Kako stranka kaže
Kada govorimo o preraspodjeli budžeta Općine Novi Grad i odlučivanju gdje će tačno otići 2.596.000 KM planiranih za obrazovanje za 2024. godinu, vrijedi saznati koliko odgovorno u tom poslu učestvuju općinski vijećnici. Kako se oni informišu o pitanjima vezanim za obrazovanje, vode li se prvenstveno potrebama i interesima građana i građanki, djece i nastavnika, roditelja, školskog procesa, ili njihovim odlukama upravljaju stranačke politike, lična korist, koalicioni odnosi i predizborni populizam.
Vijećnica Naroda i pravde u Općini Novi Grad Merjem Ridžal na naše pitanje o tome kako se prije glasanja informiše o pitanjima vezanim za obrazovanje priznaje da kao liječnica nije tu tematiku pratila, budući da su u Klubu podijelili sektore prema stručnosti i interesu. Sjeća se da je njena stranačka kolegica Aida Ožegović radila u obrazovnom sektoru i stoga bila zadužena da priprema materijale i informiše se za tačke glasanja iz sektora obrazovanja za njihov Klub vijećnika.
Njena kolegica iz SDP-a Ajša Bajraktarević na ovo pitanje dodaje da je obrazovanje u nadležnosti kantonalnog nivoa, pa općinski nivo služi samo kao podrška u pogledu stipendiranja učenika, sufinansiranja, rekonstrukcije ili izgradnje obrazovnih ustanova i ostalih izdvajanja (finansiranje javnog prevoza za učenike, vannastavne aktivnosti, projekti koji se realizuju u sklopu obrazovnih ustanova i sl.) u sklopu rada općinske Službe za obrazovanje, kulturu i sport. Služba putem internet-stranice informiše o realizaciji projekata za koje su predviđena sredstva, a na osnovu informacija i izvještaja o izvršenju budžeta daje se precizan pregled utroška sredstava. Kaže da je kao majka dječaka koji pohađa osnovnu školu upoznata sa problemima i nedostacima koji se mogu javiti u obrazovnom sistemu. Na pitanje kako zauzima stav i na osnovu čega glasa odgovara: Ako ćemo gledati politički, mogu reći na osnovu programa i opredjeljenja Socijaldemokratske partije BiH. Međutim, lokalni nivo je puno više od politike, to su stvarne potrebe građana koji žive na određenom prostoru. Ako znate da dijete pješači do osnovne škole pola sata ili više, naravno da ćete, ako za to postoje sredstva, obezbijediti sufinansiranje vanrednog prevoza, iako nije u vašoj nadležnosti, ili finansirati užine u školama za socijalno ugroženu djecu.
Zbog nepotpunih i netransparentnih planova, ali i izvještaja o realizaciji budžeta, i nakon njegove detaljne analize ostalo je nejasno zbog čega je općinski nivo u tako velikim iznosima finansirao baš ove dvije specifične tačke koje Ajša Bajraktarević navodi. Podsjećamo da je za prevoz samo za školu Sokolje za protekle četiri godine izdvojeno pola miliona konvertibilnih maraka. Predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja u Kantonu Sarajevo Saudin Sivro pojašnjava kako je osnovna škola Sokolje specifična jer u nju dolaze učenici iz Reljeva i Rajlovca, i drugih dijelova tog reona, a dodatno je specifična kad imamo u vidu kakva je saobraćajna struktura tog dijela Sarajeva i kolika je udaljenost učenika koji dolaze u tu školu. Dodaje kako bi prevoz možda trebao biti organizovan i za osnovnu školu Aneks ili Mustafa Busuladžić, ali i da te škole imaju učenike koji uglavnom žive blizu škola, iako možda u padinskim predjelima koji su manje pristupačni. Zaključuje kako će ovaj problem ostati aktivan sve dok se ne napravi nova, barem područna škola na području Reljeva za kojom, kako kaže, itekako ima potrebe.
