Def. 1. Regrutacija i zadržavanje članova i članica podrazumijeva promociju sindikata među radnicima, organiziranje kampanja za učlanjenje novih članova, izgradnju povjerenja i osjećaja zajedništva, te redovitu komunikaciju i informiranje o radu sindikata.
Kada sam tek počela raditi u školi, u sindikat sam učlanjena automatski. Niko me ništa nije pitao, i nisam ni znala da sam članica dok na platnoj listi nisam prepoznala odbitak za članarinu. Kada sam tadašnjeg sindikalnog povjerenika, ujedno mog nekadašnjeg profesora fizičkog, pitala koja su moja prava i obaveze kao članice sindikata, rekao mi je da bi mi bilo bolje da se posvetim kuhanju ne bih li se udala, a da brigu o radničkim pravima prepustim njemu. Mislim da je to bila ta kampanja i promocija.
Kada sam prešla u drugu školu, iz sindikata sam iščlanjena automatski. Opet me niko ništa nije pitao, i opet nisam ništa znala dok nisam vidjela platnu listu. Tadašnja sindikalna povjerenica bila je ugledna profesorica historije, s kojom mjesecima nisam uspjela uspostaviti ni kontakt očima, a kamoli razgovor. Dala je sve od sebe da pokaže kako me smatra malim, nebitnim crvom, dok nije saznala ko mi je otac. Od tada bi mi ukazala poštovanje povremenim klimoglavom u znak otpozdrava, kad baš mora. Pretpostavljam da je to bio primjer izgradnje zajedništva i redovite komunikacije. Od tada sam nečlanica.
Def. 2. Edukacija i osposobljavanje podrazumijeva organiziranje seminara o radnim pravima, kolektivnom pregovaranju, sigurnosti na radu i drugim temama važnim za članstvo, kako bi se postiglo univerzalno razumijevanje ljudskih i radničkih prava, kao i načina borbe itsl.
Nakon što je ugledna profesorica historije otišla u penziju, zamijenila ju je kolegica koju je predložila, čuj mene, naložila, tadašnja direktorica. Nova povjerenica nije bila sigurna šta tačno treba raditi, pa sam onako dobronamjerno uz kafu nabacila ideju o edukaciji o sindikalnim pravima i dostojanstvenom radu, da prvo ona ode na neku edukaciju u sindikat gdje je radničko dostojanstvo nastavnika na visokom nivou, a zatim da to znanje prenese članstvu. Vidjela sam u tome potencijalnu priliku za novi, svjež pristup – zajedničku borbu za dostojanstvo koje nam se sa svih strana urušava, i priliku da sindikat postane prostor gdje se osjećam ugodno. Ona je, međutim, smatrala da je korisnije organizovati derneke, jer će se, citiram, „raja buniti ako trošim pare na edukaciju, a nema večere za 8. mart“. I to je bilo to od edukacije, tako da ostajem nečlanica.
Def. 3. Pravna i savjetodavna podrška podrazumijeva pružanje besplatne pravne pomoći i zastupanje članova u sporovima s poslodavcem.
Kada se ustanovilo da se naša prava iz kolektivnog ugovora krše uzduž i poprijeko, predsjednik kantonalnog odbora nas je savjetovao da tužimo poslodavca privatnim tužbama, u koje se sindikat neće miješati, ali će nam rado preporučiti svog advokata od povjerenja, s dugogodišnjim iskustvom rada za sindikat i u sindikatu. Kada nas je taj advokat od povjerenja, koji je uredno naplatio svoje usluge, počeo ghostati, ne javljati se, ne davati informacije o predmetu, pa čak i jednom i zalupiti slušalicu, predsjednik kantonalnog odbora nas je podsjetio da sindikat s tim nema ništa, jer smo tužili kao privatna lica. I to je bila ta pravna i savjetodavna podrška. Pretpostavljate, i dalje nečlanica.
