Jedan od zaključaka istorijske tematske sjednice Kantonalne skupštine 22. oktobra 2019. godine posvećene obrazovanju bio je osnivanje Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo. Dvije godine nakon tog nezaboravnog performansa pretvaranja skupštinskih u magareće klupe, dokle se došlo s takozvanim institutom?
Početkom 13. septembra ove godine Skupština Kantona Sarajevo donijela je na prijedlog ministrice Naide Hota-Muminović odluku o osnivanju. Prosvjetno-pedagoški zavod je nakon više decenija rada – ispario. Njegovi desetkovani zaposlenici dobili su druga radna mjestanca u Ministarstvu za odgoj i obrazovanje, bez nauke, visokog obrazovanja i mladih.
Šta piše u odluci o osnivanju nove javne ustanove?
Unutar pravnog šablona u koji se uklapaju ovakve ideje čitamo da će se Institut baviti izdavaštvom (knjiga, časopisa, novina, računarskih igara, softvera), istraživanjem i eksperimentima u prirodnim, tehničkim, tehnološkim, društvenim i humanističkim naukama, a osim toga još i praćenjem, vrednovanjem, unapređenjem i razvojem svih obrazovanja koja nisu univerzitetska: predškolsko, osnovnoškolsko, srednjoškolsko i odraslih. (Biva: studenti još nisu skroz odrasli.)
Malo konkretnije se dalje nabraja da će Institut:
- učestvovati u provođenju obrazovne reforme, u izradi i inoviranju nastavnih planova i programa, u organizaciji i provedbi eksterne mature, u pripremi, organizaciji i realizaciji stručnih aktiva, u izradi programa izvrsnosti i liderstva učenika, u izradi programa za djecu u iseljeništvu,
- davati stručna mišljenja,
- pratiti provedbu nastave, metoda, oblika i tehnika rada, stručnog usavršavanja, programe izvrsnosti i liderstva učenika, provedbu udžbeničke politike,
- vrednovati kvalitet provedbe, stepen nastavničkih postignuća, kvalitet rada osoblja i ustanova,
- izrađivati katalog ishoda učenja, standarde zanimanja, analize, izvještaje i prijedloge
- provjeravati učenička dostignuća
- analizirati rezultate eksterne mature,
- pružati stručnu pomoć, posebno djeci s poteškoćama u razvoju, i u izradi godišnjih programa škole,
- organizirati smotre i takmičenja učenika
- provoditi smotre i takmičenja učenika
- sarađivati sa univerzitetima, i sl.
- obavljati informacijsko-dokumentacione i izdavačke poslove,
- predlagati (prijedloge) za unapređenje udžbenika i drugih nastavnih materijala
- prisustvovati realizaciji nastave, ispitima i drugom
- predlagati univerzitetima uvođenje novih programa, a ministarstvu i nadležnim organima preduzimanje mjera.
Iza svih ovih pomalo nesretno izabranih glagola (koji ne upućuju jasno na stepen autonomije i odgovornosti nove firme) mogao bi komotno stajati i preminuli PPZ. I dalje ostajemo uskraćeni za odgovor na nepreskočiva potpitanja: zašto je PPZ urnisan, ko je na tome radio i s kojim interesom, u okviru kakve obrazovne politike i za mandata kojih stranaka? Odnosno, zašto to PPZ nije mogao, a ova će nova ustanova moći? Šta se tačno desilo s imovinom Zavoda, donacijama koje su se godinama u njega slivale? Možda ne treba zamajavati javnost tim sitnicama. Nije u tome suština.
U čemu onda ipak jeste?
Čija će ovaj Institut sada biti igračka dok mu ne dosadi, pa je ne slupa kao i PPZ?
U Odluci stoji da Institutom upravlja Upravni odbor, od pet članova, od kojih je jedan zaposlenik Instituta, troje koje predlaže ministarstvo niskog obrazovanja i jedan koga predlaže ministarstvo visokog. (I ta je ubleha prošla na onoj povijesnoj tematskoj sjednici: da se za četiri-pet firmi, od kojih je jedna državna, a ostale privatne, napravi posebno ministarstvo, a da se svi vrtići, sve osnovne i srednje škole, i sve potlje-univerzitetske, uključujući i sve autoškole, ostave u postojećem. Jesmo li ikada igdje dobili pošteno objašnjenje za tu sapunicu? Naravno da nismo. Dovoljno je da kopulacioni partneri u vlasti imaju svoje dobre razloge.)
Naravno da u odluci nisu navedeni uslovi koje osoba treba imati da bi upravljala Institutom. Može imati sto objavljenih radova, ali šta je to prema sto sati provedenih na stranačkim sijelima? Za direktora je stvar malo preciznije uređena: treba imati VII stepen stručne spreme i najmanje 15 godina radnog staža. Može u vodovodu i kanalizaciji, ali ne mora. A za nekakvo "stručno vijeće", čije mišljenje direktor treba tražiti (ne piše da mora i provoditi), opet nema uslova, samo da ih sve petoro imenuje Visoko ministarstvo.
Kao razlozi za donošenje odluke o osnivanju navode se kojekakve trice i kučine, kao da PPZ nikad nije postojao, i kao da nije on mogao biti "krovna organizacija". Predlagač nas uvjerava da će to potkrovlje biti "mjesto susreta dobrih ideja, praksi, kreiranja" (koječega) a za PPZ samo u pola rečenice usput kaže da nije mogao "u potpunosti odgovoriti na dinamične potrebe obrazovnog sistema" i da je u posljednje vrijeme "egzistirao na margini obrazovne zajednice".
Kako sada stvari stoje, nema garancija da se cijela pravna i skupštinska mašinerija nije upregla samo radi instaliranja još jedne pupa-hava institucije uhljebluka. Da možda ipak nije tako, da ministrica zna šta radi i da lobiji u Skupštini uprkos šeprtljanju imaju dobre namjere, imaćemo priliku provjeriti uskoro: kad se u ovaj bezlični kalup uliju neke bi(bli)ografije, imena, programi i vizije. PPZ je mrtav, živio IZRPO!