U našoj prethodnoj analizi budžeta za tačku finansiranja užina otvorilo se pitanje čime se opravdava uvećavanje sredstava namijenjenih za užine na 300.000 KM u 2024. godini ukoliko se prethodne godine od planiranih 235.000 KM utrošilo tek 198.429.42 KM. Vijećnica Ajša Bajraktarević na ovo pitanje kaže kako će tek nakon kreiranja socijalne karte Kantona Sarajevo, a samim tim i općine Novi Grad, postojati pokazatelji koliko djece može koristi pojedine planirane naknade, te da se ovako svake godine radi aproksimacija, koja naravno da ne može biti tačna.
Udžbenička predizborna zbrka
Lejla Turajlić, roditeljka djeteta koje pohađa osnovnu školu na Alipašinom Polju, u razgovoru za Školegijum u vezi s nabavkom udžbenika kaže: S jedne strane, besplatni udžbenici olakšavaju roditeljima opremanje djece za školovanje, no s druge strane smatram da bi se udžbenička politika mogla i trebala izmijeniti na način da ne podrazumijeva stalno mijenjanje nastavnih materijala, što za sobom povlači utrošak javnih sredstava koja bi se mogla usmjeriti tamo gdje su potrebnija. Što se, konkretno, nabavke udžbenika za 2024. godinu tiče, zaista mi nije jasno na šta je predviđeno da se utroši četiri puta više sredstava, s obzirom na to da su djeca ove godine zadužila udžbenike nabavljene u prethodnoj školskoj godini, odnosno da su škole nabavile određenu količinu udžbenika samo ukoliko je došlo do porasta broja učenika u odnosu na prethodnu generaciju.
S njom se slaže i profesorica koja radi u srednjoj školi na području ove općine, koja dodaje kako je potreba za udžbenicima svake godine jednaka, a prema prethodnim podacima izgleda da se izvrši podešavanje da izborna godina bude izuzetak i da tada najviše vrijedi ulagati. Na osnovu prethodnih godina može se zaključiti da se radi o, nažalost, uobičajenoj praksi da se na taj način prikupljaju jeftini poeni za predizbornu trku.
Profesorica jedne osnovne škole s područja općine ističe i dodatne probleme u vezi s nabavkom udžbenika, te opisuje kako je prije par godina kantonalno Ministarstvo kupilo udžbenike koji, blago rečeno, ne odgovaraju nastavnim planovima i programima. Primjer su predmeti biologija i njemački jezik, u vezi s kojima su se kolege žalile. Međutim, već su izdvojena ogromna sredstva, tako da je bilo uzalud. Udžbenici koji su kupljeni su zastarjeli. Za engleski jezik je nabavljen udžbenik DIP in koji zaista nije dobro napisan i ne može se porediti sa britanskim udžbenicima, a napisala ga je osoba čiji je suprug bio ministar obrazovanja. Za njemački jezik kupljen je udžbenik za učenike kojima je prvi strani jezik njemački, pa se pitam ko ga je birao, jer kolege znaju šta koriste u nastavi.
Vijećnica Ajša Bajraktarević objašnjava kako je Vijeće imalo namjeru da svi učenici osnovnih škola na području općine Novi Grad Sarajevo dobiju udžbenike u novoj školskoj godini. Međutim, kantonalno Ministarstvo za obrazovanje je obezbijedilo udžbenike za 2023/2024. školsku godinu, te je Općina samo podijelila ruksake i školski pribor za prvačiće, dok su preostala neutrošena sredstva rebalansom raspoređena. Za ovu, 2024/2025. školsku godinu, ponovo je kantonalno Ministarstvo obezbijedilo udžbenike.
S obzirom na to da Ministarstvo za odgoj i obrazovanje već dvije godine zaredom nabavlja udžbenike, nije jasno zašto se ista sredstva uporedo planiraju i iz općinskog budžeta. U vezi s tim treba postaviti i pitanje u šta su na kraju preraspoređena ogromna sredstva planirana za nabavku udžbenika?
Vijećnik Adis Pljevljak u intervjuu za Školegijum pojašnjava da načelnik Efendić jako često prihvati naše inicijative (Kluba vijećnika Naroda i pravde, op. a), ali tokom same realizacije ne izvršava ih, ili izvršava u maloj mjeri, a čak u velikom broju slučajeva radi upravo razne preraspodjele budžeta kako bi ispunio razne politikantske ciljeve.
