Profesor Turkušić je u uvodnom govoru rekao da je ovakav zakon destruktivan i da je potrebno da se povuče iz procedure te da se izradi novi zakon koji bi nastao na osnovu najboljih iskustava drugih zemalja. Naveo je osnovne nedostatke ovakvog zakona, a to su da je ovaj zakon, po njegovom mišljenju: 1. nerazvojan jer je obrazovanje ključno za izgradnju materijalnih i komercijalnih vrijednosti a da u ovom prijedlogu nema razvojnih elemenata; 2. neevropski, što se vidi iz toga da njegovi propisi dopuštaju naučni provincijalizam; 3. neintegrativan u evropski prostor visokog obrazovanja jer evropski prostor nauke ima jasno određene kategorije kvaliteta koje se poštuju, a ovakav zakon ne samo da se ne približava tom prostoru nego ne poštuje ni dokumente koje je BiH potpisala a tiču se uključivanja u evropski prostor visokog obrazovanja i nauke; 4. nekompatibilan sa legislativom u zemljama našeg okruženja, posebno sa zemljama Evropske unije; 5. kontradiktoran u ključnim odredbama. Profesor Turkušić naveo je citat iz uvodnog dijela Nacrta: Evropski prostor visokog obrazovanja je proklamovani cilj potpisnica Deklaracije evropskih ministara visokog obrazovanja iz Bolonje (1999) koji vodi stvaranju jedinstvenog evropskog prostora visokog obrazovanja, koji omogućava povećanu mobilnost studenata i akademskog osoblja, jača međunarodnu konkurentnost evropskog visokog obrazovanja, te vodi uspostavljanju zajedničkog okvira i sistema uzajamno razumljivih i uporedivih diploma[1] i rekao da je ova stavka zapravo u suprotnosti sa ostatkom propisa u Nacrtu. Potom, 6. destruktivan po akademsku zajednicu, što je vidljivo u nepovjerenju prema akademskoj zajednici iskazanom u Nacrtu; 7. ukida akademsku autonomiju jer se predloženim tekstom zakona uspostavlja dominacija Ministarstva obrazovanja nad Univerzitetom i uvode dodatni sistemi kontrole; 8. opasan posebno za mlade i prosperitet cijelog društva jer znanje koje mladi stiču mora biti konkurentno na svjetskom nivou da bi onda oni bili konkurentni, a njihovo znanje može biti takvo samo ukoliko je znanje njihovih profesora konkurentno znanju njihovih kolega diljem svijeta – a loše obrazovanje se najviše koristi za regrutovanje mladih u nacionalističke ideologije; 9. Ovim zakonom se izbjegava a ne sprovodi Bolonja, što se vidi iz toga kako se sve pozitivno iz bolonjskog procesa izbjegava a pokušava se kompenzirati birokratizacijom; 10. – najopasniji nedostatak po mišljenju profesora – konfrontira profesore i studente jer umjesto da uvodi inovativne odredbe, da potiče suradnju između profesora i studenata kako bi se postigli najbolji rezultati u usvajanju konkurentnih znanja njime se uvodi poražavajuća inovacija, a to je konfrontacija. Ovdje je profesor Turkušić rekao: Student ako očekuje da će polagati kod nekog profesora malo teži ispit, sedam dana prije napiše zahtjev da neće polagati kod tog profesora. Dekan formira komisiju kako god zna, obično nema takvih profesora, tog znanja da formira tu komisiju, elem, to se formalno napravi, student prođe i idemo dalje, što nije dobar primjer jer stav 1 člana 68 kaže da student koji nije zadovoljan postignutom ocjenom na ispitu može, u roku od 48 sati od dana objavljivanja rezultata ispita na oglasnoj ploči, pismeno tražiti da ispit ponovi pred komisijom[2] što znači da student/ica ne može tražiti komisijski ispit a da prije nisu izlazili na taj ispit, a i zbog stava 2 istog člana – zahtjev za ponavljanje ispita iz stava (1) ovog člana mora biti obrazložen a nakon toga ga dekan odobrava ako ocijeni da je zahtjev osnovan.[3] Dalje je profesor navodio nedostatke: 11. nema riješeno pitanje finansiranja na konzistentan način i naveo primjer da Nacrtom nisu predviđena sredstva za prijem i napredovanje asistenata; 12. ignorantski je prema znanju, i 13. potpuno izostavlja treći ciklus studija.
