Amatersko pozorište Teatar Art iz Sanskog Mosta postoji od 2005. godine, a razvilo se iz školske dramske sekcije, koje čine bivši i sadašnji sanski srednjoškolci. S pravom se može reći da pozorišnu umjetnost i kulturu u ovom gradu na životu održava ova grupa entuzijasta okupljenih oko profesorice bosanskog jezika i književnosti Aiše Hadžiahmetović iz sanske Mješovite srednje škole.
Šta je sad ovo?
U dosadašnjem radu, na „daske koje život znače“ postavili su 11 predstava. „Hanka“, „Hasanaginica“, „Hazreti Fatima“, „Ašik zavrzlama“, „Ukroćena goropad“, „Tvrdica“, „Džamilin uzor“, „Mali princ“... neke su od njih. Svojom posljednjom predstavom „Stilske vježbe“, improvizacijama rađenim po tekstu Raymonda Queneaua , Teatar Art se značajno izdigao iznad nivoa školske sekcije. Predstava, u koju su ubačene što prikrivene, što otvorene poruke društvene kritike i reakcije na dešavanja u vlastitom okruženju, naišla je na iznenađenje sanske publike. Oni koji su očekivali predstavu u stilu školske priredbe u kojoj je jasan uvod, zaplet i rasplet, nadajući se kakvom dobrom skeču kojem će se nasmijati, ostali su u čudu jer u predstavi, osim ponavljanja uvijek iste scene, nisu mogli „povezati radnju“. Ozbiljne primjedbe došle su od onih koji su se prepoznali u kritikama koje su upućivane sa pozornice, što samo dokazuje da su sanski gimnazijalci na sceni bili ubjedljivi.
Mladi imaju pravo da upiru prstom
O kritikama na račun sadržaja predstave profesorica Ajša Hadžiahmetović kaže “Bilo je očekivano da će javno prozivanje licemjerstva i nepoštenja u današnjem društvu naći na kritike onih koji se u tome prepoznaju. A mladi ljudi su baš ti koji trebaju upirati prstom na takve pojave jer oni su bez oraha u džepovima.“
U Teatar art-u trenutno glumi 13 glumica i glumaca amatera, a kojih njih šestero pohađa neku od sanskih srednjih škola. Kamerić Sadmir i Adnan Brković, učenici IV i II razreda Srednje mješovite škole, kažu da im česte probe i nastupi ne smetaju u ispunjavanju drugih školskih obaveza. Vrijedni đaci i entuzijasti, skupa sa svojom profesoricom, raduju se svakom novom nastupu, a sanjaju da će priča o školskoj sekciji, sa kojom je sve počelo, jednog dana završiti otvaranjem pravog pozorišta u njihovom gradu.
