Nastavnička pitanja

Igrokaz za dan škole

Roditeljski sastanak

Marko Ban

15.01.2020

Bez panike! Redovi koji slijede čista su fikcija. Nemoguće je da se tako nešto dogodilo, a jednako je nevjerovatno i da se ovaj igrokaz odista uprizori.

UČITELJICA: Hvala vam što ste došli po ovoj magli, ali danas neću govoriti ni o vladanju ni ocjenama.

Nekoliko roditelja zgleda se između sebe. Pa zašto su onda došli?

UČITELJICA: Ovdje je udžbenik društva. Lekcija:  Vode Bosne i Hercegovine. “Da li si nekad bio/bila na izvorištu neke rijeke? Opiši nam taj izvor.“ Dalje piše: “Bosna i Hercegovina je veoma bogata vodama. (...)“ Govori se o dva sliva, crnomorskom i jadranskom, i o planinama koje čine razvođe slivova, o svakoj od rijeka posebno... “Una je naša najljepša i najčistija rijeka. (...) Drina je brza, hladna i plahovita rijeka. (...) Neretva ima kanjonasti oblik doline.“ Pominju se banje, njih 16 ukupno, pa jezera, i na kraju podzemne vode. Ne piše ništa o malim hidrocentralama. Da li ste znali da se u našoj zemlji planira izgradnja 400 malih hidroelektrana na oko 250 vodenih tokova?

Roditelji ne znaju treba li da odgovore ili je to bilo samo retoričko pitanje. Nekoliko ih klimne glavom (čuli su to, bilo je na vijestima), par ih skrola po mobilnim telefonima pa nisu ni čuli pitanje.

UČITELJICA: Male hidroelektrane su štetne. Trajno uništavaju vodotokove, lokalne zajednice od njih imaju malu korist, 2-3 procenta godišnjeg profita. Pošto su automatizovane, zapošljava se minimalan broj radnika, u Fojnici naprimjer samo jedan.

Nekoliko roditelja počinje da se vrpolji u stolicama. Postao im je čudan ovaj roditeljski sastanak. “Ja sam čuo drugačije“, javi se jedan roditelj. “To je ekološka energija.“ “Investicija u budućnost“, dodaje drugi.

UČITELJICA: Naprotiv, nema ništa ekološko u tome da cijeli potok skrenete u cijev. Za mini hidroelektranama nema nikakve potrebe. Naša zemlja godišnje proizvede blizu 18 terabajta električne energije, a potroši nešto malo preko 13. Kad mostarski Aluminij ne radi, troši 11. Male elektrane proizvedu svega 2 posto od toga. Dakle, ne doprinose skoro ništa. Najveći potencijal je u vjetroelektranama. U Mesihovini 22 vjetrenjače godišnje proizvedu 165 GWh. Cijena po kilovatu za gradnju mini hidroelektrane je od 1.400 do 4.080 eura, a oko 1.600 za vjetrenjaču.

Ali su u Republici Srpskoj nedavno ukinuli poticaje za vjetrenjače.

Onih par roditelja ostavljaju mobitele. Svi napeto čekaju da vide kud učiteljica goni.

UČITELJICA: Pretpostavljam da svi plaćate račune za struju. Ali ne znam da li svi znate da na taj način plaćate i poticaje za gradnju malih hidroelektrana. Entitetske vlasti uzimaju vaš novac i daju ga investitorima, najčešće stranim, da im smanje troškove. Pri tome im garantuju otkup u narednih 10 do 15 godina, po povlaštenim cijenama. Takve uslove nisu nikad dobili ni proizvođači mlijeka ni proizvođači malina...

Nekoliko roditelja prizna da nije znalo. Nekoliko je neodlučno, da li da nastavi slušati ili da se vrati mobitelima. Nekoliko osjeća potrebu da reaguje. “Pa ja i dalje ne vidim u čemu je problem“, izbori se za riječ jedan. “To su neki potoci bogu iza nogu, umjesto da teku džaba, mi njihovu energiju izvozimo.“

UČITELJICA: Mi plaćamo da se naprave, ali one su privatne, i zarada se ne vraća nama. A tri kilometra potoka više nema. U cijevima je. Političari uzimaju novac od vas i daju ga tajkunima. Ali ne uzimaju samo novac. Uzimaju prirodne resurse, koji su također vaši.

