Obrazovne politike kreiraju obrazovne strategije; ministarstva angažiraju stručnjake, stručnjaci kreiraju dokument; dokument postaje okvir za reforme u obrazovanju – svako zna svoj zadatak, koraci su svima poznati. Makar bi tako trebalo biti. Vijeće ministara BiH još 2008. godine obznanilo je Strateške pravce razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementiranja, 2008–2015, obećavajući da će u narednih (sad već proteklih!) sedam godina značajno poboljšati sve što ima veze sa javnim obrazovanjem. Prošla je 2015, ništa se bitno nije promijenilo. Postavljeni ciljevi nisu ostvareni. Vlada Kantona Sarajevo krajem septembra ove godine najavila je izradu petogodišnje Strategije obrazovanja i nauke na svom teritoriju. Ne znamo ko su članovi Komisije, samo znamo da im je rok šest mjeseci. Dok mi čekamo taj dokument, Ministarstvo nije gubilo vrijeme – imenovalo je Komisiju za izradu novog kurikuluma zasnovanog na ishodima učenja. Uz sve to intenzivno obučava učitelje i nastavnike BHS jezika i književnosti da značajno mijenjaju svoju nastavu – umjesto na lekcije i sadržaj, da nastavu usmjere na dostizanje ishoda učenja u okviru čitanja, pisanja i govora (onako kako je to definirano u Zajedničkoj jezgri nastavnih planova i programa s ishodima učenja, dokumentu koji potpisuje Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje). Ni tu se zahuktalo Ministarstvo nije zaustavilo; od svakog nastavnika (u osnovnoj i srednjoj školi) BHS jezika i književnosti, engleskog jezika i matematike zatražilo je nedavno da kreira 50 pitanja za potrebe eksterne mature. U nekoliko dopisa upućenih školama dalo se razumjeti da ta nova pitanja moraju biti u formi kakva je ranije viđena na maturskim testovima, u skladu dakle s prvim vodičima za polaganje eksterne mature i u osnovnoj i u srednjoj školi. To znači, naprimjer, da bi Ministarstvo, teoretski (kad bi svi nastavnici postupili po zahtjevu) za osnovnu i srednju školu iz jednog predmeta moglo imati 15.000 pitanja. Ako znamo da se na maturskom ispitu postavi 10 pitanja, to znači da 1500 narednih godina neće biti potrebno tragati za sadržajem testova. Strategija, kurikulum, primjena ishoda na jednoj, zadata milenijumska forma mature na drugoj strani. Sve naopako postavljeno: umjesto da se iz Strategije izvode naredni koraci, sada kreatori tog strateškog dokumenta već kasne za reformom na terenu. Komisija koja radi novi kurikulum prihvatit će ishode kako ih je kreirala državna agencija bez obzira na strategiju. Nastavnici, njih 1000 koji već sad prolaze obuku kako da svoju nastavnu praksu prilagode ishodima učenja, radiće po novom bez obzira i na strategiju i na kurikulum, pod pritiskom da pripreme učenike za maturu koja, barem iz BHS jezika i književnosti, nema nikakve veze s ishodima učenja! Ko koga ovdje vuče za nos? Pitanje na koje već dugo nema odgovora jeste da li Ministarstvo sve ovo i ovako radi svjesno ili nesvjesno. Šta stoji iza sveprisutne medijske priče o reformama u našim školama? Konzervativna politika koja će, sabotirajući reformu na opisani način, na kraju uvjeriti javnost da ni stranci ne znaju šta rade, i da nama ne trebaju oni nametati kako da obrazujemo našu djecu? Naravno, tek nakon što nam za tu reformu daju pare, da ih naši eksperti potroše ni u šta.
