Prvi je petominutni animirani film Poklon autora Jacoba Freya, koji uspješno komunicira sa publikom mlađeg osnovnoškolskog uzrasta i govori o dječaku koji se razlikuje od svojih vršnjakinja i vršnjaka i na poklon dobija psa koji dijeli njegovu različitost. Drugi je polusatni film Varičele, prilagođen djeci starijeg osnovnoškolskog uzrasta i govori o dvije sestre koje se suočavaju sa poteškoćama na putu ostvarenja svojih snova: da nastave obrazovanje na prestižnoj akademiji i postanu balerine. Autor ovog filma je Victor Kossakovsky.
Alina Trkulja, jedna od autorica priručnika i sama majka učenika osnovne škole, govoreći o temama odabranih filmova, kaže: Smatram da su teme o kojima mi kroz filmove potičemo razgovor u školskom okruženju odgojnog karaktera, a to je komponenta koja našem odgojno-obrazovnom sistemu vidno nedostaje. To su teme/filmovi kojima je moguće djecu i mlade ljude senzibilizirati za niz poteškoća sa kojima se suočavaju diskriminirani, isključeni članovi naših društava na više osnova. Kako je moj interes primarno obrazovanje o, kroz i za ljudska prava, nužno su teme koje odabirem upravo one koje se tiču isključenih i koje promoviraju inkluziju. Pored toga, naravno, to su teme koje promoviraju socijalnu pravdu u širem smislu.
Preliminarnu selekciju filmova koji su se našli u priručniku napravila je Kumjana Novakova, kreativna direktorica udruženja Pravo ljudski, koje i ustupa pravo na korištenje ovih filmova u obrazovne svrhe. Zatim su koautorice Alina Trkulja i Lamija Begagić donijele konačnu odluku o tome kojim filmovima će se baviti u priručniku. Gledanje filmova i razgovor o njima je bio dosta dug i kompleksan proces, ali smatrale smo da je važno da u potpunosti usaglasimo stavove i odaberemo one filmove za koje smo sigurne da su adekvatni za upotrebu u školi i koji neće naići na otpor među nastavnicima i nastavnicima već u startu, kaže Alina Trkulja i nastavlja: To je rezultiralo time da bude odabran samo jedan film uz koji ćemo razviti materijale i jedan uz koji bi plan za izvođenje nastave trebali razviti nastavnici i nastavnice. Između ostalog, tu smo morali raditi kompromise i ići na teme koje smatramo da će biti lakše prihvaćene, kao što je tema inkluzije osoba sa invaliditetom, a ne teme koje su premalo ili nikako zastupljene u školama kao bastionima patrijarhata i tradicionalnih vrijednosti, kao naprimjer feminističko propitivanje rodnih uloga ili teme vezane za LGBTIQ populaciju, čiju ravnopravnost inače zastupamo.
Film za koji su autorice razvile nastavne materijale (radne listove sa ilustracijama i zadacima za razmišljanje) je animirani film Poklon. Gledanje ovog filma omogućuje otvaranje različitih tema koje se obrađuju u nastavi kroz različite predmete, poput Moje okoline (teme Život i Porodica i sl.) ili Medijske kulture unutar nastavne jedinice o animiranom filmu kao mediju. Poklon predstavlja i odličan uvod za razgovor o odnosu djece i tehnologije, o štetnim utjecajima prekomjernog provođenja vremena pred ekranima u igranju (nerijetko nasilnih) video igara, nauštrb provođenju vremena u prirodi, fizičkoj aktivnosti, sa porodicom ili prijateljima, jer dječak Jake, glavni lik u filmu, puno vremena provodi igrajući igre. Priručnik nudi nekoliko alternativnih, edukativnih igara koje su djeci ovog uzrasta zanimljive, a podstiču kreativnost, razmišljanje i slično. Također, kroz različita pitanja i zadatke, podstiče djecu da promišljaju o drugačijim, zdravijim načinima provođenja slobodnog vremena.
Posebno je važno što se kroz diskusiju o ovom filmu veoma lako u učionici može progovoriti o vrijednostima, te na primjer senzibilizirati djecu za probleme isključenih osoba kakve su često osobe sa fizičkim invaliditetom, kao Jake, ali i osobe sa drugim oblicima invaliditeta. Također se kroz neke segmente radnih zadataka djeca senzibiliziraju za rodno osjetljivi jezik, pa se na primjer kroz zadatke i pitanja za djecu govori o nazivima zanimanja u muškom i ženskom rodu.
