Prema riječima direktorice osnovne škole Kovačići Nađe Pejak koja je prisustvovala Aktivu direktora osnovnih škola 23. februara, ministar za obrazovanje, nauku i mlade KS-a Elvir Kazazović najavio je izmjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju u okviru kojih će jedan od alternativnih predmeta Vjeronauci[1] (Društvo, kultura, religija i Zdravi životni stilovi) biti ukinut, a prema rezultatima anketa koje će se dostaviti školama. Međutim, Pejak ističe da Ministarstvo još uvijek nije dostavilo anketne listove niti dalo upute šta treba raditi. To im proizvodi stanovite probleme jer se raspodjela sati kao i priprema rasporeda za narednu godinu ne može napraviti bez toga. Lamija Husić, stručna savjetnica za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS-a također kaže da se radi na izmjeni Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i da će on odrediti poziciju predmeta Zdravi životni stilovi te napominje: Prijedlog je da se djeca opredijele unutar škola koji će od dva alternativna predmeta u odnosu na Vjeronauku odabrati – Društvo, kulturu, religiju ili Zdrave životne stilove. Međutim, dobijamo i kontraprijedloge iz nekih škola gdje oni kažu da bismo trebali izjednačiti ova dva alternativna predmeta. Upravo sada radimo draft zakona, međutim nezahvalno je sada govoriti kakav će tekst zakona u konačnici biti, ali ne želimo razgovarati da će se predmet tendenciozno ukinuti jer takvih namjera zaista nema.
Nastanak predmeta
Priča o ukidanju Zdravih životnih stilova, najblaže rečeno, djelovala je čudno, s obzirom da je predmet uveden tek prije nekoliko godina, tačnije školske 2013/14. godine. Uz to, povod za njegov nastanak bila je sudska presuda koja se odnosila na diskriminaciju. Ustavni sud Federacije BiH na sjednici održanoj 6. novembra 2012. godine donio je presudu da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo nije u saglasnosti sa Ustavom Federacije BiH.[2] To konkretno znači da je zakon diskriminatoran prema učenicima/ama i roditeljima koji/e ne žele da njihova djeca pohađaju nastavu iz Vjeronauke ili srodnog predmeta kakav je Društvo, kultura, religija i da je potrebno uvesti neki neutralan alternativni predmet. Tadašnji ministar obrazovanja, nauke i mladih KS-a Damir Marjanović kontaktirao je Asocijaciju XY nakon što je pročitao njihov nastavni plan i program Zdravih životnih stilova za srednje škole i predložio da zajedno rade na novom NPP-u, udžbeniku i priručniku za nastavnike/ice za predmet za osnovne škole, čime su ispoštovali presudu.
Feđa Mehmedović iz Asocijacije XY kaže: Tada smo ustanovili da brojne probleme, tj. ove oblasti treba proučavati u osnovnoj školi. Naveo je primjer koji se tiče seksualnosti: Kroz različite projekte smo identificirali šta to najviše utječe na razvoj seksualnosti kod djece. Kroz medije se plasiraju pjesmice vrlo nezgodnog sadržaja, tipa: Rodiću ti sina, kralja kokaina ili Neko će mi noćas napraviti sina i tu vidite da seksualnost gubi različite dimenzije koje su vrlo značajne i opet se u našem društvenom kontekstu usko fokusira stvarno na seksualni čin. Takvu pretpostavku, tj. takvu percepciju treba razbiti. No, da ne bude zabune, Zdravi životni stilovi ne tiču se samo seksualnosti. Predmet je sastavljen iz šest oblasti: zdrava ishrana, fizičke aktivnosti, zdravim životnim stilovima protiv upotrebe i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci, očuvanje reproduktivnog zdravlja i rodna pitanja, razvoj životnih vještina – put ka nenasilnoj komunikaciji i inkluzija.
Dosadašnja iskustva
Sudeći po izjavi gospođe Husić, predmet neće biti ukinut. Međutim, može se reći, s obzirom na dosadašnja iskustva, da je taj predmet bio sistemski zapostavljan. On u pravom smislu te riječi nikad nije ni zaživio u Kantonu Sarajevo. Treba krenuti od činjenice da se tokom tri školske godine broj osnovnih škola u kojima se nastava realizira neznatno povećao u odnosu na godinu kada je predmet uveden, a to su svega četiri škole (od ukupno 69 škola na području kantona, u 39 se odvijala nastava u školskoj 2013/14. sa ukupno 392 učenika/ice, a danas, 2015/16. se odvija u 43 škole, sa 772 učenika/ice). Prema navodima Lamije Husić, jedan od načina kako su direktori i direktorice manipulirali mišljenjem kao i odlukom roditelja jeste iznošenje netačnih podataka, kao što je taj da će najveća zaključna ocjena biti četvorka. Savjetnica Husić kao rješenje ovog problema ponovo ističe da je potrebno vršiti edukaciju roditelja, ali da Ministarstvo nema finansijska sredstva za to. Kad bi i imalo, ta sredstva se ne bi usmjerila na to, naglašava Husić, već bi prioritet bila izrada priručnika za nastavu od 1. do 4. razreda osnovne i srednje škole.