Nekoliko roditelja pogleda na sat. Još uvijek ne vjeruju da neće čuti ocjene svoje djece. Onaj glasni se zbog nečega osjeti prozvan: “Mi živimo u gradu, nemamo s tim vukojebinama nikakve veze. Nijedna ta mini elektrana nije napravljena bez prethodne javne rasprave.“

UČITELJICA: Nažalost, stvari stoje malo drugačije. Javne rasprave se slabo oglašavaju, a vode se prema interesima koncesionara. Okolišne studije izrađuju firme koje bira i plaća investitor. Odobravaju ih stranački kontrolisane komisije i one najčešće u dogovoru s investitorom. Još uvijek kao država nemamo mehanizme zaštite ugroženih područja i vrsta. Nema kazni za kršenje uslova pod kojima se izdaju dozvole za mini hidroelektrane. Inspekcije ne provjeravaju poštivanje uslova koncesija, niti da li su elektrane građene u skladu sa dozvolom.

Još jedan nervozni roditelj odluči da se uključi: “Dobro, učiteljice, mogu li vas podsjetiti da nismo došli na politički miting, nego na roditeljski sastanak. Imate li nam nešto reći u vezi sa školom?“

UČITELJICA: Pa ovo je u vezi sa školom. U udžbeniku piše da je Bosna i Hercegovina bogata vodama. U stvarnosti nije tako. U stvarnosti nekoliko tajkuna postaje bogato od vode. Je li vama svejedno šta vaša djeca uče u školi?

Roditelji zatečeni pitanjem. Naravno da im nije svejedno. Ali kakve veze...

UČITELJICA: Nije vam svejedno. Nadam se da vam nije svejedno. I nadam se da ne očekujete od mene da im dajem petice kad nabroje imena potoka, rijeka i jezera, dok istovremeno te rijeke, potoke i jezera bez vašeg znanja prisvajaju stranke na vlasti, prodaju ih ili iznajmljuju, i bogate se na račun toga. I pri tome ne ulažu u to svoj novac, nego vaš. A da većina vas to i ne zna.

Realno, roditelji očekuju da se djeca živa i zdrava vrate iz škole, a ako usput još i nešto nauče, tim bolje. I naravno, da ne ponavljaju razred, a – ako je moguće – da prođu odličnim. Uglavnom bi to bila sva očekivanja od škole. Da neko zabrani udžbenik u kome piše da Neretva ima kanjonast oblik doline, to ne očekuju. Ne zanima ih imaju li pisci udžbenika konjast oblik glave.

UČITELJICA: Kad je prošle godine nastava prekinuta zbog zagađenja, svi ste imali problem gdje sa djecom. Neki su od vas mogli uzeti bolovanje, neki nisu. Neki su mogli platiti tete čuvalice, neki nisu. Kad pitate zašto se problem zagađenja ne riješi, kažu vam da je skupo, da nema novaca. A novca ima, samo ga nema za zdravlje vaše djece, nego za profit tajkuna i stranaka za koje svake dvije godine glasate. I sad ste došli da vam ja čitam ocjene.

Roditelji su gledali u učiteljicu kao da je prvi put vide. Neki su klimali glavama.

UČITELJICA: Zašto prihvatate da vam djeca petice dobijaju za učenje i ponavljanje neistina ili nebitnih stvari? Zašto očekujete od mene da dajem petice za recitacije o ljepoti zavičaja i domovine, u isto vrijeme dok tu ljepotu pustoše ljudi za koje vi glasate? Pakuju bistre, hladne i plahovite potoke u cjevčuge! Kakve koristi vaša djeca imaju od mojih petica, ako će u budućnosti biti služinčad tajkunskim porodicama?

Nekoliko roditelja uhvati sebe kako čeka da zazvoni zvono za kraj časa. Nekoliko traži riječi da odgovori, ali kao za inat sve su odgovarajuće pobjegle pod klupe. Nekoliko ih priznaje sebi da ne zna baš tačno o čemu učiteljica govori. Još čekaju da otvori dnevnik i pročita ocjene. Nekoliko ih sastavlja u glavi žalbu direktoru škole. Odakle jednoj učiteljici pravo da proziva roditelje i drži im nekakve lekcije?

UČITELJICA: Ako nemate pitanja, roditeljski je završen.

 

Ima li pitanja?

Za slučaj da ih budu imali čitaoci. Naprimjer:

Odakle učiteljici svi ovi podaci? Odavde.

Najnovije

O odlučivanju u školama

Ko je pozicija, a ko opozicija u zbornici

Nusret Ahmetović

Konkurs za posao u osnovnim i srednjim školama u Tuzlanskom kantonu

Diskriminatoran pravilnik i dalje na snazi

Anisa Mahmutović

Vrednovanje škola u Tuzlanskom kantonu

U eri e-dnevnika, pišimo olovkom

Smiljana Vovna

Inkluzivno obrazovanje iz perspektive nastavnice

Djeca s teškoćama sada nemaju ni obrazovanje ni rehabilitaciju

Nura Varcar

Drugi strani jezik u školama Tuzlanskog kantona

Francuski i može i ne može, ali turski može svakako

Smiljana Vovna