Upotrebu medija i tehnologije u obrazovnom procesu preporučuju istraživači i istraživačice u oblastima: medijske i digitalne pismenosti, informacijskih znanosti, pedagogije i andragogije. Film, kao što se to vidi iz opisa, ukoliko je dobro odabran i prilagođen uzrastu korisnika i korisnica, može odlično poslužiti kao uvod u razgovor i promišljanje o različitim temama koje svakako jesu dio nastavnih planova i programa. Dodatna je vrijednost to što filmske forme angažiraju publiku na više nivoa; na kognitivnom, kao i na emotivnom. Dobro vođena diskusija nakon gledanja filma vrlo efikasno može podržati razvijanje kritičkog promišljanja, sistema vrijednosti, empatije.
Renne Hobes, vodeća američka teoretičarka i praktičarka medijske i digitalne pismenosti u svojoj knjizi: Otkrivanje medijske pismenosti: Podučavanje digitalnih medija i popularne kulture u osnovnoj školi (prevod autorice) promovira korištenje medija i medijskog sadržaja u nastavi od najranijeg uzrasta, ne samo u smislu analize i promišljanja o sadržajima, nego govori i o važnosti kreativnog procesa proizvodnje, npr. video sadržaja u obrazovanju. Kroz ovakvu praksu, smatra Hobbs djeca razvijaju vještine kreativnog izražavanja i upotrebe tehnologije, što je ključna vještina za život u 21. stoljeću. I na nivou Evrope se sve intenzivnije govori, istražuje i investira u korištenje medija u obrazovanju.
Istraživanja u BiH iz 2013. (Lea Tajić) i 2015. (Namir Ibrahimović) pokazuju da je medijska kultura u okviru koje se film pojavljuje u NPP-ima zastupljena veoma malo i veoma površno, tek nekoliko časova godišnje u okviru nastave maternjeg jezika. Kao poteškoća vezana za upotrebu filma i drugih medija u obrazovnom procesu u našoj zemlji pojavljuje se i nedostatak adekvatnih edukativnih materijala, kao i neobučenost nastavnika i nastavnica da podučavaju na ovaj način.
Zumići uče kroz film odličan je početni korak u premoštavanju ovih prepreka, ne samo zato što nudi dobro odabrane filmove i radne materijale, nego i zato što zbog svog privlačnog sadržaja i jednostavno dizajniranih aktivnosti može biti veoma inspirativan za nastavnike i nastavnice podstičući ih da i sami razvijaju slične aktivnosti u razredu, te se na taj način dodatno samoeduciraju kroz rad.
Od septembra 2016. godine ovaj priručnik će primjenjivati nastavnici i nastavnice razredne nastave OŠ Džemaludin Čaušević iz Sarajeva. Tokom juna u školi su organizirana zajednička gledanja filmova i diskusije nakon toga, kao svojevrsna priprema za njihovu primjenu u nastavi. Filmove smo odgledali po nekoliko puta, pravili pauze na pojedinim dijelovima, a učiteljice i učitelji su iznosili mnoštvo kreativnih ideja na koje sve načine film mogu koristiti za pojedine nastavne predmete, kaže pedagoginja škole Emina Valjevčić i dodaje kako nastavnici i nastavnice nakon gledanja filmova očekuju da će im ovakav pristup u nastavi pomoći da kreiraju takvu klimu u razredu koja će ohrabriti učenike i učenice da slobodno iznose svoje osjećaje, utiske i dojmove vezane uz doživljaj filmova. Ono što se s nestrpljenjem očekuje u školi Džemaludin Čaušević jesu reakcije učenika i učenica, jer kako kaže pedagoginja Valjevčić, to je najvažniji dio ove priče.
Priručnici su dostupni i besplatni. Nastavnici i nastavnice koji žele inovirati i unaprijediti svoj način rada prikazujući ove filmove u svom razredu, mogu kontaktirati Udruženje građana i građanki Pravo ljudski i ostaviti svoje kontakte. Kako su istakle na promociji priručnika u Sarajevu, predstavnice Udruženja će im priručnik zajedno sa DVD-om sa filmovima poslati na adresu škole.
