Interno usavršavanje ili ugledni i ogledni časovi mnogo govore o radu nastavnica. To su časovi koje nam posjećuju kolege, direktor, pedagogica, savjetnici iz pedagoškog zavoda, i na kojima se jasno vidi način na koji radimo, odnos prema đacima, podsticajna atmosfera na času, ali i inovativnost koju često ostvarimo uz pomoć štapa i kanapa. Te posjete uglavnom su najavljene, ali ponekad znaju biti i nenajavljene – direktor ili pomoćnik direktora samo utrče u učionicu kako bi pratili čas. To kod nastavnica stvara osjećaj mučnine, pa i burnu i ljutitu raspravu u zbornici, jer su te posjete za mnoge najveći izvor straha.
Često se od kolega čuje: Svaki mjesec dolazi na čas – zašto; najviše dolazi kod mene; dolaze nenajavljeni, umjesto da naprave spisak kada i kome dolaze, kojeg dana i na koji čas; kod mene učenici imaju puno negativnih, pa zato dolaze; možda misli da ne radim dovoljno dobro sa učenicima; kod mene su učenici opušteni na času, ali disciplinovani; kako ću održati dobar čas kad su đaci nemirni; kako ću održati dobar čas sa zanatlijama, njima je u glavi samo da prođu, daj im dva i miran si; kako ću održati dobar čas kad je to najlošije odjeljenje u školi; ne znam ni ko je savjetnik za moj predmet; meni savjetnik nikad nije došao za ovih pet godina, sigurno zna da nema ručka, a možda neće ni naplatiti putni nalog; tu posjetu treba izbjeći po svaku cijenu, i tako dalje. Starije kolege, sa više staža u struci, kažu da uvijek imaju tremu kad im neko dolazi u posjetu na čas.
Možemo pričati da nam je svejedno, ali nije tačno, kaže jedan od kolega.
Imam osjećaj da mi čas bude bolji kad sam sam sa đacima, kaže drugi.
Zašto nastavnici ne vole posjetu časovima? Da li misle da nisu dobro pripremljeni za čas? Da će dobiti negativne kritike? Da će se pričati da im čas nije bio dobar, da ne znaju prenijeti znanje, da đaci nisu dovoljno pratili, da će se roditelji žaliti…?
Malo istraživanje među kolegicama i kolegama pokazalo je da su razlozi za otpor posjetama časova: nepovjerenje među kolegama i prema upravi; otuđenost nastavnika; grupisanje među kolegama; pretjerana privrženost direktoru koju pojedinci pokazuju; dodvoravanje; odluke koje uprava donosi bez uključivanja nastavnica; ljubomora među kolegicama; odluka direktorice da ne ocijeni nastavnika, iako je stekao sve uslove za to; osjećaj nastavnika da nisu dovoljno cijenjeni u kolektivu; nedostatak podrške nastavnicama za njihov rad; nedostatak osjećaja nastavnika da mogu uticati na ono što se događa u školi; nastavnici se ne osjećaju dijelom školske zajednice ili dobrodošlima u školi…
Na jednom od seminara za nastavnike i nastavnice tema je bila Pozitivna klima u školi. Tada je rečeno da je nužno raditi na pozitivnoj klimi, a to je puno lakše ako među kolegama i između nastavnica i uprave postoji podršku i povjerenje. U priručniku Best Practice Briefs – School Climate and Learning (2014) stoji da pozitivnu klimu odlikuje to što nastavnici i učenici aktivno komuniciraju; što postoji interakcija nastavnika i uprave, puna podrške i poštovanja; prisutan je visok moral između nastavnica i uprave; nastavnici, uprava i učenice se poštuju; nastavnici, uprava i učenici imaju osjećaj doprinosa poboljšanju uspjeha škole; nastavnici su kolegijalni; nastavnice i roditelji su partneri u obrazovnom procesu; odluke se donose na licu mjesta; postoji osjećaj zajedništva.
Uvažimo li dostupno znanje i literaturu, moguće je definisati nekoliko preporuka koje bi nastavnicama i nastavnicima olakšale vanjsko praćenje nastave i njihovih časova.
1. Praćenje vašeg časa prilika je da pokažete svoje prednosti.
To što pedagog i direktorica, ali i kolege, ponekad prate vaš čas može vam pomoći da bolje oblikujete svoje predavanje i pokažete šta čini predmet vašeg poučavanja, ali i u kojem bi smjeru to trebalo ići u budućnosti. Ako čekate neki poseban, pravi uvid u nastavu da biste pokazali šta znate i primili povratne informacije – odbacujete prilike za poboljšanjem i ponavljanjem svog učenja i značajno povećavate šanse za neuspjeh.
