Prosvjetno-moralna vertikalnost provjerava se kroz rad, a počinje kratkim kursom, a taj kurs je konkurs. Konkurs je do sada bio analogni, trajao je u intervalima od osam do 15 dana, sve do oktobra 2025, pri čemu je diplomirani prosvjetni radnik morao da se angažuje analogno, maksimalno.
Pratio je onomad budući prosvjetar sve medije, i printane, i elektronske, i analogne, i digitalne, i javne i one manje javne, a sve to je radio tokom cijele godine. Rudario je svaki dan budući prosvjetar tražeći konkurse koji su često bili analogno skriveni (sitno napisani), objavljeni u javnom glasilu koje rudaru, budućem prosvjetaru, nije bilo dostupno. Objavljivalo se u službenim novinama, niskotiražnim javnim glasilima distrikta, drugog kantona i entiteta i oglasnim pločama, a sve kako bi javni konkurs bio javan samo za onog kome je namijenjen. Crtali su se uslovi u konkursu za odabrane vrlo precizno, a to su radili iskusni, provjereni i moralno malo iskošeni prosvjetari. Afer-im.
U analognim konkursima potrebna dokumentacija za prosvjetare propisivala se zakonima, ali tako da su, oni koji su potraživali, sami i odlučivali šta je to potrebno da bi došli do naj kandidata. Neko je tražio najpodobnijeg, neko najpovoljnijeg, neko najsposobnijeg, neko najzaslužnijeg, a neko opet najs-podovoslužnijeg, a kandidati su, prema upućenosti u zakone i konkurse, dostavljali potrebnu dokumentaciju. Dešavalo se da su dostavljali potrebnu dokumentaciju koja je bila nepotrebna, ili nepotrebnu dokumentaciju koja je bila potrebna, a i prva i druga su imale rok trajanja, sa napomenom da se samo falsifikati nisu mogli ponovo dobiti, ovjeriti i obnoviti. Afera-ima.
O povoljnijim pravima kandidata odlučivala je komisija, pa se često dešavalo da ono što je kandidatu povoljnije bude sukobljeno sa povoljnijim pravom drugog kandidata, a o prednosti u povoljnosti zbog zakonske neusklađenosti odlučivala je komisija. Tročlana.
Aplikanti su šetali od kopirnice do kopirnice zbog kopiranja i od škole do škole zbog apliciranja, a usput su ovjeravali i potrebne dokumente provjeravali. Hiljade kopija, ovjera, molbi, ali bez žalbi, brzom i sporom poštom slali su preporučeno, koje su stizale čak i do školskih apli-kanti.
Tako je bilo i to je h-istorija, a od 27. 10. 2026. je ovako...
Aplikant se registruje na platformu, preuzme određene dokumente, popuni ih, ovjeri i učita na platformu. Uz te dokumente učitava i skeniranu originalnu i/ili ovjerenu dokumentaciju, stručni ispit, rodni list, uvjerenje o državljanstvu i kretanju, diplomu, potvrde o pripadnosti povlaštenim kategorijama i potvrdu iz PIO/MIO, biografiju... ukupno u prosjeku oko 15 digitalnih strana različitih dokumenata.
Kad aplikant završi pripremne poslove, iz udobnosti svoga doma bira oblast/predmet za koju/i aplicira (pr. matematika, informatika, bibliotekarstvo...) i u djeliću sekunde dobija spisak škola u kantonu koje su iskazale potrebu za kadrovima tog profila po pozicijama (npr. jedna škola može potraživati tri nastavnika matematike, od čega je jedna pozicija puna norma na određeno, druga pozicija puna norma do 30. 5. ove godine, a treća pozicija 1/2 norme do povratka zaposlenika sa bolovanja, a najkasnije do 30. 8. ove godine). Aplikant može birati sve pozicije, može samo jednu, ili nijednu. Potraga za poslom i apliciranje je postalo interesantno jer možete aplicirati, apliciranje otkazivati i aplikacije kombinirati (npr. nastavnik tehničke kultura je, između ostalog, aplicirao u pet škola i u svakoj je izabrao po četiri časa, a to je puna norma), a to opet znači da aplikant može birati koliko želi časova od pune norme (rijetko ko će birati kombinaciju časova čiji zbir je preko norme, jer se prekovremeni časovi plaćaju, ali se rijetko naplaćuju).
Aplikant bira škole, bira časove i bira rokove zaposlenja (do marta, do maja, juna...), a svaki put uz aplikaciju škola dobija dokumentaciju koja je ranije učitana. Onaj ko ima više bodova mogao je da bira bolje uslove (rad u jednoj školi i duži period rada), a onaj ko je imao manje bodova birao je sve (po principu: daj šta daš), pa se zbog toga dešavalo da neki apliciraju i na 200 i više pozicija bez dodatnih troškova. Milina!
