Odgojni aspekti

Prioriteti

Učenice iz BiH nisu mogle razgovarati s astronautom – bile su na online nastavi

Amna Dervišagić

27.05.2020

U svemiru je najteže kada se mrtva tvrda koža sa tabana počne odvajati – ne smijete skinuti čarape jer se te čestice razlete po kabini.

Foto: Tim Talks Space #1 / spacegovuk / YouTube

Usred pandemije, 4. maja 2020. godine, đaci i profesori iz cijelog svijeta, njih nekoliko hiljada, imali su priliku učestvovati u intervjuu u kom je astronaut Tim Peak u livestreamu odgovarao na njihova pitanja. Moji učenici nisu mogli razgovarati s Timom jer se u istom terminu odvijala online nastava! No, razgovarala sam s njima o ovom intervjuu, pokupila pitanja za astronauta i postavila ih u njihovo ime, vjerujući da ćemo kasnije moći razgovarati i o odgovorima.

Timothy Nigel Peake rođen je 1972. godine, britanski je astronaut i vojni časnik na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS).

Primljen je u program Evropske svemirske agencije (ESA) 18. maja 2009. godine. Tu je prošao osnovnu obuku, gdje je učio ruski, vještine preživljavanja, te kretanje u nultoj gravitaciji. Podvrgnut je i testovima otpornosti, pa je živio sedam dana u pećini, a 12 dana duboko pod vodom, u bazi za misije ekstremnog okruženja.

 

Zašto astronauti prije leta moraju proći karantenu?

Svrha karantene astronauta prije misije je osigurati da glavna posada ostane zdrava kako bi na ISS stigla bez virusa i drugih infekcija. Vrijeme provedeno u karantenu varira, ali obično traje dvije sedmice. Svi članovi porodice moraju proći brzi ljekarski pregled prije svake posjete budućem članu posade. Ova lekcija naučena je još 1968. godine, tokom 11-dnevne misije Apollo 7, kada su svi članovi posade razvili ozbiljne simptome prehlade. Problem u svemirskim letjelicama je zatvoreni prostor, smanjena sposobnost pranja i učestali kontakt sa zajedničkim površinama i ostalim članovima posade.

 

Na kojem mjestu počinje svemir?

Uglavnom se službeno koristi podatak da je sloj između neba ili Zemljine atmosfere i svemira 100 km. To se naziva Karmanova linija, a nazvana je po Theodoru von Karmanu, mađarsko-američkom inženjeru i fizičaru. No, to nije baš tako jednostavno objasniti. Našu atmosferu teško je izmjeriti, jer postaje progresivno tanja kako se visina povećava. ISS kruži na visini od oko 400 km. Iako je ISS definitivno u svemiru, postoje još neke molekule plina koje lebde okolo na toj visini, ali taj zrak je tako razrijeđen da molekula mora preći oko 1 km prije nego što naleti na drugu molekulu. To je prilično usamljena molekula jer, primjera radi, u našim plućima trenutno ima oko 30 000 000 000 000 000 000 000 (3•10^22) molekula zraka. Efekti tog rijetkog atmosferskog sloja ipak su dovoljni da uzrokuju malu količinu privlačenja, usmjerenu prema dolje, odnosno prema Zemlji, što uzrokuje pomjeranje ISS-a za po 2 km svaki mjesec i zbog toga treba povremeno popravljati poziciju na prvobitni položaj kako ne bismo pali na Zemlju.

 

Šta vas je najviše iznenadilo kad ste prvi put ušli u svemir?

Tokom moje prve orbite iznad planete najviše me iznenadilo upravo crnilo koje se pojavilo! To je najcrnja crna boja koju biste mogli da zamislite i izgleda zaista izvanredno. Mi mislimo da smo to crnilo upoznali gledajući noćno nebo uz difuznu svjetlost zvijezda, ali ni najtamnija noć koju smo ikad gledali nije tako crna.

 

Koliko godina je imao najmlađi, a koliko najstariji astronaut koji je išao u svemir?

Najmlađi astronaut u vrijeme njegovog prvog leta je ruski kosmonaut Gherman Titov, koji je imao 25 godina i 329 dana kada je lansiran u Vostoku 2 u augustu 1961. godine. Najstariji astronaut koji je letio u svemir bio je Amerikanac John Glenn, koji je imao 77 godina kada je išao na svoju drugu i posljednju misiju u oktobru 1998. godine.

 

Slika 1

 

Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili?

Moj učitelj je običavao reći da je život kao bumerang: dobiješ tačno ono što daš od sebe. To se može činiti kao preoštar savjet dat tinejdžeru, ali meni je dobro služio godinama, i još uvijek radi. Nikad ne očekujem da će mi išta doći bez napornog rada, strpljenja i odlučnosti!

 

Šta vam je najteža stvar koju morate trpjeti u svemiru?