2. Trebate povratnu informaciju da poboljšate svoj način rada.
Svaki nastavnik želi postati bolji, a vi svoj rad možete oplemeniti ličnim zalaganjem ili ići linijom manjeg otpora i uključiti nekog drugog u taj proces. Ponekad su dovoljne samo sitnice za veliko i brzo poboljšanje našeg rada, a druga osoba ga može vidjeti puno brže od nas samih. Naprimjer, ako imate pripravnika ili volontera kojeg nadgledate godinu dana, iz tog procesa možete puno toga naučiti. Malo nastavnika tvrdi da su savladali umjetnost podučavanja, ali svi bi se napredni i ambiciozni nastavnici složili da je podučavanje drugih uz povratnu informaciju neophodno.
3. Praćenje nastave pomaže da budete ponizni, a to potiče lični rast.
Kao moderna nastavnica, ne možete raditi svoj posao ako ne učite iz okruženja i ne prilagođavate se potrebama đaka. Tražiti savjet od drugih i znati da i oni imaju puno toga da ponude za vas je ponizno, ne želite razmijeniti ideje sa kolegom iz struke; ne želite pitati za neki zadatak koji ne možete u datom trenutku riješiti; zamoliti kolegu da vam posudi pripremu kao urnek… Ne želite jer vam ponos ne da, ali treba progutati ponos i češće biti učenik! Na raspolaganju su vam i društvene i svjetske mreže za lično učenje, koje uistinu pojačavaju taj osjećaj poniznosti.
4. Ako neko prati vaš rad, to znači da je ono što radite važno.
Ako vas ljudi prate, znači da je to što radite važno. Praćenja mogu biti nevjerovatna prilika za profesionalni razvoj – imate sreću što ste dobili priliku da poboljšate svoje aktivnosti. Ako ste ohrabrivani mentorom i vodećim ljudima, mogućnost brzog poboljšanja je ogromna, pa možete očekivati i brz napredak. Kada kolege kažu da prate vaš rad, čitaju vaše istraživačke radove, prate rad na internetu, na portalu Academia.edu i slično, to vam daje motivaciju i želju da napredujete još jače.
5. Praćenje je dio našeg profesionalnog rasta.
Praćenje nastave zajedničko je svima u školi, kompletnom nastavnom osoblju, pa koristite neposrednu mrežu podrške. Svi nastavnici u školi prolaze kroz isto. Zato sarađujte i razgovarajte o tome šta ćete raditi prije uvida u nastavu. Dijelite savjete, informacije i ideje. Niko vas neće osuđivati, jer i drugi prolaze isti put. Nastavu treba pratiti kontinuirano, a svakome od nas je potrebna bar dvaput mjesečno posjeta času, i kada predajemo i kada obnavljamo, utvrđujemo i ocjenjujemo.
6. Što vas češće prate, bit će vam lakše.
Praćenje nastave trebalo bi postati lakše što vam se češće događa. Ako vam često dolazi vanjska pratnja na čas brže ćete se navići i to će vam postati rutina. Nemojte čekati formalno praćenje, zamolite svog pedagoga ili kolegicu da vam dođu na čas. Ne morate biti ograničeni njihovim vremenom, koristite internet na času kako biste se osvrnuli na vlastite časove, podijelite svoje pripreme, lekcije, radove, oglede sa svima u školi ili u svijetu.
7. Praćenje nastave je prilika.
Praćenje nastave prilika je da pokažete svoje vještine, ideje, privrženost, sklonost i rast u struci. Pokazati drugima šta možete učiniti, demonstrirati vlastite sposobnosti drugima znači preuzeti nadzor nad svojim sposobnostima, te biti ponosan na svoj rast i uvid u ono što radite. Bit će mnogo prepreka na putu do uspjeha, ali na kraju svi volimo pokazati drugima da smo dobri u onome što radimo, da imamo vezu s onim što radimo, jer bez toga ne bismo ni radili posao koji radimo.
Predavanje ili podučavanje u izolaciji može se činiti jednostavnijom, lakšom opcijom u poređenju s uvidom u nastavu, odnosno praćenim časom, ali to nije efikasan način da poboljšate svoj rad.
Na sljedeće načine možete poboljšati svoj rad:
- Potrebno je uvid u nastavu prihvatiti kao saveznika, a ne kao neprijatelja, i to je prvi korak u procesu koji vodi ličnom rastu.
- Nastavnici trebaju sarađivati sa kolegicama i pedagogom u planiranju i pripremanju nastave prije posjete.
- Nastavnice trebaju poticati saradnju, ukazati s kojim se poteškoćama susreću tokom planiranja i pripremanja nastave i kako ih riješiti.
- Treba ukazati na to da dolazi do pozitivnih promjena u radu nakon posjeta nastavi i promišljajna nastavnog rada s pedagogicom i kolegama.
- Nakon posjete nastavnom času treba razgovarati s pedagogom i kolegicama o tom času.
- Supervizija treba ukazati nastavniku na eventualne propuste u radu i šta treba činiti da taj pedagoške supervizije bude efikasniji.
(Inspiracija i pojedini dijelovi teksta preuzeti sa stranice teachtought.)
