Nastavnička pitanja

Dnevnik nastavnika (direktora)

Ovo je najbolji posao na svijetu

Orhan Maslo

07.07.2021

Odlučujem da se, za razliku od inače, bavim nečim drugim, a to je da odem kući po tlačnu mašinu za pranje i da operem dvorište za sutra.

Foto: Tarik Guzin / Mostar Rock School

Ponedjeljak 24. 5. 2021.

Kao i svaki ponedjeljak, Rock škola Mostar u 10:00 sati ima kolegij tima predavača, voditelja obrazovnog odjela, voditelja studentske službe, logističara i ponekad i mene, njenog direktora. Danas je sastanak nešto važniji jer je ovo ključna i zaključna sedmica – završavamo devetu školsku godinu od osnivanja. Sastanak je pojačan voditeljem produkcijskog odjela i PR osobom koja je ujedno program menadžer. 

Sedmica je posebna i po tome što pripremamo tri koncerta! Budući da nam mjere zbog pandemije još leže za vratom, koncert polaznika koji obično radimo u jednom danu razdvojit ćemo na dva kako bismo kontrolirali broj osoba u prostoru i smanjili publiku. Dobra stvar je da je situacija s pandemijom u Mostaru puno bolja, te mjere pridržavanja popuštaju. Na našoj strani je i vremenska prognoza, koja predviđa lijepo vrijeme za srijedu, četvrtak i subotu, kada organiziramo koncerte. Predstavit će se ukupno 12 bendova, te tri samoinicijativno osnovana u posljednjem session band programu koji je trajao 40 dana. Rock škola inače u školskoj godini organizuje pet programskih koncerata kako bi mladi polaznici pokazali stečeno znanje aranžiranjem postojećih pjesama i autorskih djela. 

Na sastanku smo odredili raspored bendova. Imamo dosta polaznika i sa Koledža ujedinjenog svijeta, kojima će ovo ujedno biti i posljednji koncert, a isto tako i posljednja noć u Mostaru, gdje su proveli dvije godine. Sada se vraćaju u svoje zemlje na različitim kontinentima. 

Napravili smo raspored: u srijedu će se predstaviti šest bendova iz nastavnog programa, plus dva samoinicijativna, a u srijedu ćemo predstaviti također šest, i jedan samoinicijativni. 

Dogovaramo detalje za tonske probe, stručnjaci postavljaju opremu, razglas, svjetla, popratnu tehniku, najave koncerta. Odluka pada da koncert ne najavljujemo putem medija jer se bojimo odziva velikog broja ljudi. Na naše koncerte inače dolazi oko 400 posjetilaca svih uzrasta (prijatelji, roditelji, braća, sestre, djedovi, unuci), ali ove godine ne smijemo riskirati koronu i širenje pandemije, pa ćemo koncert objaviti isključivo kroz naše kanale i na taj način osigurati da broj posjetitelja bude manji. 

Poslije podjele zadataka bacamo se na posao. Predavači u učionicama dotjeruju tehnike sviranja izvođača, ali se i nastava odvija redovno za one koji još nisu spremni da se predstave na ovom koncertu, pa će sačekati iduću školsku godinu. 

Produkcijski tim planira opremu, PR kreira vizual koncerta, angažujemo kamere i fotografe. Akcija je u punom zanosu.

Moj dan je, kao i obično, desetine poziva, razgovora, sastanaka, dogovora. Rock škola Mostar narasla je u veliki i ozbiljan sistem i program, koji nudi mnogo više od muzičkog obrazovanja: vodimo Klub na ulasku u Muzički centar Pavarotti, angažujemo bendove za druge klubove i festivale kako bi se predstavili i nastupali, organizujemo masterclass radionice, snimamo projekte i uratke mladih bendova iz naše škole i drugih gradova, a organiziramo i redovne radionice u programu Mobilne Rock Škole u drugim gradovima u BiH. Mi također generiramo vlastita sredstva prikupljena od članarina, a u budućnosti se nadamo i nekoj dobiti od Kluba 27, koji je u našem vlasništvu i koji treba obezbijediti novac za kiriju Centru Pavarotti, gdje se mi nalazimo. 

