Za novembar 2020. godine nisam dobila naknadu za prevoz s obrazloženjem da radim od kuće. No, nisam dobila ni naknadu za struju ili internet koji su mi osnovno sredstvo za rad.
Novi Kolektivni ugovor za djelatnost predškolskog i osnovnog obrazovanja u članu 17 tretira rad nastavnika od kuće ili u prostoru koji radnik obezbijedi. Na osnovu tog člana, nastavnicima koji izvode samo online nastavu neke škole su uskratile naknadu za prevoz. Ništa ne bi bilo sporno da su potpisnici Kolektivnog ugovora ispoštovali druge stavove istog člana koji se odnose na obaveze poslodavca. Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja, član 17, stav 2: U interesu zaštite života i zdravlja radnika za vrijeme proglašenog stanja prirodne i druge nesreće, kao i za vrijeme vanrednog stanja u Federaciji BiH ili Kantonu Sarajevo, proglašenog od strane nadležnih institucija, u skladu sa procjenom odnosno tehničkim mogućnostima, direktor može, nakon prethodno pribavljene saglasnosti Sindikata, donijeti odluku da radnik obavlja poslove i izvan prostorija ustanove (kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji osigura radnik), a koja će sadržavati vrijeme i način obavljanja rada. Stav 3: Direktor će radniku iz stava (2) ovog člana osigurati sva sredstva potrebna za rad kod kuće ili u drugom prostoru koji osigura radnik, u skladu sa sporazumom koji će potpisati ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo (u daljem tekstu: Ministar) i Sindikat. Stav 5: Radniku iz stava (2) ovog člana pripadaju sva prava iz ovog Kolektivnog ugovora, osim prava na naknadu za prijevoz na posao i s posla.
Svi smo potpisali ugovor o radu pod drugačijim uslovima, ali nismo dobili novi ugovor o radu ili odluku o radu izvan prostorija škole. Osim toga, nismo dobili odluku škole da ćemo poslove obavljati izvan škole, direktori škola nisu osigurali sva potrebna sredstva za rad od kuće, niti je potpisan sporazum između Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo i Sindikata kojim se Ministarstvo na to obavezuje. Za sada je ispoštovan samo stav 5 koji kaže: Radniku iz stava (2) ovog člana pripadaju sva prava iz ovog Kolektivnog ugovora, osim prava na naknadu za prijevoz na posao i s posla.
Bilo to u skladu sa Kolektivnim ugovorom ili ne, nastavnicima je nametnuta obaveza da obezbijede i radni prostor i sredstva za rad. Iz razgovora s kolegama saznala sam da smo kao obezbjeđivanje radnog prostora mogli, zavisno od lične situacije, kupiti konvektor za zagrijavanje prostora, adekvatan produžni kabl, dobiti novac za električarske usluge, kupiti kompjuter, laptop, mikrofon, slušalice, zvučnike i kameru. Meni, a ni mojim kolegama škola nije obezbijedila sredstva za rad, a nema ni nagovještaja da će novac od uskraćene naknade za prevoz biti preusmjeren za naknade za struju, internet, korištenje vlastitih kompjutera i laptopa i njihovo servisiranje. U koje svrhe će biti usmjeren taj novac i novac koji je ušteđen zbog smanjene potrošnje?
Prevoz
No, da se vratim prevozu. Bez obzira na to što nastavu izvodimo od kuće, mislim da nije opravdano nastavnicama uskraćivati naknadu za prevoz. Ministarstvo kaže da želi obrazovane nastavnike, a smatra da im treba prevoz samo do škola, odnosno na posao i s posla!? Meni npr. treba prevoz do Centralnog odjeljenja Biblioteke Grada Sarajeva gdje od početka online nastave iznajmljujem metodičku i didaktičku literaturu koju škola nema, a i niko nas ne obavještava o novoj metodičkoj i didaktičkoj literaturi. Sve je provjerljivo! Plaćam o svom trošku bibliotečku članarinu, a Ministarstvo daje pravo školama da ukinu naknadu za prevoz jer radim od kuće!?
Nije tema, ali nije zgoreg spomenuti: nastavnica sam historije i volim pogledati nove muzejske izložbe, a kada idem s đacima redovno platim ulaznicu, iako sam bezbroj puta vidjela stalne postavke. Zar nastavnice historije ne bi trebale imati neku vrstu trajne ulaznice u muzejske ustanove, ili bar neki popust?
