Nastavnim planom i programom iz fizike predviđeni su ogledi i eksperimenti, pa bi samim tim škole morale imati kabinete opremljene za njih. No, u većini osnovnih i srednjih škola u BiH kabineti za fiziku slabo su opremljeni: zastarjeli i dotrajali uređaji na policama, na zidovima poneki poster sa opisom fizičkih jednačina... Učenici tu ne mogu mnogo naučiti, niti žele biti u takvoj prostoriji gdje se ne osjećaju prijatno.
Osnovna oprema koju bi morao imati jedan kabinet fizike je: metarska traka, mikrometarski zavrtanj, nonijus, precizni mjerni instrumenti, kao što su osjetljivi ampermetar, osjetljivi voltmetar, precizne vage, termometri, metronom, areometar, štoperica, dinamometar i slično. Treba li naglasiti da je prepreka za bolju opremljenost kabineta – novac i nerazumijevanje direktora? Ilustracije radi, opremanje jednog kabineta bi, prema dostupnim informacijama, moglo koštati oko 20.000 KM. Kada nastavnici traže opremu i sredstva, direktori koji odobravaju trošak s podozrenjem gledaju na cijenu jer ne vide značaj izvođenja nastave s ogledima.
S druge strane, škole su finansirane iz budžeta. Na primjeru Tuzlanskog kantona, barem za 2020. godinu, vidljivo je da korisnici iz oblasti obrazovanja i nauke povlače 45,09% ukupnih sredstava, pa je teško razumjeti da je od ovog novca nemoguće svake godine opremiti bar po jedan kabinet ili kupiti po jedan set pribora za oglede.
Idemo dalje, na primjer Gimnazije Živinice: za opremu kabineta planirano je 3.000 KM, i to će biti donacija jednog velikog javnog preduzeća. U školi objašnjavaju da za kupovinu nove opreme, što se tretira kao investicija, a u budžetu vodi kao kapitalna ulaganja, treba sačiniti elaborat. Ali, kako je škola imala velika ulaganja iz budžeta u izgradnju nove zgrade – kad god su tražili nabavku opreme ona nije bila odobrena, i tako je posljednjih 15 godina. Isti odgovor dobiju i škole koje nisu novija gradnja!
Profesori fizike koji imaju na raspolaganju nešto opreme kažu da su sve što se nalazi u kabinetima dobili kao donaciju, a direktorima ministarstva obrazovanja sugerišu da traže donacije. No, ni donacije ne mogu biti realizovane ako nisu predviđene budžetom onoga ko bi ih trebao dati.
S druge strane, postoji jedan mali broj škola koje se mogu pohvaliti savremenim i dobro opremljenim kabinetom fizike, što otvara pitanje kako ili zašto neke škole imaju, a neke nemaju opremu, ako je obrazovanje obavezno i mora biti dostupno svima? Da li je u pitanju sposobnost direktora? Ako jedan direktor može dobiti budžetski novac da napravi školsku zgradu, zašto drugi ne bi mogli opremiti kabinete iz tog istog budžeta?
Da bi dobila novac iz budžeta, uprava škole ili zainteresovani nastavnici moraju pratiti kada se kreira budžet, kada se odobravaju sredstva, napraviti strategiju nabavke, uzeti predračune i dosađivati u ministarstvu tražeći povećanje budžeta za nabavku opreme. Međutim, šta ako nekog direktora nije briga za takve stvari ili ide linijom manjeg otpora u znak zahvalnosti što je direktor? Onda imamo minimalan budžet, pa trpi i škola i učenici i obrazovanje u cjelini. Uostalom, nisu jednom nastavnici od direktora tražili da se kabineti opreme, pisali šta je od opreme neophodno, i uvijek su dobili odgovor da nema para.
Ponuda opreme za kabinet fizike
Iz ovog bi se dalo zaključiti da je više razloga za lošu opremljenost škola i kabineta: u budžetu nema novca ili ima važnijih škola; novac iz budžeta uložen je u izgradnju školskih zgrada; direktor je nezainteresovan, pa su nezainteresovani i nastavnici, ne vrše pritisak na direktore i ne traže opremu... Tako se podučavanje fizike u školama svelo na učenje teorije napamet, a to je osnovni razlog što đacima predmet postaje dosadan.
Neke nastavnice materijal kupuju od svog novca i tako uvode inovacije u nastavu i izvode oglede, a posebne pripreme vrše se za ogledni čas, kada u posjetu dolaze savjetnici iz pedagoškog zavoda, jer oni ocjenjuju uspjeh nastavnika i kvalitet časa. Kada njih pitate kako održati čas i eksperiment izvesti bez opreme, odgovor je: Snađite se sami. U takvoj situaciji nastavnice u osnovnim i srednjim školama dovijaju se na razne načine da bi čas učinile zanimljivim. Sve što improvizuju – učine po principu uradi sam ili s djecom: zadaju im zadatak šta da naprave za eksperiment ili demonstraciju, kažu im da od roditelja posude osjetljive mjerne instrumente, kao što su ampermetar i voltmetar ili provodnike da bi izveli eksperiment... Umjesto da svojim savjetnicima kažu s kojim poteškoćama se susreću tokom planiranja i pripremanja nastave i da ih zajedno rješavaju, oni se dokazuju kupujući od vlastitog novca (kog i tako nemaju) provodnike, kleme, baterije, žarulje, termometre.... I sve to kako bi savjetnike zadivili časom i dobili dobru ocjenu. Pitanje je da li bi oni, kada bi ih na času dočekali sa realnim stanjem u kabinetu, prenijeli stvarnu sliku stanja u pedagoški zavod ili bi samo nastavnicima dali lošu ocjenu.
No, ima kabineta u kojima ima pribora i opreme, a ima i nastavnika fizike koji s velikim entuzijazmom izvode oglede, ali se osim njih niko drugi ne snalazi, a pribor je u stanju stvaralačkog nereda. Ima i onih koji ne izvode oglede, a pribor čuvaju u vitrinama ispod debelog sloja prašine, i taj pribor se bez njihovog odobrenja ne smije koristiti! Oni će čak i prijaviti mlađe kolege koji se drznu da bez odobrenja upotrijebe opremu!
Nedavno su Gimnaziju Živinice posjetile učenice jedne srednje škole iz Švicarske – njihov projekat, koji je završni ispit u gimnaziji, nosi naziv Opremljenost kabineta za prirodne nauke i biblioteke u JU Gimnazija Živinice. Obavile su intervju s direktorom i đacima naše škole, sa profesoricom fizike i bibliotekarkom. Slikale su i snimile video u kabinetu i biblioteci. S tim materijalom će se prijaviti za jednu donaciju i, ako dobiju novac, proslijedit će ga školi za knjige i za nešto pribora za izvođenje eksperimenata. Bile su tužne kada su vidjele stanje kabineta i biblioteke, kao i opremu kojom škola raspolaže. Pričale su kako u njihovoj školi svaki čas rade neke eksperimente, jer uz svaku lekciju imaju i pribor za oglede.
I učenici u BiH vole eksperimente, pa bi ulaganja u nastavu fizike uveliko doprinijela razvoju i popularizaciji ove nauke. Nastavnice znaju da ne mogu ništa značajnije promijeniti same i da je potrebna angažiranost kompletne obrazovne vlasti, ali bi one trebale biti pokretačice inicijativa za osavremenjavanje nastave fizike i za reforme u izučavanju ove znanosti.