Digitalni konkurs je raspisan za 2050 pozicija, a pozicija je i puna norma, kao i 1/20 norme. Na svaku poziciju se u prosjeku prijavljivalo oko 50 kandidata (ovo je moja procjena), a smatram da ih je bilo toliko jer je uveliko olakšano apliciranje. ZNAČI, na 2050 pozicija bio je ukupno 102.500 prijava. Neki aplikanti se ponavljaju na preko 200 pozicija, pa je suma 102.500, a ako je 11.489 prigovora (11,2%), to je odlično za aplikaciju koja se prvi put koristi u društvu čiji je sistem totalno uneređen. Dalje, upućeno je 619 opravdanih žalbi, što je 0,603% i odličan je rezultat za aplikaciju u razvoju. Što bi rekli: za dobrom aplikacijom se komentari nižu, a i pohvale evo stižu.
Ako je za svaku prijavu bilo potrebno u prosjeku 15 listova nekakvih dokumenta – originalnih, ovjerenih ili potpisanih, to znači da je za 102.500 aplikanata bilo potrebno 1.537.500 listova ili 3075 pakovanja papira po 500 komada. Ako je cijena svakog paketa po 15 KM, samo na papiru aplikanti su uštedjeli 46.125 KM ovim digitalnim konkursom.
Bodovanje, kontrole, žalbe i tužbe.
U ovakvoj konkursnoj situaciji, kandidat je mogao aplicirati na više pozicija i čekati da ga komisije boduju, a poslije bodovanja provjeriti da li mu je u svakoj školi dodijeljen isti broj bodova. Ako nije, mogao je tražiti pojašnjenje bez istraživanja propisa. Razlika u broju bodova za istu dokumentaciju nastala je zbog grešaka koje su se u hodu ispravljale. Važno je istaći da su griješili svi, i aplikanti i komisije i programeri, a najveće probleme izazivale su propisne neusklađenosti, i iste takve nejasnoće i bedastoće. Problemi koje izazivaju propisi su takvi da zbog njih vještačka inteligencija, AI, a i ChatGPT, koriste tablete za smirenje. O ovome ću kratko u Malo poslije.
Odlično je i to što je aplikantima omogućeno da prate svoju poziciju u svakoj školi; čekali su da oni ispred odustanu ili prihvate, jer i jedna i druga odluka bolje rangiranog vama je ostavljala jasniju sliku. Skinuti ste sa liste gdje je bolje rangirani prihvatio poziciju, ali je on skinut na drugim listama, što je vama popravljalo rang. Na kraju ste i vi došli na red da prihvatite i tim gestom sve iza sebe izbrišete sa liste, ali isto tako i vi ste bili brisani sa drugih lista za broj časova koje ste izabrali. Čisto kao suza.
Malo poslije.
Razgovaram sa mlađim kolegama koje se bore za svaki djelić boda i ono što me nervira su problemi koje izazivaju PROPISI (zakoni, pravilnici, uredbe...) i pokušaću da uputim A P E L onima kojima je u opisu posla njihovo usvajanje, mijenjanje i ukidanje. E pa, gospodo ZAKONOUDAVCI, ovako ćemo:
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine; bosanskohercegovački prvaci već 30 godina ponavljaju da žele i teže ka članstvu u EU. Ako je tako, bilo bi dobro da mi objasnite sljedeće:
1. Kako je moguće da jedna mlada osoba koja živi pet kilometara od sarajevske Vijećnice ne može da dobije bodove za radni staž samo zato što je radni staž stican u entitetu Republika Srpska (u EU se radni staž stečen bilo gdje na planeti uz odgovarajući dokument priznaje i prilikom zapošljavanja i prilikom penzionisanja)? HOĆEMO LI U EU, GOSPODO?
2. Kako je moguće da jedna mlada osoba čiji je roditelj nestao, ubijen ili je invalid, učesnik rata, civilna žrtva ili logoraš... ne može ostvariti pravo po tom osnovu samo zato što je roditelj bio pripadnik druge vojske, iz drugog je entiteta ili je druge vjere? Gospodo, svjedoci smo da je na svim stranama vršena mobilizacija, da su ljudi koji nisu željeli rat mobilisani i stradali u ratu. Đorđe Balašević je uspio izbjeći više mobilizacija; a šta da nije? Mislite li da ne bi završio u bosanskim šumama da su ga uhvatili, a, znajte, Balaševića je puna i Srbija i Republika Srpska, ali se i oni boje anam-onih isto kao i mi svojih.
3. Kunemo se svi da smo vjernici, haram neka nam je, i sram da nas bude i Boga i naroda, a i suza onih koji su oštećeni, nedužni i obespravljeni.
Razumije li neko ovo što sam napisao? Ako ne, onda ne odmažite kritikama i ne brukajte se izjavama. A ako stvarno želite pomoći, uskladite propise sa konvencijama, deklaracijama o ljudskim i dječijim pravima, pravima mladih, koje ste P O T P I S A L I ! ! !
Za latinicu u Konjević-Polju bori se ćirilicom u Sarajevu, za ostvarivanje prava u Banjaluci ustupaju se prava u Sarajevu. Pa, gospodo, nije vam ovo kasaba; ovo je glavni grad, a ako je glavni, onda mora biti uzor, mora biti vodilja i putokaz svim ostalim.
SAR JE GO, što bi rek'o neko.
