Empatija, sposobnost da osjetite, odnosno da se uživite u osjećaje druge osobe, smatra se jednom od najvažnijih životnih vještina. Tako magazin Quarz donosi priču o istraživanju Univerziteta Michigan čiji rezultati govore kako današnje studentice i studenti imaju za oko 40 % manje empatije nego što je to bio slučaj u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća. Michel Borba, edukativna psihologinja, čak tvrdi kako su povećan stepen narcizma i gubitak empatije ključni razlozi što je trećina studentske populacije depresivna ili ima probleme sa mentalnim zdravljem.
U Danskoj, međutim, empatija ima svoje mjesto unutar plana i programa obrazovanja djece između 6 i 16 godina – građenje empatije jednako je bitno kao, recimo, matematika ili književnost i zbog toga je utkano u obrazovanje od vrtića do srednje škole.
Kako? Klassen Tid, odnosno, vrijeme za đake, sat je na kojem se razgovara o bilo kakvim ličnim ili problemima koji se dešavaju na nivou razreda, o tome da li se neko osjeća zapostavljenim, maltretiranim, ili jednostavno postoji nešto oko čega se vodi rasprava. U razredu se tada stvori posebna atmosfera, pogodna da se pitanje sagleda iz svih uglova i da se zajednički dođe do rješenja.
Ponekad, kada nedostaje tema za razgovor, razred jednostavno uživa u opuštenoj atmosferi, uz kolače (koje svake sedmice pravi neki drugi đak; recept možete pronaći ovdje); djeca pričaju, i, što je bitnije, slušaju jedno drugo, a nastavnice stvaraju uslove u kojima će se svi đaci osjećati uključenima i motiviranima da uče. Iben Dissing Sandahl, bivša nastavnica i autorica knjige o danskom načinu odgajanja djece, tvrdi kako su ovi časovi temelj izgradnje razreda kao zajednice.
Poruka koju žele da nam pošalju jeste da je empatija vještina koja se treba učiti i vježbati, a ne nešto što dobivamo rođenjem.
Tekst u originalu možete pročitati ovdje.
Prevela: Merima Dervišić