Nakon otvaranja javne tribine, riječ je uzeo prof. Benjamin Vojniković, sekretar Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i na početku obraćanja obavijestio prisutne o čemu se govorilo na javnoj tribini koju je organizovao Univerzitet (Izvještaj možete pročitati ovdje). U nastavku je rekao da je ovaj zakon antidržavni jer zakon o visokom obrazovanju mora biti državotvoran, a ovaj je u suprotnosti s tim i u suprotnosti je sa Okvirnim zakonom o visokom obrazovanju u BiH. Zatim je rekao da je zakon uperen protiv studenata i protiv akademske zajednice, da propisi kakve je ponudio ovaj zakon negiraju Bolonju jer je omogućeno da studenti kada ponavljaju godinu ne idu na nastavu. Dalje, profesor je naveo kontrolu koja je omogućena osnivaču kroz odredbu da 6 članova Upravnog odbora Univerziteta budu ispred Ministarstva, a njih 5 ispred Univerziteta i zaključio da je važeći Zakon bolji od predloženog.
Adnan Mašić, docent na Mašinskom fakultetu, rekao je da je na ovom fakultetu bila održana sjednica na kojoj su predložene neke korekcije. Njegova osnovna primjedba na Nacrt zakona odnosila se na strukturu nastavnog osoblja na UNSA. Rekao je da je manje od 20% nastavnog osoblja u zvanju redovnog profesora, a ostali su docenti, vanredni, asistenti i viši asistenti. Ovakav sistem funkcioniše tako da se glas tih 80% ljudi uopće ne čuje. U vezi s ovim komentarisao je i radnu grupu koja je radila na izradi Nacrta i rekao da su članovi nastavnog osoblja koji su bili u radnoj grupi redovni profesori, da je struktura radne grupe politička, jer u njoj nema predstavnika sindikata, nema nijednog asistenta, nijednog docenta, nijednog vanrednog profesora. Slična situacija je, po Mašiću, i u Senatu UNSA gdje sjede predstavnik studenata, predstavnik redovnih profesora, dekana i direktora instituta i 0 asistenata, viših asistenata i docenata. Osvrnuo se i na članove Upravnog odbora UNSA i rekao da nije ni bitno da li će većinu imati Vlada ili Univerzitet jer će to opet biti predstavnici politike i opet neće biti ni asistenata, ni redovnih profesora ni docenata. Prijedlog Mašinskog fakulteta bio je da se u zakon uvrsti odredba da u Senatu mora biti bar jedan predstavnik asistenata i jedan predstavnik docenata. Govorio je još i o ugovorima koje imaju članovi nastavnog osoblja i rekao da sada samo redovni profesori imaju ugovore na neodređeno, a svi drugi potpisuju ugovore na određeno vrijeme. Zakon o radu kaže da svaki ugovor na određeno vrijeme nakon tri godine postaje automatski ugovor na neodređeno vrijeme, a na Univerzitetu se to ne poštuje. Prijedlog je da svi zaposlenici Univerziteta dobiju ugovore u skladu sa Zakonom o radu.
