roditeljima koje poznaje.
Većina vjeruje da nema uticaja na taj aspekt, pa se tim informacijama ni ne bavi. Ne mogu reći ni da li su informacije dostupne, jer ih nisam ni tražila. Nemam ni vremena ni volje. Čak ni za odluke koje su prepuštene savjetu roditelja nedostaje inicijativa i ideja. Malo ko šta predlaže, neka letargija je prisutna. Roditelji imaju utisak da sve odluke donosi direktor škole, kaže ona.
Milena Gnjatović Simatović majka je osnovke, sedam godina članica je savjeta roditelja i treću godinu članica školskog odbora.
Na sjednicama savjeta roditelja periodično se izvještava i o planiranim i o realizovanim investicijama. Evo, naprimjer, za ovu školu imali smo izvještaj o izgradnji trotoara koji je godinama unazad traženo da se uradi, onda da škola ide u nabavku televizora, pa onda i inicijative roditelja da se ide u prikupljanje para za neke potrebe škole ili za neke humanitarne akcije, i tako. Onda to pošaljem ukratko, u tezama, u roditeljsku grupu na Viberu, i to je neki put kako idu informacije, kaže ona.
Načelnica Odjeljenja za finansije Maja Kunić kaže da se budžet za škole kreira tako što im ovo Odjeljenje dostavi izvršenje za prethodni period, kao neki okvir, a da škole onda svoje prijedloge šalju ovom odjeljenju, kako za redovne stavke tako i za neke vanredne, kada se pojavi potreba.
Ne mislim da nedostaju informacije. Štaviše, imamo povratnu informaciju Ministarstva finansija Republike Srpske da je naš budžet jedan od najrazuđenijih i da ponekad i previše razlažemo neke stavke. Pa, negdje smo na osam stotina stavki. A za svaku od njih, ako neko želi dodatne informacije, obrati se Gradskoj upravi i dobije ih. Sve je transparentno, ističe Maja Kunić.
Ona je pojasnila da se neka davanja realizuju kroz ostale ili nepomenute troškove jer prilikom kreiranja budžeta nisu bila u planu.
Eto, spomenuli ste bilborde za učenike i najbolje studente i nagrade za pet najboljih studenata od po 5.000 KM. To se ne može vidjeti u budžetu, jer je donesen u decembru prošle godine, a tu odluku gradonačelnik je donio negdje pred 16. maj, Dan grada. Ali svako može dobiti, po Zakonu o pristupu informacijama, dokumente koji prate tu odluku, ugovore za bilborde, rješenja o isplati nagrada; a prosto je nemoguće da se u budžetu sve to navede, ističe Maja Kunić.
Čas ga vidiš, čas ga ne vidiš
Grad je ukinuo jednokratne pomoći za studente, a iznos preusmjerio na prevoz i stipendije, jer je procjena nadležnog odjeljenja da to nije ni bila ozbiljna mjera, nego više zadovoljavanje nekog socijalnog momenta.
Jednokratni vid pomoći nema svoju svrhu osim populističke jer, ako nešto nema kontinuitet, ne može se ni mjeriti niti utvrditi je li dalo rezultat ili nije, smatra Olivera Brdar-Mirković.
Odjeljenje je procijenilo i da pravilnikom o stipendijama treba eliminisati suficitarna zanimanja, postrožiti ga u još nekim segmentima (npr. uzeti kao kriterijum i vladanje učenika) i uključiti privredne subjekte u zajedničko stipendiranje kadrova koji su njima potrebni, sve u namjeri da se otvori prostor za znatnije povećanje stipendija. Pravilnik je, međutim, prošle jeseni povučen i prije nego što se na njemu osušila boja za štampanje.
Imali smo intervencije naših visokoškolskih ustanova zato što su zanimanja koja školuju proglašena suficitarnim. To je bila zamjena teza – da mi stipendiranjem loše utičemo na njihovu upisnu politiku. Nadam se da će to u nekom narednom periodu ipak zaživjeti, dodala je.
Slađana Knežević učiteljica je u OŠ Dositej Obradović. Smatra da bi, pored srednjoškolaca i studenata, Grad trebao stipendirati i učenike koji ostvaruju posebne i zapažene rezultate u učenju, kao i u sportskim aktivnostima, te finansirati izlete vikendom i druženja za ovakve učenike.
