Jedan od važnih organa svake škole je vijeće roditelja, ili bi tako trebalo da bude. Naime, nerijetko se dešava da se sjednice vijeća roditelja održavaju samo kako bi se ispunila forma, bez ozbiljnog uključivanja roditelja u nastavni proces ili rad škole općenito. Prilikom izbora roditelja u vijeće razrednici se suočavaju sa nezainteresovanošću, slušajući opravdanja poput onih da nemaju vremena jer su prezaposleni, da bi neko drugi bio mnogo bolji za tu funkciju i slično. Pitam se kako se, ipak, roditelji mogu direktno angažovati u nastavnome procesu.
U toku prošle školske godine Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona, u saradnji sa Rotary klubom Zenica, započelo je projekat vezan za razvoj čitalačke pismenosti kod učenika osnovnih škola. Održano je nekoliko webinara i jedan od zadataka nas učesnika bio je da anketiramo đake kako bismo saznali kakve su njihove čitalačke navike. Prema rezultatima ankete, djeca bi mnogo više čitala kada bi među svojim roditeljima imala dobre uzore, odnosno kada bi roditelji čitali s njima. Ova informacija potakla me da kreiram aktivnost koja će uključiti roditelje mojih đaka u nastavu jezika i književnosti. Aktivnost sam nazvao Svi na čitanje i podrazumijevala je kreiranje letaka za roditelje i upitnika koje će popuniti zajedno sa svojim djetetom. Letak je sadržavao poruku i poziv na zajedničko čitanje knjige po izboru. Dakle, đaci su dobili letke sa upitnicima, dali su roditeljima da ih pročitaju, a onda su zajedno birali knjigu za čitanje. Tokom ili nakon čitanja odgovarali su na pitanja: Koji je naslov knjige koju ste čitali? Zašto ste odabrali baš tu knjigu? Šta biste izdvojili iz sadržaja knjige (neki citat, misao, stih i sl.)? Kako ste se osjećali dok ste čitali zajedno? Da li ste poželjeli da na ovaj način pročitate još neku knjigu? Posljednje pitanje otvaralo je dodatnu aktivnost i uključivanje roditelja u realizaciju časa književnosti, a glasilo je: Da li biste željeli biti naš gost/gošća na jednome času na kojem bismo zajedno čitali odlomke iz knjiga ili neke zanimljive i lijepe priče?
Mnogo učenika odradilo je ovaj zadatak, a onda su podijelili iskustvo zajedničkog čitanja sa svojim drugovima i drugaricama u razredu. Razgovarali smo o tome i svi su izjavili da im je čitanje sa roditeljima bilo veoma ugodno, da su to doživjeli kao posebno druženje i zajedničke momente koji će im ostati u sjećanju. Neki od njih su to radili prvi put, a od par đaka dobio sam odgovor da njihovi roditelji nikako nisu mogli naći vremena za ovu aktivnost ili da to nisu željeli.
Na kraju, ono što je za mene bilo vrhunac ove aktivnosti i što je trebalo upotpuniti konačni cilj bila je posjeta roditelja. Zbog svih ograničenja koja su vladala krajem protekle školske godine uspio sam ugostiti samo jednog roditelja i svjedočio sam času na kojem smo, osim čitanja, imali priliku i razgovarati sa majkom jedne učenice, čuti njena čitalačka iskustva, razmišljanja o razlozima zašto treba čitati, ali i ponešto o samoj majci, njenom zanimanju, sjećanjima iz osnovne škole i slično. Nastojao sam da atmosferu učinim opuštenom i da pokušam animirati đake da postavljaju pitanja našoj gošći, a na koncu sam shvatio da bi takvih časova trebalo biti mnogo više. Ipak se u zraku osjetila nekakva nelagoda zbog prisustva majke jedne od učenica jer đaci nisu navikli na to. S druge strane, roditelji su ti na koje se nastavnici najčešće pozivaju kada je potrebno ukazati na određene stvari koje je neophodno poboljšati kod njihovog djeteta, pa ih đaci doživljavaju kao dodatno oko kamere koje ih posmatra i bilježi svaki njihov pokret.
Vjerujem da bi se češćim posjetama roditelja časovima različitih nastavnih predmeta nastava mogla u velikoj mjeri unaprijediti. Mnogo je roditelja čija zanimanja, životno iskustvo i znanje može pomoći nastavnicama da postignu određene ishode časova ili da barem poneki čas učine drugačijim, onakvim kakvi ostaju u sjećanju dugo nakon što djeca završe svoje školovanje.
Zamišljam vijeće roditelja koje će samostalno nuditi svoju pomoć nastavnicima, koje će se nastojati direktno uključiti u rad škole, u vannastavne aktivnosti, u pripremu različitih svečanosti, u poticanje đaka da o školi počnu razmišljati kao o zajedničkom domu njih, njihovih nastavnika i roditelja. Neophodno je da što prije razbijemo takozvani didaktički trokut i dodamo još jednu stranicu, zvanu Roditelj.
