U vremenu društvenih mreža teorije zavjere kao da su prisutnije nego prije. Pandemija i neizvjesnost koju je ona donijela u ljudima budi želju za traženjem objašnjenja. Stoga svjedočimo pojavi novih, ali i ponovnom plasiranju postojećih teorija zavjere. Mnoge od njih uzrokom su širenja dezinformacija o virusu onih koje se protive obaveznom nošenju zaštitnih maski.
Predstojeći američki izbori donose pregršt ovakvih teorija. Jedna od najpoznatijih jeste QAnon, čije pristalice pokušavaju plasirati niz netačnih ideja i tvrdnji u vezi s Demokratskom strankom. Ovu grupu prešutno je podržao Donald Trump, zbog čega ga njene pristalice smatraju spasiteljem.
U svojoj najnovijoj knjizi The Power of Being Divisive (Moć razdvajanja) Thomas Roulet, profesor sociologije na univerzitetu Cambridge, objašnjava na koji način političarima ide u korist promoviranje radikalnih i nečuvenih stavova: ukoliko podrže neke od ovakvih ideja u stanju su pristalice okrenuti protiv drugih grupa, osnažiti njihov identitet i na kraju ih pretvoriti u lojalne glasače.
Istraživanja pokazuju da se ljudi češće okreću teorijama zavjere u stresnim i neizvjesnim vremenima, kada nisu u stanju jasno ocijeniti tačnost informacija koje se serviraju. Vjerovanje u određenu teoriju zavjere pruža osjećaj pripadnosti nečemu većem i važnijem, nečemu sličnom plemenu.
Vlade širom svijeta finansiraju posebno određene agencije koje se brinu o tačnosti informacija, odnosno sprečavanju širenja teorija zavjere. U SAD-u je to, među ostalima, Global Engagement Center (Centar za globalna istraživanja) koji nastoji stati ukraj pokušajima manipuliranja na društvenim mrežama. To radi na način da otkriva izvore informacija i u nekim slučajevima šalje suprotne poruke. Problem ipak leži u činjenici da broj informacija i brzina kojom se one šire na društvenim mrežama, uključujući i ponekog predsjednika koji ih dodatno dijeli, njihov zadatak čini u najmanju ruku teškim.
I ne samo to. Teorije zavjere hrane se nepovjerenjem ljudi prema vlastima. Zbog toga je ovakvim agencijama jako teško zaustaviti širenje lažnih vijesti.
Ako pogledamo slučaj Finske, koja je učila na primjeru susjedne Rusije gdje je širenje lažnih vijesti izazvalo veliku štetu, vidjet ćemo da je njena vlada već od 2014. godine uvela program podučavanja kritičkog mišljenja u srednjim, odnosno 2016. godine i u osnovnim školama. U Školegijumu smo u februaru pisale o ovom programu, koji obuhvata kritički osvrt kako na izvor tako i na sadržaj informacija.
Đaci uče kako na kritički način ocijeniti statistiku i brojeve, što je posebno teško staviti pod znak pitanja jer brojeve često uzimamo zdravo za gotovo. Njihov primjer pokazuje nam da je mnogo lakše građanima i građankama uliti samopouzdanje u sposobnost raskrinkavanja teorija zavjere, nego ulagati u kampanju plasiranja ispravnih informacija.
Međutim, prema profesoru Rouletu, kritički razmišljati danas nije dovoljno. Pobornici teorija zavjere, bilo da se radi o QAnonu ili ravnozemljašima, sigurnije se osjećaju upravo jer pripadaju jednoj zajednici ljudi sa kojima dijele ista mišljenja. Pripadanje istoj grupi daje im osjećaj posebnosti, jer smatraju da posjeduju ekskluzivne informacije ili tajno znanje.
Ovakve ideje uveliko se istražuju u teoriji socijalnog identiteta na polju psihologije. Radi se o tome da percipiramo sebe kao individuu u grupama kojima pripadamo. Pripadnost ljudima koji vjeruju u neku teoriju zavjere privlačna je jer se grupa vidi kao skup osoba čija je istina superiornija od istine ostalih i čije je znanje uzvišenije.
Finskim vlastima ni ovo nije promaklo – u srednjim školama provodi se program koji đake podučava univerzalnim vrijednostima svog društva. Uče o poštenju, vladavini prava, poštovanju razlika, otvorenosti i slobodi. Ove vrijednosti savršeno nadopunjuju kritičko razmišljanje.
Potiče ih se i da razmišljaju o tome zašto je dobro biti građanin ili građanka Finske, te da su već dijelom jedne grupe čiji je identitet pozitivan. Na ovaj način teže je da se ljudi odluče da vjeruju teorijama zavjere tek zbog osjećaja pripadnosti, odnosno identiteta. Štaviše, propitivanje i kritičko razmišljanje u njihovim očima ostaje važan dio identiteta, na šta su ponosni.
I, na kraju, bitno je napomenuti da ne možemo zaustaviti širenje teorija zavjere tek time što ćemo trenirati mlade ljude da provjeravaju informacije ili sakupljaju one zasnovane na dokazima. Istina je da broj grupa koje vjeruju u teorije zavjere pokazuje koliko je naše društvo fragmentirano i kakve posljedice sa sobom donosi socijalna isključenost. Sposobnost kritičkog razmišljanja moramo podučavati u uvjetima u kojima će se ljudi osjećati dijelom zajednice.
Izvor: The Conversation: To combat conspiracy theories teach critical thinking – and community values
