Nastavnička pitanja

Pred početak nove školske godine

Online nastava – za i protiv

Saša Knežević

20.08.2020

U želji da sagledam probleme tokom realizacije online nastave, a s ciljem da predložim eventualna rješenja, provela sam istraživanje metodom slučajnog uzorka.

Ilustracija: Aleksandra Suzi / Shutterstock.com

Tokom perioda online nastave, od sredine marta do kraja školske godine, gotovo svaki drugi nastavnik i svaka druga učenica imali su probleme zbog loše internetske veze ili prevelikog opsega gradiva, zbog nedostatka adekvatnih uređaja, a više od trećine imalo je problem s otežanim radom u stanu radi prisustva djece ili starijih osoba koje zahtijevaju konstantnu brigu i pažnju... Škole u Bosni i Hercegovini i regionu do kraja školske 2019/20. godine bile su u potpunosti zatvorene, a drugo polugodište završeno je online.

U želji da sagledam probleme tokom realizacije online nastave i prikažem njen utjecaj na đake i nastavnice, a s ciljem da predložim eventualna rješenja, provela sam istraživanje metodom slučajnog uzorka, koje je uključivalo stotinjak nastavnica i učenika. Koristila sam kvalitativnu i kvantitativnu metodu u objašnjavanju rezultata, kao i analizu i sintezu rezultata anketnih upitnika za nastavnike i učenice.

Istraživanje je pokazalo da nastavnici nisu imali predznanje za držanje online nastave, nisu imali adekvatnu opremu, kao ni podršku matičnih škola, nadležnih ministarstava i pedagoških zavoda. Na osnovu ovoga dalo bi se zaključiti da u BiH imamo odličan obrazovno-nastavni kadar srednjih godina, spreman za učenje i savladavanje novih oblika rada, koji se kontinuirano educira: 89,5% ispitanika djelimično ili u potpunosti potvrdilo je da je učilo paralelno dok je izvodilo online nastavu, 37,6% djelimično je pratilo, a 15% u potpunosti pohađalo webinare.

U svom radu nastavnice su koristile razne alate, najviše Google for Education i Office 365 for Education, jer su tako preporučile škole ili je to bio vlastiti izbor. Ove platforme nisu bile adekvatne za realizaciju nastave iz svih predmeta – problem je bio klasični balet, sviranje instrumenata, tjelesni i zdravstveni odgoj...

Neki od nastavnika upotrebljavali su društvene mreže koje baš i nisu preporučljive za izvođenje časova, odnosno izvorno nemaju tu namjenu: 72% ispitanika koristilo je e-mail, 63,4% Viber i YouTube, a 15,1% Facebook. Ovi alati nisu prihvatljivi za nastavu jer nisu interaktivni, pružaju samo jednosmjerni protok informacija, a na povratnu informaciju učesnici u komunikaciji moraju čekati. Viber, sa uključenom kamerom, dobar je u individualnom radu, jedan na jedan, što je odlično kod logopedskih vježbi ili ako neko snima čitanje, sviranje, pjevanje ili fizičke vježbe (za nastavu tjelesnog vaspitanja, baleta...) ili snimanje kratkih vježbi. Facebook je društvena mreža i nije namijenjena za edukaciju, ali ljudi su se snalazili kako su znali, sve s ciljem izvođenja nastave. Tvrdnju da platforme i alati koji se koriste tokom izvođenja nastave značajno utječu na kvalitet djelimično ili u potpunosti potvrdilo je 80,5% nastavnica.

Uz ovo, više od 60% ispitanica složilo se s ocjenom da online nastava ima niz nedostataka u odnosu na nastavu u učionici: nedostajao im je socijalni kontakt sa đacima (96,8%) i empatija (65,6%), a provodile su previše vremena ispred monitora (88,2%), tražile način da izbalansiraju različitu tehničku opremljenost učenika (84,9% ) i različite sposobnosti učenica (63,4%), teško su nalazile adekvatan odgovor na čestu roditeljsku pomoć u izradi zadataka (83,9%) i pojačanu potrebu roditelja za komunikacijom s njima (61,3%). Na osnovu ovoga, jasno je da su tri mjeseca online nastave bez adekvatne pripreme i opreme, izolacija, stres zbog neizvjesnosti i poplava informacija ostavili posljedice na psihofizičku stabilnost nastavnika, što bi moglo dovesti do pojave burn out sindroma (izgaranja na poslu), kada se gubi idealizam, energija i smisao vlastitog rada kao posljedica stresa i frustracije.