Djelimičan odgovor na pitanje o tome kako su preraspodijeljena rebalansom ukinuta budžetska sredstva za udžbenike dala je Aida Ožegović, vijećnica iz Kluba vijećnika Naroda i pravde, koja pojašnjava da je od planiranih 550.000 KM za udžbenike 100 hiljada otišlo na ruksake, a ostala sredstva su raspoređena na neke druge kodove: za infrastrukturu, rasvjetu. Ova informacija nije javno dostupna. Ja nemam dobru saradnju sa načelnikom. Ja sam predložila da se 100.000 KM nenamjenskih sredstava nađe u budžetu za obrazovanje, tako da bi se rasporedilo ravnomjerno na svih 16 škola na općini, po 7.500 KM koji su svakom direktoru školi potrebni, npr. za popravak lavaboa, daske za WC, projektor… Tih 100.000 KM – uspjela sam da se izborim za njih! Direktori su svi pozvani u kabinet načelnika da se potpiše sporazum sa njima i načelnik me uopće nije pozvao da se upoznam sa njima, da kaže ovo je Aidina inicijativa. A to su sredstva koja su preraspoređena od ovih 550.000 KM. U kontaktu sam s direktorima, i sama sam bila u prethodnom mandatu direktor i znam šta treba školama.
Iste informacije potvrđuje i vijećnica Ajša Bajraktarević, ali ni ona ni ostali sagovornici nisu nam znali reći na šta je otišao ostatak od 550.000 KM, tj. preostalih 350.000 KM. Dio sredstava od 550.000 KM je utrošen na nabavku ruksaka i školskog pribora za prvačiće, dio je nenamjenski podijeljen školama, a koliko iznose te podjele i da li u sumi daju prvobitni iznos – to, kako kaže, ne zna.
Na tragu prethodnih izjava su i informacije koje smo o saradnji načelnika i nadležne službe dobili u razgovoru s direktoricom jedne od osnovnih škole na području općine Novi Grad, koja ističe kako načelnika, kao i pomoćnika za obrazovanje, vidimo kada se potpisuju investicioni projekti za škole, ili projekti za vannastavne aktivnosti. Zavisno od školske godine, nekad je u godini bio po jedan navedeni projekat, nekada po dva, kao i ove godine, recimo. Sve škole dobiju sličnu sumu za vannastavne aktivnosti, cca 2.500 KM, i sličnu sumu za investicioni, zavisno od potrebe škole (cca od 6.500 do 10.000 KM). Škole napišu projekte, traže sredstva za svoje potrebe, dobijemo svi shodno budžetu, ne dobijemo nikad jedne godine sve, ako je veća potreba. Bude razlika, možda neki direktori koji su u stranci dobiju više; ja nisam, pa ne znam, ali razlike nisu suviše velike. Kada je riječ o velikim ulaganjima, ko je bliže vatri, više ga ogrije…
Stipendije – populistička mjera, socijalna mjera ili nagrađivanje znanja kao motivacija
S obzirom na to da su u izbornoj godini sredstva za stipendije skoro udvostručena, pitali smo vijećnike, roditelje učenika i učenica te nastavnike i profesorice s područja općine šta misle o disparitetu između budžeta za ovu i prethodne godine.
Iako vijećnica Aida Ožegović povećanje pokušava opravdati isključivo porastom cijena života u prethodnoj godini, cijene su ipak počele rasti još prije četiri godine, sa dolaskom pandemije COVID-19, a od tada do danas budžet za stipendije nije se povećavao.
Aida Ožegović pojašnjava kako se nije povećao broj dobitnika stipendije, već se povećao iznos stipendije, koja je do sada za osnovne škole iznosila 75 KM, a sada iznosi 100 KM.
Međutim, vijećnica Ajša Bajraktarević pojašnjava kako je Općinsko vijeće usvojilo izmjene i dopune Odluke o stipendiranju učenika, u skladu sa primanjima, što je u konačnici akumuliralo veći broj korisnika stipendija. Ako gledamo samo brojeve, ili u ovom slučaju izdvojena sredstva, trebamo biti zadovoljni, jer oni se mogu tumačiti tako da imamo porast odličnih učenika i dobrih studenata sa naše općine, a ujedno govore da su primanja porodica jako mala, jer da bi aplicirali za stipendiju, Odlukom je definisan minimalni iznos primanja po članu porodice. Ne bih željela da demantujem kolegicu, ali činjenice su sljedeće: za školsku 2022/2023. godinu podijeljeno je 596 stipendija, u budžetu su planirana sredstva u iznosu od 620.000 KM, uključujući i sportske stipendije; za školsku 2023/2024. godinu podijeljeno je 750 stipendija, a u budžetu su planirana sredstva u iznosu od 950.000 KM, uključujući i sportske stipendije.
