Želeći detektirati uzroke loših rezultata TIMSS i PISA istraživanja u BiH, provela sam anketu među đacima osmih i devetih razreda, analizirala Pravilnik o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika i predmetne nastavne planove i programe. Iako je anketiranju pristupilo samo njih 42, vjerujem da su informacije koje sam dobila na ovaj način korisne i da bi se Ministarstvo za obrazovanje, barem u Vladi Kantona Sarajevo, moglo motivirati da u vrijeme redovne nastave provede sličnu zvaničnu anketu na većem uzorku.
Učenice o kritičkom mišljenju i ocjenjivanju
Prije svega, i možda najvažnije – anketa je pokazala da veliki broj đaka ne zna šta znači sintagma kritičko mišljenje. Naime, na pitanje da li im je jasno šta se podrazumijeva pod pojmom kritičko mišljenje bilo je raznih odgovora, od kojih niti jedan nije bio tačan, a možda je najilustrativniji: Po mom mišljenju, kritičko mišljenje je kada nastavnik kritikuje učenika što nešto nije uradio kako je nastavnik želio.
Dvadeset sedam đaka odgovorilo je da bi izgubili motivaciju kada bi se ukinulo ocjenjivanje, a samo četiri da bi ostvarivali bolje rezultate kada bi se ukinulo ocjenjivanje. Zanimljiv je podatak da se njih 19 izjasnilo za redovno ocjenjivanje iz svih predmeta, 23 za redovno ocjenjivanja samo iz predmeta koji su važni za njihovo daljnje školovanje, dok bi iz drugih obaveznih nastavnih planova i programa pohađali reducirani nastavni plan i program, što bi bilo ocjenjivano jednom u toku dva mjeseca, prema unaprijed određenom planu usmenih i pismenih provjera znanja. Učenici i učenice devetih razreda rekli su da bi u okviru svakog predmeta trebali imati nekoliko časova o metodama učenja i metodama koje nastavnici koriste u realizaciji nastavnih jedinica.
Broj ocjena i broj nastavnih dana
Nakon uvida u predmetne planove i programe i usporedbe sa Pravilnikom o ocjenjivanju, kao nastavnica odajem poštovanje učenicima koji iz svih predmeta imaju odličan uspjeh. Prema članu 13. stav 5. Pravilnika o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo, učenik u jednom polugodištu mora imati najmanje dvije ocjene iz predmeta iz kojih se nastava realizuje u jednom času, a najmanje tri iz predmeta iz kojih se nastava realizuje u dva ili više časova sedmično. Ovim ocjenama dodaju se one iz pisanih provjera znanja, planiranih predmetnim planovima i programima koji opet nisu izrađeni po jedinstvenoj metodologiji, pa čak ni iz istog predmeta za različite razrede.
Evo pregleda obaveza za učenice osmih razreda.
Za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost u jednom polugodištu imaju inicijalnu provjeru znanja iz gramatike, pravopisa i osnovnih književnoteorijskih pojmova, diktat, pismenu vježbu, zadatak objektivnog tipa, pismenu zadaću na latiničnom pismu i još uz to za svaki mjesec lektiru, pa je to osam ocjena, plus lektira!
Za matematiku je predviđeno u svakom polugodištu obavezno uraditi po jednu jednočasovnu pismenu zadaću sa jednočasovnom pripremom, analizom i ispravcima, što je ukupno šest časova; četiri ocjene, i to tri prema Pravilniku i jedna na osnovu pismene zadaće.
Plan za engleski jezik predviđa pisanu provjeru znanja na osnovu četiri testa, po dva u svakom polugodištu, dvije pismene zadaće i dva diktata, što je najmanje šest ocjena u jednom polugodištu.
Broj obaveznih pisanih provjera znanja iz njemačkog jezika za osme razrede nije naveden, ali su za šesti razred preporučene najviše tri pisane provjere znanja, pa ako se računa da je to jedna pisana provjera znanja u toku polugodišta – ukupan broj ocjena je četiri.
Za fiziku je predviđena sistematizacija, provjera znanja, ŠPZ i zaključivanje ocjena: 5 + 5 + 6 + 2 č = 70 č (pretpostavljam da skraćenica ŠPZ znači školska pismena zadaća).