Ha, kakvo sjajno pitanje! Daleko najgora stvar u životu u svemiru je posmatranje kako se koža stopala raspada tokom prvih nekoliko mjeseci boravka. Pošto gotovo i ne koristimo stopala na svemirskoj stanici, rijetko je bilo kakva težina na njima i zbog toga postaju vrlo glatka i mekana, poput stopala novorođenčeta. Šest mjeseci u svemiru ravno je najboljoj pedikuri koju možete zamisliti. Veoma teško je kada se ta mrtva tvrda koža nakupljena na tabanima noge počne odvajati. Naime, morao bih skinuti čarape vrlo pažljivo, jer bi u protivnom mnogo mrtvih pahuljica kože bilo izbačeno u kabinu, ova bi koža samo lebdjela i postoji opasnost da bi završila u filteru povratnog zraka. U međuvremenu bih brzo postao i najmanje popularni član posade! Jednako loša je činjenica da razvijamo gušteraste noge na nožnim prstima – zbog načina na koji radimo koža na vrhovima naših nožnih prstiju postaje vrlo gruba i ljuskava. Evropska svemirska agencija sada ima eksperimente sa posebno dizajniranim čarapama za nas kako bi spriječila tu pojavu.

 

Jeste li se u bilo kom trenutku osjećali prestrašeno?

Bilo koja aktivnost u koju gurate tehnologiju i ljudske sposobnosti uključuje i pošten udio straha, ali još uvijek nema ništa gore od čekanja, bilo da je riječ o ispitu, razgovoru za posao ili polasku na svemirski hod. Bez obzira na to koliko se opušteno osjećali – ušavši u okruženje svemira morate biti svjesni koliko je važno ostati budan ako nešto krene naopako. Jedna stvar koju sam primijetio dijeleći iskustva s plovidbe svemirom s drugim astronautima jeste zajedničko razumijevanje koliko je ekstreman taj okoliš. Jedan astronaut opisao je osjećaj opasnosti kao opipljiv. Tako da moram reći da sam se rijetko u životu osjećao tako nesigurno kao tokom onih nekoliko sati provedenih izvan svemirske stanice.

 

Koji je astronaut bio vaš heroj ili vas je nadahnuo u vašem odabiru karijere?
Na ovo pitanje postoji mnogo odgovora koji bi se činili očiglednim izborom. Koga ne bi inspirisao Yuri Gagarin, John Glenn, Alexei Leonov, Neil Armstrong, Valentina Tereshkova ili neko drugi sa dugog popisa uglednih muškaraca i žena u povijesti ljudskog svemirskog leta. Međutim, moj junak je NASA-in astronaut Bruce McCandless. On je 12. februara 1984. godine postao prvi astronaut koji je izveo nesmotreni svemirski potez: slobodno letenje s ruksakom na mlaznom pogonu na udaljenosti od 100 metara od sigurnosti Space Shuttle Challengera. Da bismo to stavili u kontekst, moram vam reći da je sve što danas radimo na svemirskom putovanju dizajnirano tako da nam onemogući da se ikada odvojimo od svemirske stanice.

 

*

 

Streaming je završio upravo u vrijeme kada su moji učenici završili redovnu nastavu, i po ko zna koji put sam bila tužna zbog činjenice da je naš sistem obrazovanja tako krut da u redovnoj nastavi nema mjesta za izostanak zbog iznimno rijetke prilike da djeca razgovaraju s pravim astronautom.

Narednog dana svojim đacima sam prepričala odgovore, a potom smo nastavili razgovor. Pitam ih da li je neko od njih ikada sanjao da bude astronaut/astronautkinja, pa skoro uglas odgovaraju: Naravno, ali san da postanemo astronauti je gotovo nerealan za nas!; Za mene je pomisao da provedem šest mjeseci u orbiti užasno zastrašujuća. Ono što bih radije radila je da učim mnogo stranih jezika. Najvjerovatnije neću nikad letjeti u svemir, ali ako bih trebala nekako pomoći astronautima iz različitih zemalja svijeta – pomogla bih im da uče jezike svih članova posade da se bolje razumiju, jer svemir ne pripada nijednoj državi i ljudi bi gore među zvijezdama trebali govoriti istim, kosmičkim, jezikom; Da li bismo mogli organizovati malu školu astronomije, neki tečaj ili program obuke za djecu, pa da pričamo i učimo o životu u svemiru, naprimjer da učimo historiju istraživanja svemira, zdravstvene potrebe astronauta, o opremi na brodu ISS-a koja pomaže astronautima da tako dugo ostanu u nultoj gravitaciji i što učiniti nakon slijetanja, da nađemo odgovore na SVA pitanja koja djeca mogu postaviti nekom astronautu, pa i pitanje naprimjer kako oni obavljaju fiziološke potrebe... Samo jedan od učenika rekao je da njega ne zanima ta tema!

Razgovaramo i o tome da astronauta pozovemo na ZOOM čas. Mnogi kažu da bi to bila predobra ideja kada bi bila moguća!

A moguće je, samo da završi redovna nastava ili da događaj bude u vrijeme kada nema nastave, kao što će se, ako nas sreća posluži, razgovarati sa jednim od NASA-inih inženjera krajem maja oko 23 sata. Tada, srećom, nema online nastave!

Najnovije

Peppa Wutz crtići za njemački jezik u školama

Treba prestati djecu učiti da je prevođenje učenje jezika

Marina Stojaković

U njihovim cipelama

Saradnja porodice i škole

Edina Međić

Plašimo se onog o čemu ne znamo dovoljno

Mobilna mreža 5G

Amna Dervišagić

Kako radi grad

KJKP Park: Moje dvije bašte

Irhad Suljić

Obrazovanje na respiratorima

Škola za malinare

Enes Kurtović