Mislim da je 750 više od 596 stipendija, i tačno je da se i mjesečni iznos povećao.
I dok vijećnici na postavljeno pitanje o stipendijama izbjegavaju prokomentarisati populistički trenutak povećavanja stipendije u izbornoj godini (sa 560.000 KM 2023. godine na 950.000 KM u izbornoj godini), roditeljka školarca s područja općine Lejla Turalić o ovom pitanju kaže: Smatram pozitivnim da se trud koji nadarena djeca ulažu u postizanje iznimnih rezultata u školovanju nagrađuje, no ujedno smatram da se očiti disparitet u iznosima predviđenim budžetom u izbornoj u odnosu na prethodnu godinu ne može objasniti samo potrebom da se stimuliraju najbolje učenice i učenici. Ujedno vjerujem da se dodatni iznos predviđen za stipendiranje može upotrijebiti kako bi se unaprijedili uslovi za školovanje cjelokupne populacije školske djece, pa bismo možda u narednim godinama vidjeli i stvarni porast broja natprosječno uspješnih učenica i učenika.
Odgovor vijećnice Ridžal na pitanje o disparitetu u iznosima stipendija možda može najjasnije posredno odgovoriti na pitanje o razlozima i mogućnostima povećanja budžeta za stipendiranje. Naime, pokušavajući izbjeći da govori o disparitetu između iznosa u izbornoj godini i prethodnoj, vijećnica se, umjesto na to, osvrnula na inicijativu jednog od vijećnika iz opozicione stranke (Naša stranka) da se svim učenicima, neovisno o imovinskom stanju roditelja, što je generalno stav opozicije u Vijeću Općine Novi Grad, daju stipendije te da se obezbijede sredstva za internacionalna takmičenja nadarenih učenika. Govoreći o tom pitanju, vijećnica Ridžal kaže: Sjećam se jednom kada nas je jedan vijećnik iz suprotne, nama opozicione stranke, molio da podržimo stipendiranje svih nadarenih učenika, nevezano za imovinski status roditelja. Ja jednostavno to nisam mogla prihvatiti zato što sam znala da mi nismo društva ni država ni ministarstvo (sic!) koje ima novaca da pomaže svima. Nadarena djeca su naše blago, naši prvi, naši najbolji, i oni zaslužuju stipendije. Ali svima davati... Sve moje ostale kolege iz kluba, iz koalicionih stranaka, sve su se dogovorile da će ga podržati. I onda je izašao načelnik i rekao upravo ovo što sam vam ja kazala, da jednostavno tog novca nema, da to ne možemo obezbijediti. Ili se mora uzeti iz druge tačke budžeta. I tako od toga nije bilo ništa. Jedno su želje, a drugo su mogućnosti.
Zadnja rupa na svirali Općine
I dok je obrazovanje generalno u odnosu na sport zanemareno pri planiranju budžeta Općine Novi Grad, najveći šamar rezervisan je, kako je to naša analiza budžeta pokazala, za predškolski odgoj. Podsjećamo da je od planiranih 100.000 KM u 2023. godini utrošeno 0 KM, a sredstva su prebačena za narednu, izbornu godinu. Istovremeno ukupna ulaganja iz budžeta u boračku populaciju samo za 2024. godinu iznose 1.175.000 KM. Prema riječima vijećnice Ridžal, ona nije bila prethodno upoznata sa ovim brojkama, ali ima komentar koji se nameće, da se radi o pokušaju predizbornog utjecaja.