Tu treba podsjetiti da zdrave životne stilove od 1. do 4. razreda osnovne škole uopšte nije moguće ni odabrati kao predmet. Djeca koja ne idu na vjeronauku u prvom razredu odaberu predmet Društvo, kultura, religija. S njim u velikom broju slučajeva nastave u petom. Kad bi imali mogućnost izbora od prvog, pretpostavlja se da bi taj predmet imao i veći broj učenika/ica.
Seksualnost
U izučavanju seksualnosti možda se ipak krije ključni odgovor na pitanje o zapostavljenosti ovog predmeta. Feđa Mehmetović iz Asocijacije XY kaže: Postoji čitava, pa mogu tako reći, nevoljkost u pojedinim institucijama i školama da se ovaj predmet prezentuje roditeljima obzirom da je on alternativa vjeronauci. Nama su roditelji dolazili i pitali zašto u njihovim školama nema predmet Zdravi životni stilovi, kao i sa pitanjem zbog čega nastavnici govore da to nije kvalitetan predmet, da je to predmet koji na neki način tretira neka nemoralna pitanja. Činjenica je da je ovo prvi predmet u historiji bh. obrazovanja, ako to mogu tako reći, koji tretira oblast reproduktivnog zdravlja. U biti, to je dio edukacije o seksualnosti, samo što je kod nas riječ seksualnost vrlo nepoznata. Međutim, Lamija Husić, napominjući da je Ministarstvo odabralo tim stručnjaka i stručnjakinja iz različitih oblasti koji su radili na izradi dokumenata potrebnih za uvođenje Zdravih životnih stilova, kaže da su oblast reproduktivnog zdravlja prepustili Asocijaciji XY računajući na njihovo dugogodišnje iskustvo i kompetencije njihovih zaposlenika/ica. Savjetnica Husić ističe: Mi smo modul nazvali reproduktivno, a ne seksualno zdravlje, jer smo smatrali da živimo u jednoj vrlo tradicionalnoj sredini, u jednom okruženju koje nije spremno na velike promjene. Rezultati spolnih odnosa među ljudima mogu biti seksualni užitak i začeće djeteta. Seksualni užitak je ono što ljudi neuporedivo više u seksu traže nego reprodukciju i samim tim veći su i rizici od negativnih posljedica nego kada je u pitanju reprodukcija. Ipak, to se nastoji zanemariti, potisnuti i te odnose predstaviti samo kao reproduktivne pod izgovorom da je naša sredina tradicionalna.
Reuf Džinović, nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja i zdravih životnih stilova iz Osnovne škole Kovačići predlaže da se predmet uvede i za učenike/ice od 1. do 4. razreda i kaže da bi se u nižim razredima trebalo govoriti općenito o temama kao što su zdrava ishrana i inkluzija, a kasnije ih proširivati i razvijati kritičko razmišljanje kod djece. Također navodi da bi se oblast koja se tiče reproduktivnog zdravlja trebala nazivati seksualno i reproduktivno zdravlje kako bi se razbijao tabu kod ljudi o tome. To je oblast koju imate u sklopu biologije, recimo, ali ovdje to ulazi u samu srž. Ja bih samo napravio izmjenu, ali ne bih ukidao sam predmet, naglasio je on.
Iz direktorskog ugla
Zašto u njihovim školama nema ovog predmeta, pitali smo i neke direktore.
Direktor Osnovne škole Vladislav Skarić Meho Pirić kaže da je predmet Zdravi životni stilovi relativno nov te da nije zaživio među roditeljima djece koja pohađaju nastavu kod njih. On kaže: Ako pogledamo nastavni plan i program Zdravih životnih stilova, vidimo da jako puno sadržaja koji su tu navedeni se obrađuju već kroz časove biologije i tjelesnog odgoja pa i časove odjeljenske zajednice pa vjerovatno nisu našli roditelji pravu ideju tog predmeta. Također navodi da treba raditi na rješenju problema organizacije nastave predmeta koji su alternativni vjeronauci jer je interes za te predmete mnogo manji i nastava se odvija sa po nekoliko učenika/ica. Uz to napominje: Možda je vrijeme da se preispita kompletna priča o izborno-obavezujućim predmetima, tj. o stvaranju tri predmeta na koje bi trebali ići učenici jednog razreda. To je sa aspekta organizacije rada škola i finansiranja dosta upitno. A samim tim čim je to upitno, postavlja se pitanje da li je to dovoljno kvalitetno osmišljeno da privuče djecu. Međutim, dalje dodaje da se zakoni i presude moraju poštivati, te se stoga mora raditi na nekim izmjenama.