Ilustracije radi, evo tabelarnog prikaza obaveza đaka osmih razreda u jednom polugodištu, na osnovu Pravilnika o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika i predmetnih nastavnih planova i programa-
|
NASTAVNI PREDMETI U OSMOM RAZREDU |
SEDMIČNI BROJ SATI |
MINIMALNI BROJ OCJENA U POLUGODIŠTU |
|
Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost |
4 |
8 (ne računajući ocjene iz lektire) |
|
Engleski jezik |
2 |
5 |
|
Njemački jezik |
2 |
4 |
|
Matematika |
4 |
4 |
|
Historija |
2 |
3 |
|
Geografija |
1 |
2 |
|
Muzička kultura |
1 |
2 |
|
Likovna kultura |
1 |
2 |
|
Tjelesni i zdravstveni odgoj |
2 |
3 |
|
Biologija |
2 |
3 |
|
Fizika |
2 |
4 |
|
Hemija |
2 |
3 |
|
Tehnička kultura |
2 |
3 |
|
Informatika |
2 |
3 |
|
Vjeronauka |
2 |
1 |
|
|
|
|
|
|
|
UKUPNO OCJENA: 50 UKUPNO NASTAVNIH DANA: 85 |
Nije problem samo broj ocjena
Razvoj kritičkog mišljenja u nastavi, a kao nastavnica historije zadržaću se kod predmeta koji najbolje poznajem, iako pretpostavljam da je slično i sa drugima, limitiraju i planovi i programi, udžbenici i Pravilnik o praćenju, vrednovanju i ocjenjivanju učenika.
Kritičko mišljenje u nastavi historije predstavlja pet temeljnih vještina: hronološko mišljenje, razumijevanje povijesne priče, analizu povijesnih događaja i interpretaciju, povijesno istraživanje, te analizu povijesnih tema i zauzimanje stavova. Razvijati ove vještine kod učenica, sa nastavnim planom i programom koncipiranom na širini, a ne na dubini, gotovo da je nemoguće. Kod nas učenik obradom i uvježbavanjem usvaja gotove zaključke, a uzmemo li u obzir da su u udžbenicima boldirane ključne riječi i definisani zaključci, ne mora mnogo razmišljati. Nastavnim planom i programom za šesti razred planiran je, primjera radi, samo jedan čas za računanje vremena, a za tu temu realno treba najmanje šest časova. Učenice s odličnim uspjehom imaju poteškoća da shvate da se decenija može poistovjetiti s pojmom desetice iz matematike, a svim učenicima treba više vremena da ovladaju osnovnim pojmovima iz historije kao što je era, decenija, stoljeće, milenij, vijek, epoha, historijski izvor, dok prahistorijska razdoblja iz razvoja ljudskog društva paleolit i mezolit dugo miješaju sa geološkim dobima paleozoik i mezozoik. Ne može se razvijati vještina hronološkog mišljenja bez vještine orijentacije u vremenu!
Metodičari nastave historije u regiji slažu se da je teško podučavati kritičkom mišljenju, a još teže ocjenjivati. Ocjenjivanje kritičkog mišljenja u okviru predmeta historija, sa ovakvim nastavnim planom i programom, donijelo bi prosječnu ocjenu jedva 3 jer, s obzirom na to da je put do ocjene, prema Pravilniku o ocjenjivanju, obrada nastavnih sadržaja – uvježbavanje nastavnog sadržaja – ocjenjivanje usvojenog znanja, onda ocjene ne predstavljaju sposobnosti kritičkog mišljenja.
Ako uzmemo u obzir da u istraživačkoj i problemskoj nastavi učenice otkrivaju ono što je nauka već dokazala, koncept udžbenika treba temeljitu promjenu. Na primjer, u udžbeniku historije za deveti razred podnaslovi u nastavnoj jedinici Početak Prvog svjetskog rata i formiranje frontova su: Utrka u naoružavanju i uzroci rata, Sarajevski atentat – povod početku Prvog svjetskog rata. Sa ovakvim podnaslovima đaci ne trebaju razmišljati da bi odgovorili na pitanje šta je bio uzrok, a šta povod za početak Prvog svjetskog rata?
Možda je pravi redoslijed obrada nastavnih sadržaja – uvježbavanje tih sadržaja – ocjenjivanje usvojenog znanja neophodan u matematici, ali u nastavi historije potreban je samo u prvoj godini učenja, kada djeca usvajaju osnovnu terminologiju. Učenice bi u prvoj godini učenja historije, a mislim da isto važi i za druge predmete, trebale usvojiti osnovnu terminologiju, ali plan za historiju nije tako koncipiran: iako ona proučava razvoj ljudskog društva, program ne sadrži dovoljno i jasno definisane nastavne jedinice o pojmu društva, društvenim grupama, društvenim procesima, pa ni o društveno-ekonomskim formacijama.