Radno vrijeme Škole je do 22:00 sata, iako administracija završava u 17:00, ali bogami i oni nerijetko puno kasnije. 

Na kraju, dan je bio odličan: imamo plan i sad možemo i da se opustimo u večernjim satima, da budemo spremni za sutra. 

Imamo oko 200 redovnih polaznika. To su mladi ljudi u koje se definitivno isplati ulagati, što nam je, kao izgrađenom društvu, i dužnost. Obrazovanje je ono što društvo pravi boljim ili gorim. Kroz sisteme obrazovanja ljudi se upoznaju i prepoznaju, shvataju različitosti i uče poštovanju, strpljivosti, okuraženosti, stiču vjeru u sebe i u druge, smiju se, vesele, a i zajedno tuguju, jer je tako lakše. Iako osnovno znanje, a i ono malo naprednije, treba biti besplatno, naša država još je uvijek fokusirana na potrebe vlastite administracije, koja u najvećoj mjeri opravdava jedino samu sebe i smanjuje broj zaposlenih na birou, te pomaže vladajućim strankama da obezbijede svoj glas, pa samim tim i sljedeći mandat. Ali, valjda se izgradnjom društva odgoje i nove generacije koje će glasati po sopstvenoj volji, a raditi za zajednicu. Nadamo se da muzikom i stvaranjem doprinosimo tome.

 

Utorak 25. 5. 2021. godine

Dan u školi započinje u 9:00 sati. Svi su tu. Logističar pregleda opremu i bira stvari za sutrašnji koncert. Odlučujem da se, za razliku od inače, bavim nečim drugim, a to je da odem kući po tlačnu mašinu za pranje i da operem dvorište za sutra. Angažovali smo i radnika sa mašinom za poliranje kamenih podova. On je prešao dvorište prvi, a onda je moj red. Radničke tregerice, nepromočive čizme, šlauf, voda, struja, idemo. Dvorište je veliko nekih 300 m2. Uzelo je četiri sata da se opere i sada već blješti od čistoće. Sve vrijeme učenici su prolazili do svojih prostorija. Muzika je dopirala iz svakog dijela zgrade, ali sam je uspio čuti samo u pauzama jer je zvuk tlačne mašine ipak imao prioritet zbog sutrašnje koristi. I polaznici i kolege su dobacivali: Direktore, kako ide? Bilo im je neobično da me vide u radnom odijelu, raspuštene kose, znojnog na suncu, kako čistim terasu. Realno, ima puno napornijih poslova od ovog, a i sam volim kao hobi da se bavim konstrukcijama i gradnjom, ali to primjenjujem kući i nerijetko u Školi, uglavnom tokom ljetnog raspusta. 

Koliko vidim, sve je spremno za sutra. Sve se zna i sve je definisano. Presvukao sam se, ubacio opremu za čišćenje u auto i otišao na pivo, pa onda kući. Poseban je sutrašnji dan u svakom slučaju, a ja imam i intimni razlog da budem ushićen – sutra nastupa i moja mlađa kćerka Zoe sa svojim session bendom. Biće to dan za deset, kao i onaj prekosutra, to se može naslutiti. 

 

Srijeda 26. 5. 2021. godine

Od samog jutra sve se namješta. Dolazi firma koja podiže prednju rampu. Kačimo naša poluprofesionalna svjetla, ali uradit će posao. Moraju. 

Namještamo prostor, posljednje probe su u učionicama, a i redovna nastava traje. Kačimo banere, kopčamo kablove, donose backline, postavljaju mikrofone, ozvučavaju sve, provjeravaju kamere. U 17:00 sati počinje tonska proba. Imamo nekoliko bendova koji su pozvali u goste brass sekciju i back vokale. U nekim bendovima je 15 muzičara na bini, i to je zahtjevno  postaviti. Gledam naše učenike – vrijedni, ushićeni, nasmijani...

