Kako se čini, jer stvari nisu sasvim jasne, nova školska godina u Sarajevskom kantonu počinje bez ministrice obrazovanja. Dosadašnja, Zineta Bogunić, nakon što je dala ostavku, dolazi na posao u takozvanom tehničkom mandatu, dok se nova (zna se da mora biti žena, da treba imati pokretljivost marionete i da je bira Narod i pravda) još traži.
Mediji su citirali pismo Zinete Bogunić u kojem ona obrazlaže odluku i gdje, između ostalog, kaže da ne postoje pretpostavke da povjerenu dužnost nastavim obavljati u skladu sa položenom zakletvom, čast i dostojanstvo me obavezuju da se povučem sa funkcije ministrice.
Razlozi, dakle, nisu privatni, nego načelni. Iako je ona u prvi plan istakla čast i dostojanstvo, važniji je prvi dio – nemogućnost obavljanja posla u skladu sa zakletvom.
Iz obrazloženja Zinete Bogunić ostalo je nejasno šta ju je spriječilo ili ko je i kako tačno njen rad onemogućio. Ako postoje pojedinci koji ne poštuju zakon ili ako postoje rupe u zakonu koje se mogu zloupotrebljavati ili ako nešto s procedurama nije u redu na način da ministrica obrazovanja ne može raditi svoj posao u skladu sa zakletvom, onda to nije stvar njene časti i dostojanstva, nego vlade i skupštine, a možda i sudstva.
Problematičan je, stoga, način na koji je premijer kantonalne Vlade prihvatio ostavku ne postavljajući javno pitanja o kakvim se pretpostavkama koje se nisu stvorile radi i koji dio zakletve (i zašto!) jedna ministrica obrazovanja u Kantonu Sarajevo ne može da ispuni.
Zastupnici koje smo u vezi s ovim kontaktirali bili su neodređeni.
Damir Marjanović (NS) uzdržao se od špekuliranja pominjući tenzije na relaciji predsjedavajući Skupštine – ministrica i premijer Vlade – ministrica. Iskoristio je priliku da apeluje na Vladu da što prije imenuje novu ministricu, ne ulazeći u mogućnost da bi to mogla biti lutka na daljinske komande.
Segmedina Srna (SDP) izrazila je bojazan da je u ovom slučaju interes politike ponovo pojeo sve druge vrijednosti sistema, posebno osjetljive kada je u pitanju obrazovanje, dajući naslutiti da ostavka ministrice obrazovanja nema veze s obrazovanjem.
Bilsena Šahman (SBB) nije baš ulazila u detalje ove ostavke.
Damir Nikšić nije bio upućen.
Samo je Jasmina Biščević-Tokić (SDA) bila konkretnija:
Najprije je riječ o autentičnom tumačenju Zakona o visokom obrazovanju na zahtjev Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu – ona je tvrdila da je autentično tumačenje koje je napisao pomoćnik ministra pogrešno (Sifet Kukuruz – op. aut.) i bila je sasvim usamljena u tom stavu. Drugi put je u pitanju bila revizija poslovanja Univerziteta – ona je tražila da to radi interna revizija, a drugi da to bude radna grupa za reviziju što je u suprotnosti sa zakonom i što je usvojila Skupština. Ona je u ostavci dobro rekla da neće da radi suprotno sa zakonom i ustavom jer ono što je Skupština usvajala često nije bilo u skladu sa zakonom. Mislim da su to dva ključna razloga, ali očekujem da će o tome više riječi biti kod imenovanja novog ministra ili ministrice.
Na neki način to su izjavama u medijima potvrdili glavni akteri: predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elmedin Konaković kazao je da su on i ministrica Bogunić na izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo gledali drugačije, dok je ministrica Bogunić izjavila da je državna služba puna onih koje je SDA zaposlila i koje Zakon o državnoj službi i dalje čuva na nekim pozicijama, da bi, kao u ovom slučaju njen pomoćnik, političke interese pretpostavio stručnim argumentima. Pa je, ne pristajući da vodi ministarstvo koje bi trebalo služiti ličnim obračunima, ponudila ostavku.
Ako je, dakle, ostavka ministrice Bogunić kolateralna šteta u sukobu između Elmedina Konakovića i Sebije Izetbegović (Medicinski fakultet), u kojem Konaković nastoji da loš (jer mu treba autentično tumačenje) zakon (o visokom obrazovanju) koji je on kao premijer donio u Skupštinu sada koristi kao malj za vještice, onda vladajuća šestorka u Kantonu Sarajevo zaista ima ozbiljan problem. Ne samo zato što je loše naslijeđene zakone počela popravljati proširivanjem rupa u njima, nego i zato što na obrazovanje i dalje gleda kao na prćiju jedne stranke kojoj su personalna pitanja važnija od strateških, a lične sujete starije od načela i zakletvi. Tu se Konakoviću nema šta zamjeriti; od njega se drugo, nakon uspješne saradnje sa alumni kolegom Kazazovićem, ni bolje ni više nije ni moglo očekivati. Ali deprimira i obeshrabruje šutnja kojom ostatak šestorke gleda svoja posla, a posebno mučanje Naše stranke koja je upravo na zagovaranju obrazovnih reformi zaradila nemali broj glasova. Pristajanjem da se onemogućavanje ministrice obrazovanja u radu zataškava na stranačkim sofama, u zaklonu od očiju javnosti, premijer Forto (NS) dao je dobar primjer političkog pragmatizma, kako se obično tepa kalkulanstvu i neprincipijelnosti.
Novoj ministrici obrazovanja, kad je Đepeto isteše, ostaje samo da napravi udžbenike s takvim dobrim primjerima.
