Mogu vam dati neke pretpostavke, ali to je nagađanje. Ne možemo uraditi ni RTG ni krvnu sliku. Možemo pratiti stanje narednih mjesec dana, ali bi bilo nabolje, ako ste u mogućnosti, da odete u Sarajevo i uradite nalaze. Imate dvije opcije, Veterinarski fakultet ili privatno kod Aleksandra Krasnog. Naša obaveza je da vas pošaljemo na Veterinarski fakultet. Nažalost, mi ovdje ništa drugo ne možemo da uradimo.
To su riječi veterinara iz novootvorene privatne klinike u zeničkom naselju Blatuša (nakon što je pregledao izbačeno koljeno jedne krznene pacijentice). Naplatni pult, police sa skupom hranom, povocima i igračkama – veterinarska stanica izgleda kao mini pet shop, ako zanemarimo odvojenu prostoriju sa vagom i stolom za pregled.
Cjeloživotno učenje
U Zenici nijedna veterinarska stanica (gradska ili dvije privatne) nema uslove za najosnovnije nalaze – da se uradi RTG snimak, da se provjeri krvna slika i sl. Za sve što nije vakcina, kastracije i sterilizacija, antiparazitske tablete, mikročipovanje ljubimaca (koje je obavezno iako nema nikakvu svrhu – u BiH ne postoji registar), izdavanje certifikata i zdravstvenih knjižica, pasoša, kozmetički tretmani: antiparazitarno kupanje, šišanje, skraćivanje noktiju, čišćenje ušiju, trimovnje, ili neki manji zahvati i povrede – moraš u Sarajevo na Veterinarski fakultet, jedini takav fakultet u Bosni i Hercegovini.
Ako niste u mogućnosti da odete u Sarajevo, da uradite najobičnije pretrage krvi ili RTG snimak, doktori prate stanje vaših ljubimca, šaltaju se sa jedne terapije na drugu... Kockanjem tragaju za dijagnozom.
Višak pristojnosti
Prije četiri godine Hepija su počeli da muče različiti problemi sa kožom: crvenilo, svrbež, prištići, gnoj ispod krastica, i naposljetku ozbiljne rane. U Zenici je postojala samo jedna veterinarska ambulanta; ili jedan veterinar koji je radio privatno u podrumu svoje kuće. Ambulantu su svi ljubitelji kućnih ljubimaca vješto izbjegavali, zvali su je mesara. Ali Hepijeva porodica to nije znala.
Pokažite mi promjene. (Veterinar ih posmatra sa pristojne udaljenosti.) Vjerovatno demodikoza, i to je nažalost neizlječivo. Rane i crvenilo ćete mazati antidermakotikom, kad god se pojave.
S kortikosteroidima sve pretpostavke izgledaju kao dobre dijagnoze; mnogi problemi sa kožom se privremeno smire.
Izdržaće momak
Sljedeći put Hepi zavija od bolova jer mu šapu režu bez uspavljivanja. (Klasić se zavukao između jastučića lijeve šape duboko ispod kože.) Anesteziju dajem samo ako baš moram, ovo nije ništa strašno, izdržaće momak, objašnjava doktor.
Na posmatranju
Jedne subote Hepi pada pored stola, počinje se tresti, pjeni iz usta. Vlasnikova sumnja: trovanje antidermakotikom – nakon godinu dana terapije. Ponovo Ambulanta.
To je epileptični napad, objašnjava doktor.
Koja je razlika između pregleda i posmatranja?
10 trikova koje morate probati
Probleme sa kožom je teško definisati bez detaljnih analiza. U Zenici ih još uvijek niko ne radi. Sve i da odete u Sarajevo ne bi bilo jednostavno doći do prave dijagnoze. I ljudi godinama istražuju uzroke akni i crvenila. Mogu biti alergije, mogu biti neki unutrašnji problemi, može biti svašta... Prvo ćemo isključiti alergije. Stavićemo psa na dijetu. Vlasniku objašnjava poznanik veterinar, koji radi odvojeno od Ambulante.
Dmodikoza, atopija, pyodermia... Probali su sve: Advocate ampule, Amiraz, Prurivet, Dermilen, Plivasept i Oronazol šampon, Conveniu, Cefa-Cure, VMP, Vetaraxoid i Dermanorm tablete, Ansemin antialergic, Eukanuba dermatozis i Sensitiviti Control Royal Canine hranu...
Prava farmaceutska gozba.
Hajvan hećim
Neke od tih lijekova nije bilo moguće nabaviti u BiH. U potrazi za njima, Hepijevi vlasnici su odlučili da čuju i mišljenja veterinara iz regiona. Kontaktirali su nekoliko klinika iz Zagreba i Beograda. Aleksandar Dürrigl, klinika Bibino iz Zagreba, velikodušno im nudi svoju pomoć. Kad njegov kolega iz ordinacije za praznike posjeti Žepče, uzeće sve potrebne uzorke na autobuskoj stanici u Žepču i uraditi analize. Epilog:
Nažalost, alergičari vrlo često mijenjaju alergene na koje su osjetljivi pa sve skupa predstavlja Sizifov posao. Mi ćemo provoditi takozvanu simptomatsku terapiju (liječimo simptome, a ne bolest). Da živite u Zagrebu liječili bi vjerojatno isto.