Na naše pitanje da pojasni šta je cilj pronatalitetnih mjera ako se vrtići istovremeno zapostavljaju, pojašnjava: Ja ne znam šta je smanjeno u budžetu, ali mi smo insistirali, i nismo htjeli da odobrimo taj budžet dok nam nisu dozvolili te pronatalitetne mjere. I onda smatram da je ovu tačku koju navodite, 100.000 KM za vrtiće, jednostavno izbjegao (načelnik, op. a.), jer je nama morao dati. Uglavnom, imamo činjenicu da smo ga mi uslovili da da za pronatalitetne mjere. To je bilo jako puno novca jer smo smanjili, bilo je prije za četvero i više djece, a mi smo tražili da bude za troje i više djece novčana podrška roditeljima kao pronatalitetna mjera. I on je to jedva pristao, ali zato nije ispunio ovu tačku koja je već stajala u budžetu za vrtiće.
I dok se vijećnici brinu o natalitetu, a istovremeno ne bune što je za predškolsko obrazovanje predloženo samo 100.000 KM, roditelji djece vrtićkog uzrasta razočarani su i traže da se ta djeca barem jednako prioritiziraju. Jedna od njih kaže kako je neprihvatljivo da se sredstva planirana za predškolski odgoj nisu iskoristila u 2023. godini. Obrazloženje da će se aktivnosti realizovati tek u 2024. godini ne donosi konkretne koristi za djecu i roditelje u trenutnoj godini. Dok su sredstva za boračku populaciju značajna i neophodna, s izdvajanjem od preko milion maraka, smatram da bi i potrebe djece koja su temelj budućnosti trebale imati prioritet i biti jednako hitno realizovane. Očekujemo transparentnost u izvršenju budžetskih planova i pravedniju raspodjelu sredstava u interesu svih građana, posebno naše djece.
Također dodaje kako je neprihvatljivo da se od roditelja traži dodatni novac ili oprema poput bojica, papira za crtanje i igračaka, jer su to osnovne stvari koje bi vrtići trebali obezbijediti iz svog budžeta. Kaže kako ova praksa dodatno opterećuje roditelje i stvara osjećaj da moraju finansirati osnovne potrebe svoje djece, iako već plaćaju za usluge vrtića.
Lejla Turajlić iz perspektive roditelja djeteta s područja općine dodaje: Imajući na umu iznimno nizak procenat djece vrtićkog uzrasta obuhvaćenog programima predškolskog odgoja i obrazovanja, smatram da je neophodno, što je prije moguće, uvećati kapacitete predškolskih institucija na području općine Novi Grad. Naravno da je potrebno pružati podršku boračkoj populaciji, ali pri tome ne smijemo sebi dopustiti da zanemarimo svoju budućnost, odnosno najmlađe kategorije stanovništva. Iznos od 100.000 KM smatram apsolutno neadekvatnim, ako se u obzir uzme da općinu Novi Grad mahom naseljava radno sposobno stanovništvo sa potomstvom predškolskog i školskog uzrasta.
Predsjednik Sindikata Saudin Sivro upozorava da je nekada bilo 60, a danas je 40 vrtića u okviru JU Djeca Sarajeva, i da je na području općine Novi Grad potreba za novim vrtićima velika, posebno na Dobrinji, te u okviru Željezničkog školskog centra. Dodaje kako Sindikat smatra da kao prelaznu opciju treba omogućiti subvencije privatnim vrtićima. Već sada je ta subvencija ista kao izdvajanja iz budžeta za JU Djeca Sarajeva. Broj djece se, kako kaže, povećao u Kantonu Sarajevo i, iako Sindikat zagovara da se svoj djeci omogući besplatan boravak u vrtićima, to je vrlo teško uraditi jer kantonalni budžet to sada ne može podnijeti.
Vijećnica Aida Ožegović dodaje kako je Novi Grad općina sa najvećim brojem đaka, te najvećim brojem djece predškolskog uzrasta u Kantonu Sarajevo, i nevoljko dodaje: Ne bih komentarisala. Borci jesu glasačko tijelo, previše je boračkih udruženja za koja se izdvajaju sredstva.