Može finansirati i sportsku opremu za učenike koji pohađaju određene sekcije i u njima su uspješni, zatim uvođenje školskih kantina s toplim obrokom, što posebnu važnost ima za djecu mlađeg osnovnoškolskog uzrasta koja koriste produženi boravak, a potom i učionice na otvorenom, u školskom dvorištu, koja bi djeci dala drugačiji vid nastave i vjerovatno čas učinila zanimljivijim. Posjetila sam jednu takvu u Srbiji, u Jagodini, i uvjerila se da je pun pogodak, kaže Slađana Knežević.
Svaka dobija
Zbog odluke tadašnjeg gradonačelnika Dalibora Pavlovića da 2021. godine dodijeli stipendije svima koji su konkurisali, uz obrazloženje da se tako olakšava situacija roditeljima u pandemiji COVID-19, što se ponovilo i 2022. godine, u javnosti je obezvrijeđen institut konkursa za đačke i studentske stipendije. Tako se 2023. godine, kada se vlast odlučila za propisana pravila umjesto za samovolju, desilo da konkursna komisija zaprimi između 50 i 60 prigovora, za razliku od godina prije uravnilovke, 2019. i ranije, kada prigovora gotovo da nije ni bilo.
Od ukupnog broja prigovora, opravdana su bila dva ili tri, gdje se desio propust prilikom pregleda dokumentacije. Ostalo je sve bilo neosnovno. Znači, to su sve učenici ili studenti koji su se prijavili upravo zbog toga što su u prethodnom periodu naučeni da svi dobijaju, ističe Olivera Brdar-Mirković.
U novembru 2021. godine, u vrijeme kada je dužnost gradonačelnika obavljao zamjenik Žarko Kovačević (do lokalnih izbora 2020. u radnom odnosu na Rudarskom fakultetu u Prijedoru), u Pravilniku o stipendiranju izbrisana je stavka da kandidat mora imati prebivalište u Prijedoru u trajanju od najmanje četiri godine prije konkursa. Ta odredba sada glasi da je dovoljno da ima prebivalište u Prijedoru, a period je obrisan. Na pitanje da li među korisnicima ima i onih iz drugih gradova i opština koji su tik pred konkurs prijavili prebivalište u gradu na Sani, Olivera Brdar-Mirković je rekla da ne zna, te dodala da ne zna ni za ovu izmjenu jer u to vrijeme nije bila na ovoj dužnosti.
Ne zna, kaže, ni ko će se upustiti u reformu obrazovanja, ali zna da to mora biti radikalno jer je dosad bilo kozmetički.
Ne znam ko će, kad nije niko u okruženju – ni Srbija, ni Hrvatska, ni mi. Bilo je pokušaja, ali to nisu bile ozbiljne intervencije. Ne znam ni da li je tu politička volja presudna ili je to više stvar neke društvene odgovornosti, svjesnosti, orijentisanosti, ekonomske odgovornosti. Slovenci su jedini to uradili. Oni su praktični, možda što su više naslonjeni na taj zapadni svijet. Nemam ideju kako tačno to riješiti, ali vjerujem da prvo treba ozbiljna analiza, pa strategija, pa reformski zakoni. Bilo bi tu svega. I bilo bi rezova. Bolnih, kaže Olivera Brdar-Mirković.
Do tada, sistem će i dalje dobrim dijelom počivati na posvećenosti pojedinaca.
Evo i danas ova kiša, odmah kante posvuda, krpe, posude, lavori. Tužno gledati. Nije u mojoj sali, ali stalno mislim hoće li. Plače mi se. Djeca spavaju, a ja gledam kaplje li gdje po njima, dodaje vaspitačica s početka teksta. Borba je s vjetrenjačama. Ja djelujem individualno, koliko mogu. Jedino što vam imam reći je to da nisam i neću odustati od djece, poručuje.
Pogledajte i Istorijat slučaja uz galeriju fotografija vrtića u izgradnji, o kojem je priča otvorena pred lokalne izbore 2020. godine.