S druge strane, većina đaka koji su uzeli učešće u ovom istraživanju (89% osnovaca i 100% srednjoškolaca) izjavila je da im je nastava ponekad ili uvijek bila stresna.

Nadležne institucije u martu 2020. godine donijele su odluku o online nastavi kako bi preventivno djelovale na enormno brzo širenje virusa. Ministarstvo obrazovanja insistiralo je da nastava bude u, kako je nazvalo, realnom vremenu, odnosno da se radi čas za čas po stvarnom rasporedu, ali sa preporukom da se reducira nastavno gradivo. Ovakva odluka u početku je bila logična, ali kako su se sedmice nizale izazvala je različite reakcije učenika, nastavnica, roditelja i dijela javnosti. Dok su se učenice i učenici na početku radovali što ne moraju ići u školu, u javnosti se postavljalo pitanje šta će biti s nastavnim procesom.

Nastavnicama i đacima treba čestitati na brzom prilagođavanju, ali važno je imati u vidu da je ovakva vrsta nastave niskog kvaliteta, te da otežava ostvarivanje obrazovnih ciljeva.

Online nastava, generalno gledano, nije bauk – ona je dobra alternativa klasičnoj nastavi i šansa za osvježavanje informatičkih kompetencija i njihovo podizanje na aktuelniji nivo, kako kod učenika i roditelja tako i kod nastavnica, ali i veliki test poštenja i povjerenja svih aktera. No, važno je napraviti razliku između hitnog online učenja i kvalitetnog online učenja. Hitno online učenje je situacija u kojoj se edukatori i učenice širom svijeta trenutno nalaze. Zbog virusa, mnogi nastavnici primorani su da podučavaju online – bez iskustva, kvalitetne obuke ili adekvatnih alata. Mnogi đaci primorani su da uče na daljinu, također bez iskustva, obuke ili pristupa tehnologiji. Kvalitetno online učenje, s druge strane, uključuje pažljivo isplanirane lekcije, zasnovane na naučnim istraživanjima, dostupne na kvalitetnim platformama za elektronsko učenje, te nastavnike i učenike koji su obučeni da koriste platformu na raspolaganju, koji imaju kontinuiranu podršku tokom izvođenja nastave, kao i pristup tehnologiji i internetu u okviru svoje obrazovne institucije ili van nje.

Iako se približava početak nove školske godine, nastavnicama nisu ponuđena rješenja i mogućnosti. A šta se može učiniti?

Neophodno je osposobiti nastavnice i nastavnike za kvalitetnu upotrebu postojećih obrazovnih platformi i njima pripadajućih alata; omogućiti im kontinuiranu godišnju edukaciju o primjeni novih i/ili postojećih digitalnih alata; pristup školi ukoliko žele ili moraju raditi iz učionice; osposobiti đake (možda i roditelje) za rad u online okruženju; omogućiti svim učenicima i nastavnicama zadovoljavajuća tehnička sredstva i kvalitetan internet; dozvoliti nastavnicima slobodu da, u zavisnosti od odjeljenja u kojem rade, kreiraju količinu nastavnog sadržaja koji treba usvojiti; osposobiti studente i studentice edukacijskih fakulteta (buduće nastavnike i nastavnice) za izvođenje online nastave; napraviti alternativni nastavni plan i program koji će se provoditi u vanrednim situacijama i zasnivati na ishodima učenja, odnosno koji će diktirati šta se to mora usvojiti na kraju određenog razreda.

* Cijelo istraživanje poslala sam u Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo početkom augusta – niko se nije javio.

 

Istraživanje možete pročitati i preuzeti u biblioteci Školegijuma.

Najnovije

Radmila Rangelov Jusović, izvršna direktorica Centra za inovacije u edukaciji Step by Step

Obrazovanje je prostor za rast

Rubina Čengić

Nasilje nad nastavnicima u školama

Mala anketa za teške spoznaje

Amna Dervišagić

U Bosni i Hercegovini ne postoje kriteriji za izbor udžbenika

Analiza treba dati odgovore, a ne praksa

Edina Međić

Udžbenička politika za novu školsku godinu

Ivica Vanja Rorić: Više gube djeca nego izdavači koji ostaju bez posla

Rubina Čengić

Izazovi nastavničke profesije

Nije lako zapamtiti sva nova imena u razredu, ali i za to postoji način

Amna Dervišagić