Pojmovnik književnih termina bi trebao služiti tome da nam omogući da o književnosti razgovaramo i pišemo sa zadovoljstvom, radoznalošću, samopouzdanjem, kao i vjerom u zajednički jezik i u mogućnost komunikacije sa drugim ljudima. Ovaj pojmovnik to omogućava, jer osnovne termine nauke o književnosti objašnjava jasno i pregledno, pokazujući kako to izgleda kad postoji stvarna želja da se nešto objasni (a ne pokrije maglom učenih riječi koji služe tome da sakriju nedostatak izvorne misli, a u čitaocu ili slušaocu izazovu strahopoštovanje pred autoritetom), i ohrabrujući čitaoca da objašnjene termine počne i sam koristiti, i kao alatku za odmotavanje sopstvene misli o književnosti (i o književnim djelima i o svrsi književnosti uopšte), i kao sredstvo prenošenja razvoja te misli drugima.
Jasnoća objašnjenja i rezultat koji ona postižu u potpunosti stoje u skladu sa jasnoćom postavljenih ciljeva ove knjige, a to je da ohrabri kritičko (propitujuće, radoznalo, na dijalog i sukob mišljenja voljno i spremno) čitanje književnih djela, kao i kritički razgovor o ulozi koju književnost može imati u obrazovanju. Da li književno obrazovanje i književnost u obrazovanju mogu proizvoditi samo indoktrinirane i poslušne društvene jedinke pomirene sa postojećim stanjem, ili su, možda i ponajbolje, mjesto sa koga je moguće pomoći razvoj samostalno mislećih i društveno aktivnih pojedinaca spremnih da ulože zajednički napor u promjenu nepravednog društvenog sistema, rasprava je koja je u velikoj mjeri obilježila najznačajnije književne teorije u zadnjih stotinjak i nešto godina. Iako se ova knjiga tim teorijama ne bavi, osnova koju ona postavlja dobra je odskočna daska i za tu vrstu debate. S obzirom na to da je ova knjiga namijenjena i učenicima i njihovim roditeljima i nastavnicima, taj aspekt njene misije uključuje u raspravu sve učesnike obrazovnog procesa, nudeći im zajednički jezik, a uz njega, kroz pažljivo i provokativno (u najboljem mogućem značenju te riječi) odabrane primjere, i zajedničke teme za razmišljanje.
Primjeri koji ilustruju objašnjene pojmove, i koji čine najveći dio ove knjige, zapravo su i njena najveća snaga, i to iz barem tri različite tačke gledanja.
Kao prvo, oni su pažljivo odabrani kao dobra i jasna ilustracija pojma uz koji stoje; s obzirom na širinu korpusa iz koga dolaze (praktično, svjetska književnost, i ne samo ona djela koja se čitaju u lektirama i rutinski izučavaju na fakultetu), to je očito bio ogroman dio posla, i on je jako dobro obavljen. Uz to, to što je uz svaki pojam ponuđeno više primjera, često međusobno poprilično različitih (čime se omogućava širina shvatanja pojmova na koji se odnose), te neuobičajeno (a potpuno opravdano) obimno navedenih, te što se odrednice pojmova eksplicitno pozivaju na njih, tumače ih i objašnjavaju logiku po kojoj je izbor vršen, ohrabruje čitaoca da se i sam aktivno uključi u proces odabira, i da pokuša pronaći sopstvene primjere. Već i ovo bi bilo dovoljno da ova knjiga bude izvanredno uspješna u ispunjavanju svoje osnovne funkcije.
Kao drugo, ti su primjeri izuzetno književno uzbudljivi i zavodljivi, i bude žudnju da se čitanje nastavi, i da se potraže izvornici iz kojih oni dolaze. Ovaj bi pojmovnik mogao svoje čitaoce nadahnuti da posegnu za drugim knjigama, da potraže djela pisaca koji su u njemu citirani, da se vrate knjizi kao igri, zadovoljstvu i pustolovini. S obzirom na to da je danas i studente književnosti teško natjerati da nešto pročitaju, i da se nastava književnosti u školama i na fakultetima često svodi na ubijanje te vrste čitalačkog, igri okrenutog i žudnjom vođenog, zadovoljstva, i ovo je ogroman uspjeh. Književnost je uvijek bila nešto što donosi radost i zadovoljstvo, i to su znali još i Platon i Aristotel. I, kao što je znao Aristotel, to nam zadovoljstvo otvara prostor slobode u kome učimo o onome o čemu ne možemo uvijek steći lično iskustvo, u kome saznajemo o prirodi sopstvene i tuđe ljudskosti, i u kome se naša spoznaja o svijetu i ljudima širi van granica naših pojedinačnih života. I zato buđenje čitalačke žudnje ima prvorazrednu obrazovnu ulogu.
I, kao treće, odabrani primjeri tematiziraju upravo onaj kritički i subverzivni naboj ove knjige o kome sam govorila u drugom pasusu. Oni su odabrani da podstaknu na razmišljanje o stvarima koje nisu vezane samo za teoriju književnosti, i otvaraju mogućnost daleko šire rasprave. Kroz njih je moguće promišljati naš odnos prema društvenim nepravdama, naše shvatanje odnosa između polova, odnose između naroda i kultura, odnos koji imamo prema prirodi, i stavove koje imamo spram jezika kojim se služimo da o tim stvarima progovaramo.
Ukratko: ovo je odlična knjiga. Ona je mala kutija sa alatom i materijalom za razmišljanje, i o književnosti, i o životu i svijetu. I ja se radujem što će možda jednog dana do mene doći generacije studenata koje su učile iz nje.
Pojmovnik „Od slova do smisla“ dobivate uz 10. broj printanog Školegijuma koji možete kupiti u knjižarama Buybook, ili naručiti direktno od izdavača putem adrese [email protected]