U privatnoj osnovnoj školi Isa-beg Ishaković, direktorica škole nije raspoložena za razgovor o temi pa je nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja Enes Đozić na ulazu u školu iskazao interes da kaže nešto o predmetu Zdravi životni stilovi: Nas tri nastavnika smo išli, gubili vrijeme 3–4 dana, obećano nam da ćemo dobiti kompletnu literaturu. Mi smo odradili sve što se od nas tražilo, ali nismo dobili, čekamo već tri godine da nam materijal dostave, nismo krenuli sa tim predmetom nikako jer nemamo iz čega da predajemo. Međutim, Feđa Mehmedović iz Asocijacije XY je na ove navode odgovorio rekavši da je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade KS-a 2013. godine uputilo svim školama poziv da dođu u Resursni centar pri Ministarstvu gdje je vršena besplatna distribucija priručnika za nastavnike/ice, nastavnih planova i programa i vodiča za učenike/ice. Distribucija je vršena dva dana, 8. i 9. oktobra 2013. godine.
Direktorica Osnovne škole Safvet-beg Bašagić Lejla Dizdarević kaže: Dosadašnja praksa je pokazala da za predmet Zdravi životni stilovi bude jako malo ili nikakvo interesovanje, te se u skladu sa tim taj predmet do sada nije izvodio. Pri realizaciji nastave susrećemo se sa problemima u smislu da se za jedan čas odjeljenje mora podijeliti u tri grupe, za svaku grupu je potrebno rasporediti nastavnika i za svaku grupu je potrebno obezbijediti učionicu za održavanje nastave. Napominjemo da s obzirom na veličinu i starost objekta naše škole, imamo konstantan problem sa prostorijama za realizaciju nastave te nam to dodatno otežava svakodnevni rad.
Iako na prijemu izuzetno ljubazan, već na spomen predmeta Zdravi životni stilovi, direktor Osnovne škole Grbavica I Omer Begović mijenja ton. U vašoj školi se ne odvija nastava... prekida i komentira sa: Ja mislim da ima par časova, na šta mu dodajem: Prema izvještaju iz školske 2015/16. godine nema učenika i učenica koji pohađaju nastavu..., a on ubacuje: Ahaa, prije je bilo. Dalje objašnjava da na početku školske godine dijele ankete za roditelje i da roditelji ne pokazuju interes, a da on smatra da su životni stilovi sve oko nas i da su oni svakako sadržani u drugim predmetima. Vidno iznerviran i nezadovoljan dodaje: Ovi što su nametnuli, neka nametnu u svojim državama. A vi ste nepripremljeni. Ministarstvo komunicira sa školama pa neka nam oni kažu, što vas šalju. Na pokušaj objašnjenja ko sam i zašto sam tu, da pišem tekst za web-portal skolegijum.ba, Begović kaže: Ko su oni, šta su oni, nikad čuo nisam. U najmanju ruku to je vrlo interesantno, što ne pravite intervju za ostale predmete.
Zašto Begović, kao direktor škole, nagađa o broju učenika/ica koji/e pohađaju nastavu iz predmeta Zdravi životni stilovi? Koga proziva kada kaže da su oni nametnuli? Nismo uspjeli saznati zbog direktorovog stava i tona koji jednostavno nije omogućavao smislen razgovor.
Učenička i roditeljska iskustva
Pored administrativnih akata, presuda, zakonskih pravilnika i uredbi, poteškoća u protoku informacija, prebacivanju odgovornosti sa jedne institucije na drugu, postoji i ona druga, svjetlija strana priče, a to su pozitivna iskustva učenika i učenica koji/e pohađaju ovaj predmet, kao i roditelja. Posjetili smo Osnovnu školu Kovačići i obavili razgovor sa šest učenica i jednim učenikom koji pohađaju nastavu iz zdravih životnih stilova. Svi su rekli da namjeravaju i naredne godine izabrati ovaj predmet. Učenici su istaknuli da teme o kojima pričaju na časovima zdravih životnih stilova ne obrađuju u okviru drugih predmeta. Također, svi su se složili da je mnogo zanimljivije obrađivati lekcije kroz interakciju sa ostalima, rješavajući neke zadatke i postavljajući ih u svakodnevni kontekst i voljeli bi da se tako više radi na drugim predmetima. Neki od njihovih komentara su:
Deni (5. razred): Najviše mi se dopada tema zdrava ishrana. O tome ne govorimo na drugim predmetima, samo na zdravim životnim stilovima. Kroz zadatke i razgovore prolazimo gradivo, a više nastavnika nam predaje ovaj predmet i to mi se dopada. I naredne godine ću izabrati ovaj predmet jer mi se pravo dopada.