Politizacija obrazovanja guši slobodnu misao nastavnica
Pored adekvatnog nastavnog plana i programa, udžbenika i pravilnika o ocjenjivanju, da bi u školama učenici razvijali kritičko mišljenje potrebne su i nastavnice koji kritički misle. Prema didaktičkoj literaturi, pojedinci koji misle su oni koji imaju svoje mišljenje i ne plaše se iskazati neslaganje s mišljenjem grupe, a pojedinci koji ne misle grade stavove koji odgovaraju grupi, nekritički slijede vjerovanja i vrijednosti drugih, zatvorenog su uma, ravnodušni su prema istini, te im nedostaje znatiželja. Jedino intelektualno slobodne nastavnice mogu podučavati djecu kritičkom mišljenju, ali lično mislim da je politizacija obrazovanja zatvorila umove velikog broja prosvjetnih radnika i radnica, učinila ih ravnodušnim prema istini i sada neke strah, a neke ambicija tjera da se uklope u grupu. Depolitizacijom obrazovanja umovi prosvjetnih radnika bi se oslobodili.
Reforme su neophodne, ali...
Reforma osnovnog obrazovanja u BiH svela se na raniji početak osnovnog obrazovanja i na uvođenje novih predmeta. Obrazovni sistem i je dalje podijeljen, entiteti, kantoni i Brčko distrikt imaju visok stepen samostalnosti, planovi i programi su različiti, broj đaka u odjeljenjima je različit, broj nastavnica po učeniku nije isti, kao ni opremljenost škola i koncept obrazovne inkluzije.
No, tu podijeljenost niko u BiH ne tretira kao problem, dok je, recimo, u Njemačkoj različitost obrazovnih sistema u pojedinim pokrajinama prepoznata kao jedan od uzroka loših rezultata na PISA testiranju 2000. godine. Tamo su rezultati PISA testiranja bili pokretač velikih promjena u obrazovnoj politici: uvedeni su nacionalni obrazovni standardi, smanjen je broj đaka po jednom nastavniku, škole su opremljene kompjuterima, internet je postao dostupan učenicama, skraćeno je trajanje gimnazijskog obrazovanja i uvedena je cjelodnevna nastava.
U njemačkom sistemu srednjoškolskog obrazovanja ustanove se dijele na škole sekundarnog stepena jedan i škole sekundarnog stepena dva.
|
SEKUNDARNI STEPEN I |
SEKUNDARNI STEPEN II |
|
· niža srednja škola (Hauptshule), do 9. ili 10. razreda · realna škola (Realschule), do 10. razreda · škole s različitim obrazovnim smjerovima (na kraju se može dobiti svjedočanstvo o završetku niže srednje škole ili realne škole) · gimnazije (do 9. razreda) · opća škola (Gesamtschule) (ovdje je moguće dobiti sve vrste svjedočanstava o završenom stepenu školovanja) |
· viši razredi gimnazije (gimnazija ili opća škola od 10. do 12. ili 13. razreda) · škole za stručna zanimanja · programi osposobljavanja za odrasle (večernje škole i kolegiji) |
(Izvor)
Malo je vjerovatno da se obrazovanje u Bosni i Hercegovini može unaprijediti po uzoru na Njemačku, jer bez promjene Ustava teško da će biti jedinstvene obrazovne politike. Osim toga, postojeće školske zgrade nisu prilagođene za cjelodnevnu nastavu, a nedostaje novca i za besplatne obroke učenicama, za kompjutere i internet u školama. Jedino je sigurno da se iz njemačkog sistema može preuzeti model osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja. Po tom modelu, osnovna škola, koja predstavlja općeobrazovni stepen, u većini njemačkih pokrajina traje četiri razreda, a samo u Berlinu i Brandenburgu šest razreda. Berlinski koncept je možda bolji jer odgovara kognitivnom razvoju djeteta – u 11. godini života dijete ulazi u novu fazu kognitivnog razvoja – fazu formalnih operacija, u kojoj postaje sposobno apstraktno razmišljati i procesuirati hipotetske situacije i probleme. Nakon osnovne škole, obrazovni sistem dijeli se na različite srednjoškolske ustanove, koje se razlikuju prema nastavnim programima i završenom stepenu obrazovanja. Na osnovu ocjena u školi, te drugih kriterija kao što su sposobnost učenja i radne navike, nastavnice osnovne škole daju preporuku za daljnje školovanje, ali preporuka nije obavezujuća.
Nema sumnje da druge evropske zemlje imaju dobra rješenja za obrazovanje, koja bi mogla biti korisna za Bosnu i Hercegovinu. Dakle, dovoljno bi bilo preuzeti, da ne kažem prepisati, tuđa dobra rješenja, ali se bojim da donosiocima odluka u BiH nedostaje kritičko mišljenje i razumijevanje značaja takvog mišljenja.
