Ovih dana do mene je došao Prijedlog pravilnika o inkluzivnom obrazovanju za Kanton Sarajevo. Dokument nije dostupan na stranici ministarstva kojim rukovodi Naida Hota-Muminović (NiP) tako da nije baš najjasnije ko ga smije, može i treba čitati i od koga se očekuju komentari i ocjene.
Nakon pažljivog čitanja sa sigurnošću mogu reći ovo:
Pravilnikom se nastoji zadovoljiti birokratija, ali ovakav neće doprinijeti uspješnijem obrazovnom i odgojnom radu s djecom u potrebi za individualiziranom nastavom.
Pravilnik se oslanja na model mobilnih timova koji, kako sada stvari stoje, pokrivaju više škola, sa po 8 do 10 učenika na koje se odnosi, u svakoj. U takvim okolnostima nemoguće je osigurati kvalitetan i dosljedan rad sa svakim djetetom, čime se već krši član 3. (Ciljevi i načela) aktuelnog Zakona:
(1) Ciljevi odgoja i obrazovanja u školi su: a) osigurati svim učenicima jednako pravo i mogućnost na odgoj i obrazovanje bez obzira na spol, rasu, nacionalnost, socijalno i kulturno porijeklo, invaliditet, ekonomski status, vjeroispovijest i sposobnosti,
b) osigurati način poučavanja kojim će svaki učenik imati mogućnost da u skladu s vlastitim sposobnostima, potrebama i interesovanjima ostvari puni potencijal,
c) odgajati i obrazovati učenike za aktivno i odgovorno učešće u procesu odgoja i obrazovanja i društvenom životu.
Umjesto da slijedi ovu ideju, dokument već u drugom članu, u definiciji, promašuje suštinu, kad veli da su učenici sa teškoćama “učenici koji, zbog različitih bioloških, psiholoških ili socijalnih faktora, imaju prepreke u procesu obrazovanja i razvoja, zahtijevaju dodatnu podršku prilagođenu individualnim potrebama kako bi postigli svoj puni potencijal.“
Ispada da su sve teškoće u djeci, a ne u obrazovnom sistemu KS. Kako se nije mogla naći bolja formulacija: “Učenici sa teškoćama su učenici koji, uslijed različitih bioloških, psiholoških ili socijalnih faktora, nailaze na prepreke u procesu obrazovanja i razvoja te im je potrebna dodatna, individualno prilagođena podrška kako bi ostvarili svoj puni potencijal.“
U nastavku ću kao ilustraciju svoje generalne primjedbe na dokument – da je populistički i birokratski, a ne pedagoški i obrazovni – citirati još neka predložena rješenja i ponuditi alternativu.
a. Pomoć izvana
Trenutna formulacija člana 6. preopterećuje školski kadar zadacima za koje često nemaju ni kapacitete ni potrebnu specijalizaciju. Očekivati od nastavnika, pedagoga i psihologa da, uz svoje redovne obaveze, organizuju procjene, sastanke, izradu i evaluaciju prilagođenih programa za više učenika godišnje – nije održivo.
Zato je nužno da se uključe vanjski članovi, poput edukatora rehabilitatora, logopeda, psihologa iz stručnih ustanova ili centara za inkluziju. Oni unose: stručnu ekspertizu koja nadilazi školski okvir, objektivnost u procjeni potreba djeteta te omogućuju rasterećenje školskog osoblja i kvalitetniju podršku učeniku.
Ovo je standardna praksa u EU – tim mora biti multidisciplinaran i međusektorski, a škola nije jedina odgovorna za provedbu inkluzije.
b. Osujećivanje asistenata
Uloga asistenta (u članu 9) vezana je isključivo za IPP, što znači da učenici s IEP-om (koji nemaju sadržajne nego samo metodičke prilagodbe) po ovom članu ne bi imali pravo na asistenta – što je nelogično i diskriminatorno. Asistent se mora moći angažirati i za učenike koji rade po IPP-u, IEP-u ili drugim oblicima prilagođenog obrazovanja, na osnovu preporuke stručnog tima za inkluziju i mobilnog stručnog tima.
c. Kontraproduktivna preovlašćenja
Institut (isti član) ima sve nadležnosti: zapošljavanje, obuku, nadzor i evaluaciju. Škola kao direktni korisnik nema gotovo nikakvu ulogu u planiranju ili ocjeni rada asistenta – što stvara rizik od birokratske distance i nefunkcionalnosti. I najvažnije: ne piše ko može biti asistent, koje kvalifikacije, obuke, prava i dužnosti ima. EU dobre prakse uključuju precizne kompetencijske profile.
d. Uopštavanje
Definicije IEP-a i IPP-a (u članu 11) drugačije su nego u zakonu, a različite i u odnosu na pojmovnik iz samog pravilnika (sic!). Umjesto da u više detalja razradi konkretnu stvar, pravilnik je uopšteniji nego zakon.
e. Diskriminacija iz vedra neba
Član 19. (Vladanje učenika sa teškoćama) savršeno oslikava inkluziju na način kako to žele institucije KS, a kakva inkluzija ne bi smjela biti!
Inkluzija znači da su pravila ponašanja jednaka za sve učenike, ali uz razumne prilagodbe koje uzimaju u obzir individualni razvoj, socijalne i mentalne karakteristike djeteta, kao i okolnosti koje utječu na njegovo ponašanje. Način na koji je ovaj član trenutno formulisan može se tumačiti isključivo i samo kao diskriminatoran. Predložena formulacija vladanja učenika sa teškoćama tretira ovu grupu učenika kao odvojenu kategoriju, čime se direktno krši princip jednakosti i pravičnosti.
Umjesto posebnog člana, ponašanje učenika sa teškoćama treba biti obuhvaćeno istim pravilima koja vrijede za sve učenike (definisana zakonom o odgoju i obrazovanju), uz dodatni stav koji bi mogao glasiti:
“Pri procjeni i definisanju mjera u vezi s vladanjem učenika, obavezno se uzima u obzir njegov razvojni, socijalni i mentalni status, kao i sve okolnosti koje utiču na njegovo ponašanje i razvoj.”
Ukoliko se pak insistira na zasebnom članu, on bi morao sadržavati: jasno definisanu proceduru žalbe, prilagođeni proces žalbe, uključivanje stručnog tima škole (pedagog, psiholog, defektolog, socijalni radnik), angažman mobilnog stručnog tima i ostalih relevantnih aktera uključenih u proces inkluzije, koji bi onda morali biti i posebno i adekvatno nagrađeni.
Bez ovakvog pristupa, ovaj član ostaje diskriminatoran i u suprotnosti je s međunarodnim standardima prava djece i inkluzivnog obrazovanja.
I tako dalje.
Mogla bih do sutra ovako, nažalost.
Pozivam javno ministricu Naidu Hotu-Muminović (NiP) da:
1. objavi dokument (Prijedlog pravilnika o inkluziji) sa imenima svih autora.
2. objasni koje konkretne teškoće i nedostatke ovim pravilnikom želi riješiti, a koje dobre prakse učiniti obaveznim za sve.
3. organizuje seriju okruglih stolova i fokus-grupa sa različitim profilima stručnjaka na kojima bi se razgovaralo o ovom dokumentu i njegovim mogućim poboljšanjima.