Amina (6. razred): Više mi se dopada kada govorimo o svakodnevnim situacijama, kao na predmetu zdravi životni stilovi. Prva mi je godina da slušam ovaj predmet i želim nastaviti pohađati i narednih godina.
Asja (6. razred): Meni je ovo druga godina da pohađam ovaj predmet, mi smo obradili jako puno tema, ali smo se najviše posvetili inkluziji jer imamo u razredu dječaka sa poteškoćama u razvoju. Na drugim predmetima se ne govori o ovome. Kada je u pitanju više nastavnika koji predaju, definitivno treba više vremena da se naviknemo, ali prvo obradimo neku oblast sa jednim i nastavimo sa drugim nastavnikom.
Ema (6. razred): Kod nas često u razredu govore ovi što idu na vjeronauku: Jao, šta ćete na tome? Oni misle da je to glupo. Kažu da je njima na vjeronauci zanimljive, gledaju neke filmove, ali u biti ovo što mi ovdje radimo će nam više trebati u životu nego što će njima ti filmovi trebati. Većina djece se prebacuje sa vjeronauke na zdrave životne stilove i svake godine je sve više i više učenika na zdravim životnim stilovima.
Iman (8. razred): Mislim da je zdrava ishrana najbitnija od svih tema koje radimo. Nastavnik tjelesnog i zdravstvenog odgoja nam je prošle godine predavao to i pričali smo o sportu, razvoju mišića, šta trebamo da jedemo, šta ne trebamo, šta trebamo izbjegavati, jako smo puno pričali o tome, ali samo na zdravim životnim stilovima. Na drugim predmetima ne pričamo o tome, nemamo vremena, gradivo je preveliko i nastavnik jedva stigne u 45 minuta da uradi sve. Svaki nastavnik ima neku viziju o nečemu, neko drugo mišljenje pa je nama zanimljivo da upoređujemo.
Jedna od učenica objašnjava: Mi u razredu često imamo tučnjave, svađe, izazivanja i tako tih konflikata. Na vjeronauci oni nikad ne spominju temu vršnjačkog nasilja, kako oni kažu, ništa ne rade pa često ovi sa vjeronauke učestvuju u tom nasilju, a druga na to dodaje: Ja ipak mislim da je svejedno na koji predmet idemo, da svejedno trebamo ispravno postupati, ali opet mi koji idemo na ovaj predmet zdrave životne stilove ćemo prije reagovati na nasilje.
Majka četrnaestogodišnje Asje, koja pohađa nastavu iz predmeta zdravi životni stilovi u Osnovnoj školi Nafija Sarajlić, također dijeli svoje pozitivno iskustvo: Moja kćerka je bila žrtva verbalnog nasilja od strane vršnjaka tako da sam ju prebacila iz jedne škole u drugu. Zahvaljujući Asocijaciji XY i komunikaciji sa njima, ona se naučila nositi sa problemom koji je imala. Ja bih se zalagala da ovaj predmet bude obavezan pa makar u sklopu tjelesnog odgoja. Učenici su imali komunikaciju sa ljudima koji su se liječili od ovisnosti, znači da su se direktno upoznali sa posljedicama konzumacije droge. Važan je vrlo otvoren i konkretan rad sa djecom, da u razgovoru o temama koje su njima sada interesantne nema pitanja koja se ne smiju postaviti. Meni kao roditelju je sada mnogo lakše nastaviti pričati o tim temama, ja sam zaista prezadovoljna.
Zaključujući na osnovu navedenih učeničkih iskustava, prava je šteta što zdrave životne stilove ne pohađa više djece, odnosno što veliki broj roditelja nikad nije na pravi način upoznat s time šta se nudi njihovoj djeci. Utješno je, ipak, što priča o ukidanju predmeta ne stoji, barem prema riječima savjetnice Husić, pa će barem oni koji pohađaju predmet moći to nastaviti. A do popularizacije bi se moglo lako doći, bez velikih sredstava, samo kad bi se htjelo. Evo, naprimjer, zašto učenici/e koji/e pohađaju predmet i njihovi roditelji ne bi prenijeli svoja iskustva onima koji/e o predmetu ne znaju ništa ili gaje sumnju? Ne bi ih bilo problem animirati da govore, barem nama nije bio.
[1] Samim se nazivom, alternativni predmeti Vjeronauci, Društvo, kultura, religija i Zdravi životni stilovi stavljaju u podređen položaj u odnosu na taj koji se smatra primarnim, koji se stavlja na pijedestal sa kojeg ga, tobože, niko i ništa ne smije pomjeriti.