Radno vrijeme i online nastava
Odluka koju su, prema članu 17. Kolektivnog ugovora, trebali dobiti svi nastavnici mora da sadrži vrijeme i način obavljanja rada. U online praksi rad nastavnika počinje između 6.00 i 6.30 sati ujutro, a često završava poslije 19 sati! Za nastavnice bi bilo idealno da su dobile odluku takvog sadržaja jer radno vrijeme ne smije trajati duže od osam sati dnevno. Nije važno da li je jednokratno ili dvokratno, samo neka je osam sati, ali tada ne bi mogli zahtijevati od nastavnika da se prilagođavaju raznim realnim i nerealnim situacijama, zbog čega su prinuđeni raditi za kompjuterom i po 12 sati dnevno! Neupućeni će se pitati šta nastavnici rade tako rano, a odgovor je: upisuju časove za taj dan jer za vrijeme časova nemaju vremena – teško je stalno izlaziti i ulaziti iz e-dnevnika u platformu i obrnuto; vode evidencije o ocjenama i izostancima učenika i učenica; poslije nastave podatke unose u e-dnevnik; čitaju i odgovaraju na poruke đaka, roditelja, drugih nastavnica, asistenata, pedagoga, psihologinja, socijalnih radnika i direktorica škola, prispjele u večernjim satima prethodnog radnog dana, jer poruke dolaze u toku cijelog dana, i to ne samo na platformi, nego i na Viber i Messenger; u podsjetnik evidentiraju sva obavještenja, jer moraju voditi računa koji učenik nema internet, koji učenik se može javiti tek kada roditelji dođu s posla, kojoj je učenici nestalo struje ili interneta i nije mogla vratiti test u određenom vremenu, kada je sjednica odjeljenskog vijeća, kada je sjednica nastavničkog vijeća, kada je roditeljski sastanak, jesu li napisali mjesečne planove i poslali ih, jesu li zapisali sve potrebno u evidenciju o slobodnim aktivnostima đaka...
U online nastavi najgore su prošli nastavnici koji prema Pedagoškim standardima imaju nastavnu normu od 20 ili 21 časa i predaju svim odjeljenjima od petog do devetog razreda. Oni moraju predavati svim odjeljenjima, a ne računaju im se dva ili tri časa za pregled svih vrsta pismenih provjera znanja, a i u online nastavi moraju đake ocjenjivati za kontrolne radove, testove ili druge vrste pisanih provjera. Nastavnice su prinuđene da održavaju časove na način da postavljaju materijale u realnom vremenu, pismeno komunicirajući sa učenicima jer mnogi nemaju mikrofone, ili ih navodno nemaju. To znači da u jednom radnom danu nastavnica treba da pripremi materijale za po dva ili tri nastavna plana i programa i tri individualna za djecu sa teškoćama u razvoju, pismeno komunicira s učenicama u kontinuitetu od 8:00 do 11:25, a onda pregleda zadaću đaka iz šest odjeljenja! Pregledati učeničke radove mnogo je teže nego u redovnoj nastavi jer se često dokument koji je učenik poslao mora učitati u kompjuter da bih ga mogla otvoriti, a onda i rotirati... U školi u kojoj radim na platformi je formiran i poseban Teams u koji nastavnici postavljaju materijale za đake koji nemaju tehničke uvjete za praćenje online nastave i Teamsovi za svakog učenika koji radi po individualnom, prilagođenom programu.
Zdravlje nastavnika u online nastavi
Držanje online nastave prilično je stresno, a već dugo traje, pa strada i zdravlje. Prema objavama u medijima i na društvenim mrežama, Sindikat se brine i za zdravlje zaposlenika škole, ali ne znam da li samo za svoje članove ili za sve radnice i radnike. Naime, nastavnicama zdravlje nije ugroženo samo od virusa, nego i od rada od kuće, od stolice i od kompjutera. Posao prosvjetne radnice promijenio je opis, a o tome niko ne vodi računa: bila sam na procjeni radne sposobnosti jer imam degenerativno oboljenje centralnog nervnog sistema, ali tu dijagnozu komisija nije smatrala važnom za naš posao!? Kao da nastavnicima ne trebaju pokretne ruke i noge, kao da po tabli i na kompjuteru pišemo pogledom, a na posao dolazimo letećim ćilimima. Nakon 12 sati rada za kompjuterom svima će nam trebati rehabilitacija u nekom banjskom lječilištu. Inače, bez obzira na stanje mog zdravlja, prilagodila sam se svakoj učeničkoj situaciji, komunicirajući s djecom u svako doba dana. Ali, kada sam javila direktoru škole da imam upalu pluća i da ću raditi u fazama jer mi trebaju odmori, dobila sam odgovor da đaci moraju imati nastavu u realnom vremenu!? Većina članova sindikalne podružnice će opravdati ovakve postupke direktora, a neki će nijemo posmatrati. U školi gdje radim ne postoji čak ni veliki odmor, jer ima nastavnika koji drže nastavu i po kombiniranom i po online modelu, i ne stižu napraviti pauzu.
Dakle, nastavnice nisu u online nastavu uložile samo svoj rad, nego i novac i zdravlje, a Sindikat nas plaši kašnjenjem decembarske plaće! A šta ako mi njih uplašimo činjenicom da će nas do kraja ove školske godine pola biti onesposobljeno da radimo ikada više, što zbog problema sa zdravljem, što zbog nedostatka opreme?
