Kalendar međunarodnih dana koje obilježavaju Ujedinjeni narodi poprilično je popunjen, a postoje manje i više poznati datumi koji se, prema tome, više ili manje ili nikako ne tematiziraju u školama. Igrom slučaja otkrila sam da je 30. juli Međunarodni dan prijateljstva. Proglašen je 2011. godine, odlukom Opće skupštine UN-a, kao plod ideje da prijateljstvo među narodima, državama i pojedincima može inspirirati težnje ka miru i izgradnju mostova među zajednicama. Tim povodom želim podijeliti ideju o tome kako se u jednu nastavnu jedinicu njemačkog jezika mogu unijeti odgojni aspekti, te se usput povezati s drugim predmetima.
Uzimajući u obzir sadržaj lekcija udžbenika Zlate Maglajlije za njemački jezik, po kojima se radi u Kantonu Sarajevo, sjetila sam se sedme lekcije za sedmi razred – ona se bavi riječima koje se odnose na odjeću i ima cilj da se djeca upoznaju sa upitnim, pokaznim i povratnim zamjenicama, kao i sa akuzativom. Postoje slike što ilustriraju nove riječi i raznoliki zadaci, gdje se đaci susreću sa prostim primjerima upotrebe gramatičkih novina. Nekoliko zadataka postavljeno je u ruhu dijaloga, ali kad se pobliže pogledaju jasno je da su samo formalno dijaloške prirode, jer ne zahtijevaju nikakvo stupanje u razgovor s drugim đacima.
Primjer iz udžbenika: ilustracija je slika majke i djevojčice, koje s ispruženim kažiprstom stoje pred izlogom odjeće. Pod a), b), i c) su navedeni primjeri dijaloga, sa ponuđenim imenicama (u pitanju su, naravno, nazivi odjeće).
- Koja (upitna zamjenica) suknja (ženski rod) ti se sviđa?
- Ova (pokazna zamjenica) ovdje je moderna.
-Da, kupit ću je (akuzativ zamjenice).
Postoji, dakako, i tekst u ovoj lekciji, pod naslovom Die Faschingsparty, čiji prevod želim predstaviti kako bih ukazala na nešto bitno. Evo i teksta.
Karneval
Hannin razred organizira karnevalski parti. Svi đaci učestvuju i rado dolaze na parti. Michael se prerušava u Indijanca. Nosi hlače i majicu. Hlače su plave, majica karirana. Na glavi mu je šareno perje. Claudia dolazi prerušena kao vještica. Nosi staru crnu haljinu i drži veliku metlu u ruci. Princeza Jessica nosi zlatne cipele. Tu je i kauboj Jan sa velikim šeširom. Njegov šešir je smeđ. Hanna je također tu kao Crvenkapica. Njena kapa i suknja su crvene. Nosi veliku korpu sa šarenim cvijećem. Razrednica, gospođa Wolf, direktor škole i roditelji također su pozvani. Svi su veseli, mnogo se smiju i plešu.
Ideja prerušavanja prisutna je u Peppa Wutz crtiću, u epizodi Der internationale Tag – Međunarodni dan. Način na koji se razvija zaplet kratkog i vrlo pametno urađenog crtanog filma sugeriše da na taj dan treba slaviti sve zemlje na svijetu. Djeca u vrtiću slave tako što se svako dijete preruši u predstavnika jedne zemlje, pa imamo Francusku, Rusiju, Ameriku (SAD), Japan, Holandiju, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske, Njemačku, Meksiko, Južnu Afriku, Švicarsku, Španiju, Grčku. Svako dijete nosi zastavicu zemlje koju predstavlja i kostim koji sugerira narodnu nošnju ili nešto iz tradicije te zemlje. Naprimjer, poznat je Scotland Yard, pa je jedno dijete obučeno u karakterističnu policijsku uniformu; poznata je korida, borba s bikovima u Španiji, pa jedno dijete nosi torero na glavi, i tako dalje. Već na ovom mjestu nastavnica može rečenicama na njemačkom jeziku, koristeći akuzativ, dati opis nošnje svakog pojedinačnog djeteta i time poraditi na vokabularu.
Zoi ist Japan. Sie trägt einen bunten Kimono mit Blumenmustern und begrüßt alle auf Japanisch. Luzi ist Holland. Sie trägt Klompen, traditionelle holländische Holzschuhe, einen blau gestreiften Rock mit Schürze und ein rotes Hemd. / Zoi je Japan. Nosi šareni kimono sa cvjetnim dezenom i pozdravlja sve na japanskom. Luzi je Holandija. Nosi klompe, holandske tradicionalne drvene cipele, suknju sa plavim prugama i keceljom i crvenu majicu.
