Safudin Čengić, bivši direktor Centrotransa, 70-godišnji predsjednik ESV-a je 3. 2. 2026. izjavio za FENU (objavio je to portal Fokus) da radnici u FBiH prosječno boluju 40 dana. Evropski prosjek je od šest do sedam dana.1 Isti portal je dan prije objavio inicijativu dvije Ajle (A. Milišić Babić i A. Beganović), zastupnice u Zastupničkom domu Federacije BiH, o uvođenju e-bolovanja.2 Osim inicijative, u tom članku se spominje i prosjek bolovanja u zemljama EU (6,5 dana) i prosjek bolovanja u Federaciji BiH (25 dana po zaposleniku). Ko govori istinu – Safudin ili Ajle – istražite sami...
Bolovanje je bolna tema za poslodavce i često je spominju. Smeta im što su radnici bolesni i smeta im što to bolovanje moraju plaćati čak do 42 dana. Poslodavci bi platili do 15 dana bolovanja, a sve preko neka plaća država.
Roditelji u saradnji sa državom odgajaju, obrazuju, liječe, hrane i brane djecu sve do završetka školovanja, preko 20 godina pripremaju ih za predstojeću 40-godišnju eksploataciju. Mladi radnici, okićeni velikim brojem izostanaka sa nastave, završavaju školovanje, ali zato zdravi, čili i veseli počinju raditi, i tu nastaje problem. Radnički podmladak sa navikama izostajanja radi u lošim uslovima, bez adekvatne zaštitne opreme, a često su uslovi rada i nehumani. Mladost izgara na poslu, sagorijeva i brzo obolijeva. Oboljeli se liječe i za liječenje koriste bolovanje, i tu počinje negodovanje. Poslodavci po ovom zahtjevu žele da porodica i država liječe, njeguju i plaćaju oboljele, a oni da ih iskorištavaju i zdravlje im uništavaju. Pametni su ovi naši poslodavci, nema šta.
Degutantno je slušati posloglavce kako iz klimatiziranih prostora ljeti i dobro zagrijanih prostorija u zimskom periodu saopštavaju da radnici u Federaciji BiH prosječno koriste 40 dana bolovanja, a ne saopštavaju da radnici u pojedinim djelatnostima rade u toku ljeta na temperaturama iznad 70o C, dok u zimskom periodu neki rade i na temperaturama ispod 0o C. Proizvodni pogoni pružaju nehumane uslove rada, ali inspekcije koje bi trebale da kontrolišu to ne uočavaju jer su inspektori na bolovanju.
Kako je u obrazovanju?
U odgojno-obrazovnim ustanovama je malo drugačije. Bolovanje ima višestruku namjenu.
1. Bolovanje se koristi za liječenje i oporavak oboljelih (primarna namjena)
2. Bolovanje se može koristiti za produženi odmor
3. Bolovanje se može koristiti za kratkotrajni odmor
4. Bolovanje se može koristiti za mobing, buling...
5. Bolovanje se može koristiti kao dodatni izvor prihoda
6. Bolovanja može imati skuplju i jeftiniju varijantu
Odsustvo kolega zbog bolesti, produženog ili kratkotrajnog odmora rukovodioci odgojno-obrazovnih ustanova koriste za preraspodjelu poslova i zadataka. To im je plaćena obaveza koju moraju izvršavati kako bi sistem funkcionisao. U takvoj situaciji imaju pravo da opterete radnike koji su zdravi, koji rade i nisu na bolovanju. Direktori rade po zakonu, na kraju krajeva oni su i jedini odgovorni za organizaciju nastave, ali šta ako, prilikom izbora zaposlenika koji će mijenjati nekog od kolega, ciljaju na one koji su politički ili nekakvi drugi neistomišljenici, koji su sposobni, zdravi i uspješni u ispunjavanju svojih obaveza i koji su često buntovni? Slučajno ili ne, takve radnike opterećuju direktori, otežavaju im, a sve to rade uz osmijeh i tapšanje po ramenu. Bezazleno, zakonski, pedagoško-psihološki upakovano i jeftino prodano.
Zakon o odgoju i obrazovanju omogućio je da to direktor radi puno više od 42 dana (može i cijelo polugodište, član 98. stav 5).
Pa dobro, bar je ta zamjena plaćena, i to je dobro za radnika. Da, ali radnik iz kolektiva koji mijenja kolegu ne dobija naknadu za prevoz, jer je već dobio tu naknadu, zatim ne dobija naknadu za topli obrok jer je već iskoristio tu naknadu dok je obavljao svoje poslove, taj radnik neće dobiti ni godišnji odmor, ni regres, jer je to već dobio obavljajući svoje poslove, ne dobija naknade za pripremu, čekanje i ostale silne poslove koji se vežu za normu.
Pa, šta je sporno?
Sporno je to što je poslodavcu puno jeftinije angažovati radnika koji već radi u kolektivu, nego tražiti radnika preko službe za zapošljavanje. Radnik koji već radi je puno jeftiniji i mora prihvatiti posao jer direktor, u slučaju odbijanja, može dati otkaz.
Radnik koji se angažuje preko službe za zapošljavanje dobija naknadu za prevoz, topli obrok, normu časova nastavnika kojeg mijenja, kao i za časove za ostale poslove koji mu pripadaju. Taj radnik stiče pravo na godišnji odmor, regres, plaćene praznične dane... to je puno skuplje.
Odluka direktora da zamjenu traži među zaposlenicima iz kolektiva je i finansijski opravdana zbog ušteda, pa još ako dodamo i nedostatak kadra; onda niti jedan sud ne može dokazati eventualnu zloupotrebu preraspodjele poslova koju realizuje direktor.
U ovakvoj situaciji direktor može unaprijed planirati i kratko bolovanje raspoređivati u trajanju 1-2 dana za saradnika i jarana. Toliko je dovoljno da privremeno umorite i onesposobite sposobne i osigurate demokratsko i suvereno vladanje ispunjeno tišinom. A pošto je to onesposobljavanje sposobnih PRIVREMENO, direktori ovu varijantu moraju koristiti često, i onda se desi da pojedini imaju i preko 40 dana kratkotrajnih bolovanja, a drugi isto toliko dana umaranja.
1 (pogledati od 9:14 link: https://www.fokus.ba/biznis/iznesen-prijedlog-da-se-bolovanje-na-teret-poslodavca-skrati-sa-42-dana-na-15/3526067/)
2 (link: https://www.fokus.ba/biznis/kako-ce-radnici-u-fbih-moci-otvoriti-bolovanje/3524942/)