Na tribini je govorio i profesor sa Fakulteta političkih nauka Nerzuk Ćurak. Profesor Ćurak je u svom obraćanju rekao da je pozitivna stvar koja se desila kao reakcija na predloženi Nacrt to što je on motivirao mlade ljude da prestanu sa strahom, da izađu i da se bore za svoja prava. Rekao je i da smatra da bi ovaj Nacrt, iako je ovakav kakav jeste, glatko prošao na usvajanju da nisu pokrenute javne rasprave te da se nada će ova borba imati rezultate. Nije želio govoriti o stvarima koje jasno govore o primitivnom i banalnom pokušaju političke kontrole mišljenja nego je ukazao na nekoliko općih elemenata. Ti elementi su da ima smisla da se ovaj zakon potpuno odbaci a, s druge strane, ima smisla zakonodavcu ponuditi sijaset amandmana kako bi se tolikim brojem amandmana pokazalo koliki je besmisao donošenje ovakvog zakona. To će zakonodavcu pokazati da predloženi zakon ne valja, a i da akademsko osoblje drži do struke. Komentirao je da na Univerzitetu za 10-ak godina, iako se to ne vidi eksplicitno u zakonu, zbog apsolutne političke kontrole koja se njime predviđa neće biti sumnje i kritičkog mišljenja. Problemi koji su najbitniji vezani su za promjenu društvene svijesti, promjenu paradigme o i u obrazovanju te da je bez odlaska strukture ljudi koji su okupljeni u Ministarstvu oko visokog obrazovanja nemoguće izvršiti tu promjenu paradigme jer ti ljudi misle da je apsolutna kontrola smisao postojanja zakona. Govorio je da je ovaj zakon postavljen tako da obrazovanje postoji radi Ministarstva, a ne Ministarstvo radi obrazovanja. U vezi s tim, postoje i ljudi u obrazovanju koji misle da je sve što dođe od Ministarstva bogom dano i da prihvataju sve. A ako bude tako, po mišljenju profesora Ćurka, završit ćemo na tamnoj strani historije. Osvrnuo se i na izlaganje profesora Mašića i rekao da griješi oko Upravnog odbora jer taj odbor mora biti crvena linija u odnosu prema vlasti jer je nedopustivo da se odluke vezane za Univerzitet mogu donijeti a da sam Univerzitet na to nikako ne može uticati. Tako, ako bi u budućnosti Vlada odlučila da se ukinu npr. humanističke nauke, kriminalistika ili sl., Univerzitet to ne bi mogao zaustaviti. U zaključku je rekao da ovaj zakon mora biti sveden na 10-15 stranica i da u suprotnom on nema smisao jer urušava Univerzitet te da postoji ozbiljan problem političke instrumentalizacije studenata: Vrlo jasno Studentski parlament se pozicionira kao ogranak političke stranke.
Jasmin Hasanović, asistent na Fakultetu političkih nauka, također je ispravio profesora Mašića i njegovu konstataciju da studenti imaju svog predstavnika u Senatu rekavši da Studentski parlament ne predstavlja studente nego je to produžena ruka trenutne Vlade. Hasanović je rekao i da je ovaj zakon protiv studentskog standarda jer se promoviše prosječnost kroz zahtjev dodatnog septembarskog roka a ne uspješnost, za što je primjer činjenica da zakon ne tretira studente/ice koje odlaze na studijske razmjene. Na kraju je Hasanović predložio da se traži povlačenje ovog zakona iz procedure ili da se članovi akademske zajednice okupe na mirnim protestima kada Skupština bude odlučivala o ovom zakonu.
U nastavku su govorili Muhamed Budimlić, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije koji je rekao da je fakultet sa kojeg dolazi uložio 19 amandmana na predloženi zakon te da ovaj zakon mora biti u interesu društva a ne studenata, a da je interes studenata kvalitetno obrazovanje.
Profesorica sa Pravnog fakulteta Iza Razija Mešević-Kordić rekla je da je na njenom fakultetu održana tematska sjednica na kojoj se raspravljalo o Nacrtu zakona i da je ta sjednica trajala 7 i po sati. Prokomentarisala je članove radne grupe za izradu Nacrta i rekla da tu nije bio nijedan pravnik sa Univerziteta nego je pravnik iz komisije bio sa privatnog fakulteta. U vezi s tim profesorica je istakla i kako se ovim zakonom favoriziraju privatni fakulteti u odnosu na javne te da se stvara vještački konflikt između studenata/ica i profesora/ica. Na kraju je problematizovala i monopol koji se pridaje SPUS-u kroz ovaj Zakon.
Bila je ovo posljednja u nizu javnih tribina koje su organizovane povodom Nacrta zakona o visokom obrazovanju. Pročitajte izvještaje i sa prethodnih:
Kontrola kao „sinonim“ za neovisnost
Nacrt zakona o uništenju Univerziteta u Sarajevu
[1] Nacrt zakona o visokom obrazovanju, dostupno na: http://skupstina.ks.gov.ba/sites/skupstina.ks.gov.ba/files/nacrt_zakona_visoko_obrazovanje.pdf
[2] Ibid.
[3] Ibid.
