Osnovci u Zenici posljednje tri godine ne uče iz istih udžbenika kao prethodne generacije. Kakva su iskustva učiteljica, u zeničkim školama, sa izdanjima udžbenika koji se ni ove godine suštinski neće mijenjati?
(Napomena: Imena sagovornica izostavljena su jer u argumentaciji protiv aktuelne udžbeničke politike nisu bitna. Uostalom, a to je svakako mnogo veći problem, već godinama izostaju imena stručnjaka odgovornih za niz spornih odluka čiji su rezultat i udžbenici kakve imamo.)
Raspad sistema
„Poslije rata udžbenike je izdavao onaj kome to padne na pamet. Mislim da je prije tri godine bilo čak šest izdavača za prve razrede. Učitelji su birali udžbenike po kojima će raditi. Kada se pojavila Čitanka za prvi razred izdavačke kuće Sarajevo Publishing uvidjeli smo da je sadržaj prezahtjevan za dijete tog uzrasta. Odmah smo zaključili da taj udžbenik nije adekvatan. Do tada smo koristili izdanje Hazeme i Ibre Ništović. Onda je izdavačka kuća Vrijeme dobila licencu za neke udžbenike. Oni su nam pored udžbenika ponudili i didaktički materijal koji olakšava rad učitelja. To je bio razlog zbog kojeg smo se uglavnom svi opredijelili za tu izdavačku kuću. Osim Čitanke Hazeme i Ibre Ništović nijedna druga nije bila sadržajno na nivou djeteta uzrasta od šest godina. Poslije ovog udžbenika, po meni, svi ostali su bili neprilagođeni, sitna slova, bez ilustracija i sl.“
„Jedne godine se pojavio loš uvez, sve se raspadalo. Novu knjigu otvoriš i ona se raspadne. To sve zavisi od izdavača, ako je samo štancao, a nije uopšte obraćao pažnju na uvez, onda se dešavalo da se udžbenici totalno raspadnu još u prvoj godini korištenja. Ovako uzmeš list i on otpadne. Sasuši se ono ljepilo i udžbenik se raspadne.“
„Copy/Paste“ ličnih interesa
„U jednom periodu, tamo oko 2000-e godine pojavili su se autori koji su pokupili stare udžbenike, kopirali ih, kao osmislili svoj udžbenik, i potpisali se kao da su ih oni napisali. Prepoznavala sam cijele stranice i lekcije iz starih udžbenika. Imam trideset pet godina staža i u poređenju sa ovim što danas imamo tvrdim da su predratni udžbenici bili mnogo kvalitetniji. Oni se nisu mijenjali. Mi smo generacije i generacije izveli sa istim tekstovima, sa istim zadacima, sa istim redoslijedom... Evo, recimo ide tekst o poznavanju slova. Prvo ide prepričavanje na osnovu detaljnih činjenica. To je uvijek bio jedan kratak, ali sadržajan tekst. Sada stave duge tekstove, dijete ne može sve ni da pročita, a kamoli da zapamti šta je bilo na početku, da to poveže sa krajem. Tekstovi su teški i nisu prilagođeni njihovom uzrastu. Ranije je bilo pošla Maša u šumu i doviđenja. Nekoliko rečenica i onda obrađujemo: ko je bio u šumi, šta je Maša radila u šumi, gdje je Maša bila itd. Potrebna su recimo tri različita pitanja: ko, gdje i šta, da bi dijete ponovilo cijelu rečenicu. Poslije toga bi slijedilo prepričavanje, razvijanje kulture izražavanja. To su bili vrlo kratki i razumljivi tekstovi. Sada su se pojavili tekstovi bez neke pouke, bez nekog sadržaja, neprilagodljivi. Ja vam to govorim iz iskustva. Duge rečenice, duge riječi, to nije baš na njihovom nivou, nije za njihov uzrast. Sada svako sebi daje za pravo da piše udžbenik. Udžbenik prvog razreda ima i dosta nepoznatih riječi koje dijete od šest godina ne razumije.“
„U izdavaštvu su razni interesi raznih ljudi. Svako hoće da napiše udžbenik. Bilo je ovdje mladih kolega, tek završili i pišu udžbenik, bez iskustva, bez mjere šta dijete može razumjeti. Oni ne mogu da odrede šta dijete u tom uzrastu razumije i može da uradi.“
„Dođe, recimo, neka učiteljica i kaže ja neću te udžbenike, njen suprug, recimo, radi u drugoj izdavačkoj kući i ona hoće te njegove udžbenike. Nije to stvar da ona nije zadovoljna ranijim sadržajima, prosto interes.“