Uvijek koristimo koncerte za dodatne obuke polaznika Škole kako bismo vidjeli šta je potrebno za organizaciju koncerta, i sa tehničke i sa kreativne strane. 

Naši predavači su aktivni muzičari. Nisu samo učeni da uče druge, nego svakodnevno unapređuju svoje vještine i aktivni su u raznim muzičkim projektima. Sve više predavačkih pozicija preuzimaju stari đaci, a to su oni s voljom i darom za muziku i, jako bitno, sa smislom za pedagoški pristup. Škola mora da se regeneriše i važno je da je tako i generacijski postavljeno. 

Koncert počinje u 20:00 sati. Došlo je stotinjak ljudi, to je dobro; prostor je veliki pa mogu ostati razmaknuti. Sve je dobro, energija je tu i bendovi se izmjenjuju. Mnogo je dobre svirke i aplauza.

Ali, meni je za oko zapala naša učenica koja ima osmijeh na licu, ali i suze koje joj se spuštaju niz obraze. Pitao sam je šta je bilo, a ona odgovara da večeras poslije koncerta ide kući za Kanadu. Učenica je Koledža ujedinjenog svijeta u Mostaru i ovdje je živjela dvije godine. 

Nakon koncerta osam bendova ostalo nam je još vremena za ples. DJ je vrtio muziku, a plesalo je 50-ak ljudi. Ples je završen u ponoć. 

Prekrili smo stvari, neke i sklonili sa bine zbog sutrašnjeg sunca. Bilo je dosta za danas, idemo na spavanje.

 

Četvrtak 27. 5. 2021. godine

Danas je ponovo koncert, ali u našoj kući imamo i maturu mlađe kćerke koja je sinoć svirala sjajno, a danas već maturira u Srednjoj umjetničkoj školi. Prolazi odličnim, s prosjekom 5.0. 

Moj dan potpuno je ispunjen raznim obavezama, kako birokracije, tako i poziva, dogovora, a trebam i kćer voziti na maturu. Kao porodica se okupljamo i idemo. Zoe ima predivnu haljinu, pristaje njenom uspjehu. I dok idem na matursko veče svoje kćeri, u Rock školi sve se vraća na početnu poziciju za drugi koncert. I danas imamo i redovnu nastavu u učionicama i finalno dotjerivanje bendova koji nastupaju. 

Slikali smo se na mjestu proslave mature, ostavili Zoe i krenuli na koncert. Baš kao jučer, vrijeme je na našoj strani. Sve opet počinje na vrijeme i gas do daske je tu. Razmišljam kako smo dobar tim! Svi su ponovo jako kvalitetni. Porodice, prijatelji i publika svirača prezadovoljni su. Svi su sretni. 

Ponovo nam ostaje vremena. Sa nama je Dado Džihan, poznat po ulozi u Nadrealistima iz 80-ih. I on je oduševljen. Na kraju opet ostaje vremena, ali ovaj put ne za DJ-a, nego se na binu spontano penju neki stari učenici Rock škole i započinje koncert.

Naša Škola djeluje u ambijentu u kojem ima mnogo veću ulogu od samog muziciranja u učionicama. Ona je jedan od faktora koji odgaja društvo, a rezultati su jako vidljivi. Primjerice, iako je 2012. bila već 17. godina poslije primitivnih dešavanja 90-ih, mladi ljudi istih interesa, a sa različitih političkih adresa stanovanja skrivali su se kako bi razmjenjivali iskustva. Upravo polaznici Rock škole počeli su masovno i javno da se druže i kreiraju javne projekte. Koncerti, nastupi, bendovi, kampovi donijeli su i programu Škole i njima cool imidž. Najveća slast u ovome jeste da je kroz Rock školu do sada prošlo više od hiljadu polaznika i da su oni sami prenijeli svoje iskustvo obitelji i prijateljima. Jednostavno se osjeti da svaki novi upisani polaznik ima predznanje, a na pitanje odakle mu odgovor često bude da je učio od naših sadašnjih ili bivših polaznika. Dakle, ono što radimo se multiplicira, a znanje se dijeli, što je glavni ključ uspjeha i izgradnje zdravog društva. 