Def. 4. Jednakost i nediskriminacija podrazumijeva da je odnos sindikata prema vjerskim, etničkim i drugim različitostima uključiv i neutralan. Sindikat štiti i zastupa prava svih radnika, neovisno o pripadnosti, u duhu solidarnosti, ravnopravnosti i međusobnog poštovanja.
Oni stariji među nama će se sjetiti protesta koje smo organizovali kad je tadašnji ministar – prvi koji je uopšte želio razgovarati s nama – zamolio samo još nekoliko dana da s vladom ispregovara uslove koje smo tražili. Upozorio je da će, ako ipak izađemo na proteste, morati podnijeti ostavku. Naravno, mi smo izašli – a on je, riječ je riječ, podnio ostavku. Na protestima nas je predsjednik kantonalnog odbora pozdravio sa „selam alejkum, braćo i sestre“, čime je redefinirao pojam braće i sestara na način s kojim se značajan broj nas nije mogao baš poistovjetiti. Ministrovi napori su propali, protesti također, ali je predsjednik odbora učvrstio svoju poziciju kao čovjek koji može izvesti ljude na ulicu i smijeniti svakog ministra koji mu se ne svidi. Nečlanica full throttle.
Def. 6. Sindikalna solidarnost između ostalog znači da sindikat djeluje kao vakcina – imunitetom krda štiti i one koji nisu članovi.
U tom krdu u kojem su zaštićeni, oni koji nisu članovi trebali bi biti solidarni s kolegama i ne sabotirati njihove akcije. Dakle, ako sindikalci štrajkom žele izazvati reakciju poslodavca, bilo bi solidarno da i ostali obustave rad. Kod nas, međutim, svaki put kad ima neka aktivnost, kantonalni odbor vrlo jasno poruči nama nečlanovima da, ako se pridružimo štrajku, snosimo potpunu odgovornost sami, odnosno ako nastradamo oni neće prstom maknuti. Dakle, sindikat od nas traži – da budemo štrajkbreheri? Nikad jača nečlanica (ali ne i štrajkbreherica).
Def. 7. Žuti sindikat je sindikat koji ne štiti stvarne interese radnika, nego djeluje u interesu poslodavca ili u vlastitom interesu. Najčešće djeluje u simbiozi s poslodavcem i pomaže mu u sprečavanju osnivanja nezavisnog sindikata. Takvi sindikati formalno postoje, ali u praksi ne vode borbu za prava zaposlenih i potkopavaju solidarnost. Umjesto edukacije, organizuju derneke, umjesto borbe, paradiraju po protestima kako bi ojačali vlastitu poziciju. Radnike drže u uvjerenju da nešto rade i da bi bez njih bili još jadniji – čime uspješno guše svaku mogućnost stvarne radničke borbe. Ovakvi sindikati podsjećaju na one iz doba socijalizma i radničkog samoupravljanja: pošto su prava radnika tada bila na maksimumu, jedino što im je ostalo bilo je – organizovanje zimnica i prvomajskih uranaka.
Nažalost, već više od trideset godina svi zajedno živimo u najgoroj mogućoj verziji kapitalizma, onoj u kojoj sindikat ne bi smio biti nimalo žućkast, ali ipak jeste. Naši sindikati baštine tradicije žutih, samo što danas, umjesto zimnica i prvomajskih uranaka, imaju Viber grupe i pišu pravilnike koji većinu guraju u prekarni radni odnos, zadržavaju neradnike, a najkvalitetnije tjeraju što dalje od sebe. Umjesto da se bore za moć mešetarenja ugovorima kroz pravilnike o zbrinjavanju kojima članove drže u ovisničkom odnosu, umjesto da se bave organizacijom uranaka i osmomartovskih ručaka, nastavnički sindikati bi se mogli – čisto eksperimentalno – početi baviti onim zbog čega postoje, a to je borba za ljudsko i radničko dostojanstvo nastavnika.