Lijekovi koji se nisu mogli poslati poštom, Saša, kako je Aleksandar želio da ga zovu, šalje im preko vozača autobusa u Zenicu, kada god je to potrebno. Za sve to ne traži nikakvu naknadu. Ovako objašnjava svoj angažman:
Danas mi je velika gužva na poslu pa ne stigoh pitati za svojeg cyber pacijenta. Ne brinite za novce, živimo u svijetu gdje je novac sve, ali evo i jedne male oaze. Što se plaćanja tiče, kakvo liječenje (uspjeh) takvo i plaćanje. Placebo liječenje, placebo plaćanje. Polako, kad se vidimo onda ćete ponijeti vreću dukata; primamo samo Turske pjastere, Napoleondore i Franz Josephe. Do tada štedite. Za heftu dana evo zdravog hajvana pa neka još jedna hefta prođe pa da musafir u Zenicu na janjetinu dođe. Vaš hajvan hećim iz Zagreba.
Sarajevska veterina je humanistički fakultet?
Dok veterinari klinike Bibino iz Zagreba pretrage mogu da rade i na autobuskoj stanici, ako je to stvarno potrebno, i to bez ikakve naknade, što unaprijed napomenu, doktori veterine iz Zenice objašnjavaju svojim pacijentima šta od njih očekuje sarajevska Veterinarska stanica, koja svoju nekonkurentnost dobro naplaćuje.
Ako želite uraditi RTG pregled lakta, sa očitanjem, u zeničkoj privatnoj poliklinici Sunce morate da izdvojite 40 KM. Ali, ako želite da svom kućnom ljubimcu na isti način pregledate šapu, na veterini u Sarajevu morate da izdvojite čak nekoliko maraka više. U privatnoj sarajevskoj veterinarskoj klinici je sve to dosta skuplje. Ako pregled lakta radite u zeničkom stacionaru, a ne studirate, niste u penziji niti imate neki drugi poseban popust, morate izdvojiti od 15 do 20 KM. Dakle, ako vani poledi, dajte čizme svom ljubimcu.
Samo nek' se nešto radi
Veterinari, po stručnim spremama, na Birou u januaru 2015. godine, u Zeničko-dobojskom kantonu: 15 visoko obrazovanih, 124-ero sa srednjom stručnom spremom i dvoje kvalifikovanih radnika. Stanje iz decembra 2013. godine – 24-ero visoko obrazovanih, 100 radnika sa srednjom stručnom spremom i jedan kvalifikovani radnik – govori nam da su u Zenici za nešto više od godinu dana zaposlena četiri veterinara, da je u Kaknju broj ostao nepromijenjen – već tri godine četiri doktora veterine pokušavaju da nađu posao; Olovo je dobilo jednog novog nezaposlenog doktora; u Tešnju, Varešu i Zavidovićima su sva trojica nezaposlenih veterinara našla posao, u Visokom su se zaposlila oba nezaposlena doktora, u Žepču se zaposlio jedan, a drugi je još uvijek na Birou. U osam gradova u ovom kantonu danas nema nezaposlenih veterinara.
Gradovi koji imaju deficit viskoobrazovanog kadra, Zenica i Kakanj, problem mogu riješiti samo otvaranjem novih privatnih stanica. Posljednjih godina se ovaj problem rješavao na taj način (pisali su molbe, posjećivali načelnika...). Tako su, pored Stanice, otvorene i dvije privatne ambulante. Jedna je zaposlila četiri, a druga tri doktora veterine. Obje stanice pomažu i pripravnicima. Do tada devet zeničkih veterinara, koji su već tri godine na Birou, posao moraju da traže van grada ili države, ili da otvore još najmanje dvije pet-shop stanice. To Zeničanima treba?
Hipokratova zakletva na webu
Otvorili smo stranicu Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Čitamo misiju i viziju. Imaju međunarodno i evropski prepoznatljivu reputaciju, regionalni su lider u veterinarsko-medicinskoj edukaciji, promovisanju zdravlja, proizvodnje i dobrobiti životinja, biomedicinskim istraživanjima i javnom zdravstvu. Nastavne aktivnosti baziraju na stalnom razvoju svojih naučnih kapaciteta i opredjeljenjem ka internacionalizaciji. Objašnjeno je i kako to ostvaruju: nastava i kontinuirana edukacija (obrazovati studente u visoko kvalitetne doktore veterinarske medicine odgovorne potrebama BiH, okruženja i EU; upoznati studente sa novim tehnologijama i sistemima, obuka na fakultetskoj klinici i dijagnostičkoj laboratoriji).
Zbogom diplomirani veterinari
Ako imamo iskustvo sa veterinarima, njihovom etikom i ako su nam poznati uslovi u kojima rade, sve što pročitamo na stranici fakulteta djeluje kao neko pedizborno obećanje. Kad završiš veterinu, a ne živiš u Sarajevu i nemaš poznanstvo koje bi ti pomoglo da se zaposliš na fakultetu, ti nisi ništa više od veterinarskog tehničara ili administrativnog radnika (napominjemo da obećavaju cjeloživotno učenje). Studente veterine niko ne priprema za stvarni posao koji ih čeka.
Ove školske godine na Veterinarskom fakultetu su se rješavala važnija pitanja (i to ne samo verbalno): ko će biti novi direktor, ko je pronevjerio više novca (ko je više nezakonit) i sl. Ta drama nije dobila medijsku pažnju kao vijest da je 30. decembra 2014. godine usvojena odluka o sticanju novog akademskog zvanja – doktor veterinarske medicine.
Prevarenim i demotivisanim svršenim studentima veterine, koji godinama traže posao i sve češće napuštaju BiH, sad će valjda laknuti. Njima je sigurno najvažnija stvar na svijetu bila kako će ih na biroima zvati: doktor veterine ili diplomirani veterinar.