 

Petak 28. 5. 2021. godine

Nastava se odvija redovno, ali je danas posljednji dan školske godine. Večeras nemamo koncert. Elektronski odjel održava prezentaciju. Njihov event je sutra, i to je prvi put da organizujemo poseban koncert za predstavljanje našeg odjela za elektronsku muziku. I sve će opet bilo fenomenalno – znam s kim radim. Prepravljamo binu, vraćamo ono što više neće trebati. Radimo recenziju koncerta. Prepričavamo kako je bilo – svi smo zadovoljni.

Odlučujem da s kćerkama idem na nekoliko dana u Vodice. Za Zoe je to i neka vrsta poklona za maturu. Odemo na testiranje za prelazak preko granice. Obavili smo to, rezultati su iza 13:00 sati, rezervisali smo i platili smještaj jer je samo plaćen smještaj priznat na granici. Luna je prebolovala koronu, ali nam je država tražila uplatu od 20 KM kako bismo dobili potvrdu da je to iza nas. Čudno, ali istinito. 

Oko 14:00 sati otisnuli smo se na put. Došli smo u Vodice oko 17:00, a ja sam još uvijek na telefonu. 

Nastava je završila oko 22:00, a to što je danas posljednji dan devete Rock školske godine ne znači da je posao završen. Sutra, u subotu, elektronski odjel održava koncert, a od ponedjeljka radimo nadoknade nastave za one koji nisu stigli na svoju redovnu nastavu u prošloj sedmici radi priprema za koncert, i onda Ljetna Rock škola počinje odmah u utorak. 1. jula. Dakle, nema stajanja. 

Moj kraj dana bio je odličan. Sve je na mjestu, kćerke su na moru. Uz dvije čaše vina završavam dan i idem na spavanje. I poslije devet godina na vodećoj poziciji u Rock školi smatram da je ovo najbolji posao na svijetu :).

 

Ideju Rock škole Mostar je u startu, 2012. godine, podržala Ambasada Kraljevine Norveške u BiH. I danas je to, uz Švedsku razvojnu agenciju SIDA, naš glavni partner. Uz osnovnu nastavu, realizujemo veći broj programa koje finansiraju internacionalne organizacije ili institucije: ambasade SAD-a, Nizozemske, Njemačke ili USAID. Grad Mostar oslobodio nas je plaćanja kirije u prostoru Muzičkog centra Pavarotti, a Federalno ministarstvo kulture i sporta redovno prepoznaje značaj naših programa. Proteklih godina povremeno smo dobivali sredstva od Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke i Ministarstva civilnih poslova BiH, a ponekad dobijemo i podršku lokalnih firmi koje su Školi obezbijedile, između ostalog, softver za snimanje i redovne donacije u novcu za razvoj nastavnog programa. 

Najnovije

Dnevnik nastavnice

Jedno dijete uplašila je naslovnica udžbenika za muzičku kulturu

Adelita Zagorac

Dnevnik nastavnice

Uporno tvrdim da je s djecom/đacima najljepše, moji mi i naočare popravili

Elvira Šišić

Povodom jednog intervjua za prijem na posao

FUJ

Nenad Veličković

Dnevnik učiteljice

U toj ogromnoj učionici svakodnevno boravi, uči i radi nas šestoro

Dragana Arsić

Dnevnik nastavnika/profesora

Pet sati pauze između nastave u dvije škole koristim da obavim neke poslove u gradu

Ognjen Stepanović