Pitanja se nižu – odgovora nema
Načelnik Semir Efendić i nadležna općinska služba do objave teksta nisu odgovorili na pitanja koja je uredništvo Školegijuma uputilo pri pripremi ovog teksta. Između ostalog, interesovalo nas je da pojasne šta su to obrazovni programi u Kinu Novi Grad za koje je u budžetu izdvojeno 35.000 KM, zašto je Sokolje izdvojeno kao jedina škola sa regulisanim prevozom učenika i učenica za koje je izdvojeno ukupno oko pola miliona maraka u prethodne četiri godine, zašto se ulaganja u obrazovanje vode kao pomoć školama, te šta su to vannastavne aktivnosti koje su mjera prevencije maloljetničke delikvencije.
U jeku izborne kapanje uspjeli smo razgovarati sa Mirzom Selimbegovićem, protukandidatom Semira Efendića, koji nije direktno odgovorio na mnoga od postavljenih pitanja. Ali o planovima, u slučaju da on postane načelnik, kaže da je, pored škole koja je potreba na Otoci, tačnije u naselju Nova Otoka, potrebna i nova škola u Dobroševićima, barem područna škola, jer tu djeca putuju 3-4 kilometra do škole bez prevoza: Imamo građevinsku parcelu, po regulacionom planu imamo sve planirano, ali Općina treba da pokrene inicijativu. Obdanište također na tom dijelu općine ne postoji, trebala su da se izdvoje sredstva ispred Ministarstva za tu namjenu i da se napokon u tom dijelu grada izgradi predškolska ustanova.
Na temu budžeta za prevenciju maloljetničke delikvencije naša sagovornica Lejla Turajlić kaže: Budžetom su možda predviđene određene stavke za finansiranje vanškolskih aktivnosti ili sprečavanje maloljetničke delikvencije, ali je potpuno nejasno na koje se načine ta sredstva troše, odnosno na koji način se može aplicirati za ta budžetska sredstva. Imajući na umu da ova Općina raspolaže možda i najboljim resursima za bavljenje vanškolskim aktivnostima od svih gradskih općina, nije potrebno previše truda da se provede analiza i utvrde potrebe i mogućnosti za investiranje dodatnih sredstava kako bi se animirala djeca školskog uzrasta i kako bi im se osiguralo besplatno bavljenje sportom ili nekim vidom umjetnosti, što bi moglo imati dalekosežne pozitivne efekte. Ako se ugledamo na primjere iz regije, možemo vidjeti da veliki gradovi nude niz besplatnih aktivnosti za učenice i učenike tokom ljetnog raspusta, naprimjer kako djeca ne bi bila prepuštena sama sebi u periodu kada su im roditelji na poslu. Takvih inicijativa u našoj Općini nema.
Saudin Sivro pojašnjava kako su mjere protiv maloljetničke delikvencije zapravo projekti s kojima škole apliciraju za određeni dio sredstava – vannastavne aktivnosti koje realizuju u školama u periodu izvan nastave entuzijastični i vrijedni nastavnici uz podršku direktora. Postoje i finansijski okviri i programi koje općinske službe nadležne za obrazovanje žele realizirati. Međutim, od 1. septembra ove godine sve škole imaju problema sa organizacijom vannastavnih aktivnosti i vanškolskih aktivnosti i sekcija, pojašnjava Sivro, posebno sekcija, jer novi Pedagoški standardi ne ostavljaju puno prostora u okviru 40-satnog radnog zaduženja nastavnika za takve aktivnosti, tako da ih zapravo nema ko izvoditi. Svih 40 časova nastavničkog rada je zauzeto, jer nastavnici moraju imati sekciju ili dopunsku nastavu ili dežuru. To je prepreka za realizaciju ovih programa.
Na pitanje na šta bi ona potrošila sredstva iz budžeta namijenjena njenoj školi kada bi se nju pitalo, učenica sedmog razreda osnovne škole Osman Nuri Hadžić sa Dobrinje kaže da bi, prvo i najvažnije, dio potrošila na higijenske potrepštine, na toaletni papir i sapun, jer njih u njenoj školi nema. Također bi, dodaje, zbog dres-koda koji važi za učenike i učenice trebalo nabaviti klime i postaviti ih u učionicama jer je u njima ljeti prevruće. Osim toga, trebalo bi, kaže, opremiti i kabinete potrebnim materijalom, npr. kabinet fizike, hemije, geografije, te kabinet biologije koji je trenutno potpuno pust jer su tek dobili jednog kostura, a i mikroskop im je pokvaren.