U odnosu na tekst o karnevalu koji se nalazi u udžbeniku, ovako se djeci nudi dodatni obrazovni sadržaj koji tematizira ono po čemu su zemlje poznate, a odgojni aspekt ove simpatične epizodice prepoznatljiv je već na samom početku. Odgajateljica sa francuskim naglaskom pjeva:
Želimo mir za cijeli svijet,
sve zemlje neka budu prijatelji.
Želimo mir za cijeli svijet,
mi želimo biti prijatelji.
Peripetija se dešava kada odgajateljica pošalje djecu na igralište, gdje se ovi do maloprije raspjevani prijatelji počnu bučno svađati. Isprva su Amerika, Španija, Rusija i Grčka složne u pješčaniku u kojem glavnu riječ vode Sjedinjene Američke Države, sve dok ne naiđu Holandija i Japan. Pošto nema dovoljno mjesta u pješčaniku, Holandija tvrdi da su sada oni na redu da se igraju, argumentujući, isprva mirno i pristojno, da su prve tri države dovoljno dugo bile tu. Grčka, Rusija i Španija udare u glasan plač koji dozove radoznalost Francuske i Južne Afrike. SAD tvrdoglavo napominje da su oni prvi zauzeli mjesta u pješčaniku, te nastaje razmirica u kojoj Francuska tvrdi da Holandija komandira ostalima. Holandija negira da je Schorsch počeo (odnosno Rusija – ovdje djeca zaboravljaju koga predstavljaju, ispadaju iz uloga, pa se počinju oslovljavati ličnim imenima). Duhovito je da Francuska (Peppa) govori Holandiji: Schorsch lässt du schön in Ruhe; er ist viel kleiner als du. / Schorscha (Rusija) ostavi na miru; on je mnogo manji od tebe. UK u policijskoj uniformi dotrči s pištaljkom ispitujući situaciju, te nastane opća svađa u kojoj niko nikog ne sluša, a narator komentira: Die Länder der Welt vertragen sich überhaupt nicht. / Zemlje svijeta se nikako ne slažu. Odgajateljica uspije prikriti stvar pred roditeljima, pozivajući djecu da zapjevaju naučenu pjesmicu, tako da je sve prošlo nezapaženo u javnosti.
Ovaj crtić, koji traje samo pet minuta, u sebi krije, osim novih riječi na njemačkom, i istorijske lekcije o kolonijalizmu i demokratske lekcije o ljudskim pravima, koje se pažljivoj nastavnici nude kao na tacni za obradu s djecom. Na bazi ovog crtanog može nastati istinski dijalog između nastavnika i učenika, i među đacima, koji prevazilazi čas njemačkog jezika i širi obrazovni segment informacijama vezanim za istoriju i demokratiju. Znaju li djeca u sedmom razredu šta je kolonijalizam, koje su bile najveće kolonijalne sile, da li takvo nešto još postoji u drugačijem obliku; kako bi povezala tu tematiku sa ljudskim pravima; jesu li čula za makijavelizam – to su samo neka od pitanja putem kojih se sa djecom stupa u istinski dijalog i prevazilaze okviri predmeta. Sve se to može ugraditi naprimjer u čas ponavljanja gradiva, kada se sa vokabulara i gramatičkih pravila prelazi na ono što je u crtanom implicitno dato. Naravno da takav pristup zahtijeva mnogo truda i vremena – slično izmišljanju novih lekcija – od transkripcije crtanih filmova ili sličnih videozapisa sa interneta kako bi se poradilo i na pisanju i čitanju, a ne samo na slušanju i govoru, preko izrade odgovarajućih zadataka, pa sve do pripreme gradiva koje zapravo spada u drugi predmet. To je za svaki takav čas zaseban, naporan poduhvat. Međutim, zar nije istina da su i nastavnice i nastavnici tokom života uvijek učenice i učenici i da trebaju neprekidno raditi na sebi i na svom pozivu? Zar nije istina da su oni uzori i da mogu motivirati đake na razmišljanje i samostalno obrazovanje? Djeca se prirodno zanimaju za nekonvencionalne pristupe, a na nama je da li ćemo im to pružiti. Osim toga, ne treba zazirati od zadataka složenijih od predviđenih za određeni uzrast, odnosno za određenu nastavnu jedinicu. Štaviše, nudeći učenicama i učenicima više od onoga šta je predviđeno i zahtijevajući od njih više – postepeno ih vodimo ka samostalnom učenju, što bi trebao biti krajnji cilj svakog nastavnog procesa.