Izbor najmanje lošeg
„Meni je Čitanka Hazeme i Ibre Ništović za prvi razred bila super. Ali, Bosanska riječ nam uz to nije ponudila didaktički materijal kao što je to uradila izdavačka kuća Vrijeme. Prije tri godine, kada sam ja dobila prvačiće, došla je naredba da svi učenici moraju kupiti nove udžbenike i da se učitelji odluče za domaćeg izdavača. Mi smo se odlučili za Vrijeme jer je to ovdje naša knjižara, a i zato što su oni svima ponudili didaktički materijal sa pripremama i priručnike za nastavnike - ako uzmemo njihove udžbenike. Što ja to ne bih uzela ako dobijam sve, ako ne moram praviti plakat jeseni, plakat proljeća, plakat zime i sl. Ovdje smo sve dobili, slike za kulturu izražavanja, slike za geometrijska tijela, domaće životinje, sve plakate. Takva ponuda je bila toliko prihvatljiva za učitelja da nije toliko ni gledao kvalitet udžbenika jer su mu ponuđene olakšavajuće okolnosti za rad. I onda, ja otvorim udžbenik i vidim da ima propusta, da ima nedostataka, ali to zanemarimo zbog ovoga što sam vam rekla. Pogledam, recimo, udžbenik izdavača Sarajevo Publishing, on je prezahtjevan, ne možete ono realizovati za četrdeset pet minuta kako je predviđeno. Ovaj udžbenik izdavačke kuće Vrijeme je malo prilagođeniji od sarajevskog, ali po mom mišljenju najbolji je tuzlanski Bosanska riječ. Onda, kada ti sve to sagledaš, ovaj prezahtjevan, ovaj ti nudi materijal, a ovaj je bolji od prethodna dva, onda se odlučiš za ono što je tebi najprihvatljivije za rad.“
„Meni je udžbenik samo jedno od sredstava za informisanje. Napravim pripreme za rad i nije mi važno koji udžbenik dijete ima. Ako učimo domaće životinje nije bitno koji je udžbenik ispred djeteta. Kod mene se znalo desiti da imamo tri različita udžbenika u razredu. Ja radim svoj posao, a oni koriste udžbenike koje imaju. To što oni imaju u udžbenicima, to je samo da prošire svoja znanja. Ako imaju drugačije ilustracije to je onda još bolje. Tu nema ništa loše. Dijete dobije tri različite informacije umjesto jedne i to je bogatstvo. Udžbenik je samo jedno od sredstava informisanja. Danas su sva djeca na internetu, tako da oni koriste i druga sredstva informisanja pored udžbenika.“
Jedan udžbenik za jedan predmet – jedna utopija?
Federalno ministarstvo za obrazovanje je imalo plan da u ovoj i narednoj godini u potpunosti realizuje odluku jedan udžbenik po predmetu i razredu kada je riječ o devetogodišnjem osnovnom obrazovanju u FBiH. Brojnim izmjenama, s velikom odlučnošću, planirali su riješiti, kako kažu, mnogobrojne propuste i nedorečenosti koji su izazvali zbrku na tržištu, zbrku kod djece i roditelja, neprimjerene postupke prema nastavnicima prilikom odabira udžbenika koji će se koristiti, neopravdano visoku cijenu udžbenika kao i mnogobrojne greške i neopravdano velik broj odobrenih udžbenika.
Pa ipak, to se ove godine neće desiti, jer Federalno ministarstvo, kao koordinacijski organ, nema sve potrebne nadležnosti da s mnogobrojnim propustima i nedorečenostima izađe na kraj. Recimo, prijedlog Zakona predviđa davanje licenci ali nigdje se ne objašnjava šta te licence obuhvataju. Istovremeno, kriteriji po kojima se udžbenik bira nisu pedagoški; izabrati udžbenik ne može biti po principu sviđa mi se - ne sviđa mi se, ili ova lekcija je bolja od one. Zato će udžbenici, umjesto da služe kao pouzdan izvor znanja, i naredne godine služiti za sprdnju, zbog besmislica poput ove: Porodice su kao gnijezda, kao gnijezda za ptice. Porodice su kuće poredane kraj ulice.
Šta su škole u ovom nespretnom poređenju - školjke za jaja ili farme za pilad?
