Obrazovna politika

Inkluzivno obrazovanje u Kantonu Sarajevo

Jedan sat i jedan posto

Arifa Isaković

30.11.2020

Povećani su zahtjevi za stručnost i kompetenciju nastavnika, a u strukturi 40-satne radne sedmice za stručno usavršavanje predviđen je samo jedan sat!?

Ilustracija: Sergey Nemirovsky / Shutterstock.com

Šta je inkluzija ako učenice i učenici s poteškoćama u razvoju od 07:45 do 13:15 borave s nastavnicima u učionici u redovnim školama?

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo dodijelilo je 445.619 KM za projekte 17 udruženja koja provode aktivnosti inkluzivnog odgoja i obrazovanja, a među njima je i Udruženje učitelja Kantona Sarajevo. S druge strane, početkom septembra 2020. godine potpisan je Kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja. Prema članu 66. tog Ugovora, nastavnici nemaju pravo na poseban dodatak na plaću u iznosu od 1 posto osnovne plaće za svaki realizirani čas sa učenikom s teškoćama u razvoju ako su u ustanovi zaposleni, odnosno ako programe s djecom s poteškoćama realiziraju asistenti!? Da li ovo znači da i nastavnici predmetne nastave trebaju osnovati udruženje kako bi bar dobili sredstva za kupovinu nastavnih sredstava, koja često kupuju o vlastitom trošku? Je li inkluzija uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u redovne škole ili u razna udruženja?

 

Jedan sat na stručno usavršavanje

Uključivanjem djece s poteškoćama u redovne škole koncepcija nastavničkih kompetencija proširila se na cjelovitije poznavanje razvoja djeteta, na razvoj sposobnosti i vještina opservacije, praćenja i evaluacije postignuća djeteta, znanja koja se tiču izrade individualnog, prilagođenog programa i metodike rada sa djetetom, na potrebu za razvojem vještina u organizaciji razrednog učenja u kom sva djeca postižu uspjeh. Pored organizacije nastave za učenike s poteškoćama u razvoju, učiteljice i nastavnici morali su se educirati o Downovom sindromu, autizmu, disleksiji, ADHD sindromu, cerebralnoj paralizi i ostalim poteškoćama u razvoju djece, pa su tako ušli i u polje medicine. Dakle, povećani su zahtjevi prema nastavnicima u kontekstu stručnosti i kompetencija, ali je u strukturi 40-satne radne sedmice za stručno usavršavanje i dalje predviđen samo jedan sat!? Šta se može uraditi za sat vremena ako vam niko nije dao ni spisak literature, pa morate prvo istražiti na internetu, a onda ići do biblioteke jer nemate knjigu u kući ili školi? Šta ako na putu do biblioteke sretnete poznanika koji ne radi u školi i koji neće reći da vas je sreo na poslu, nego u gradu? Šta sa čitanjem te literature, ako čitanje mnogi ne smatraju poslom, pogotovo kada karakter posla dozvoljava otići na kafu ili sjediti u parku i čitati knjigu? Koliko teksta s razumijevanjem može pročitati nastavnik za sat vremena, čak i ako je savladao tehniku brzog čitanja? Obrazovna vlast potencira važnost stručnog usavršavanja, ali ovim jednim satom u 40-satnoj radnoj sedmici marginalizira ga!

 

Sporni dodatak od 1%, a najviše 10%

Nastavnici su deset godina provodili inkluziju bez naknade i bez asistenata, a od 2016. godine imaju pravo na poseban dodatak na plaću u iznosu od 1 posto osnovne plaće za svaki realizirani čas sa učenikom s poteškoćama u razvoju. Treba napomenuti da taj čas nije samo čas ili 45 minuta, nego i izrada individualno prilagođenih programa, izrada prilagođenih nastavnih materijala i izvještaj o postignućima učenika i učenica. Ubrzo je ovaj posebni dodatak postao problem i za nastavnice i za roditelje i za Ministarstvo. Na društvenim mrežama mogu se pročitati razmišljanja roditelja prema kojima nastavnici opserviraju đake kako bi dobili procenat na plaću. Nastavnicama je postao problem što se u redovne škole upisuje sve veći broj djece sa poteškoćama u razvoju, a dodatak na plaću za rad s njima maksimalno je 10 posto, odnosno nastavniku se može platiti maksimalno 10 časova, bez obzira na to s koliko učenika radi. Tako jedan nastavnik može u toku školske godine raditi istovremeno s đacima s intelektualnim poteškoćama, s Downovim sindromom, ADHD sindromom, disleksijom, poremećajima iz autističnog spektra, cerebralnom paralizom, poremećajem u ponašanju i dr. Često učenik biva opserviran tek kada pređe u predmetnu nastavu, jer ne može pratiti onu po redovnim planovima i programima, a nastavnik zbog kriterija ocjenjivanja mora s njim raditi po prilagođenom planu i programu, iako sebi tako povećava obim posla, a plaća ostaje ista.

Istovremeno, imamo rast broja đaka s poteškoćama u razvoju jer u praksi nastavnice nemaju pravo odlučivanja, iako u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, u članu 68 (stav 5), piše da na zahtjev škole i na osnovu mišljenja stručnog tima učenik može preći iz redovne škole u Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju učenika sa teškoćama. Iako se u Zakonu ne spominje da je za prelaz iz jedne ustanove u drugu potrebna saglasnost roditelja, kada nastavnik sugeriše školskoj upravi da učenik treba da se odgaja i obrazuje u Centru, dobije odgovor da je potrebna saglasnost roditelja! Na pitanje zašto je potrebna ako to ne piše u Zakonu i zašto uopće postoji stručni tim ako je za sve potrebna saglasnost roditelja –  nema odgovora! Osim toga, budući da centri postoje, redovna škola ne krši pravo na obrazovanje učenika s poteškoćama u razvoju ako ih uputi u centar.

 

Razumijevanje i nerazumijevanje

S druge strane, roditelji često imaju prevelika očekivanja od nastavnika kada smatraju da sadržaje predmeta koje tipični učenici dobiju u šestom ili sedmom razredu trebaju prezentirati na način prihvatljiv za šestogodišnjaka! Oni ne razumiju da bi sadržaji tih predmeta, da nisu previše apstraktni i za tipične učenike, prije svega vokabularom, bili dio nastavnog plana i programa za učenike od prvog do petog razreda! Ovakvi zahtjevi roditelja ukazuju na to da se sadašnji koncept inkluzivnog obrazovanja, u kojem učenici s poteškoćama u razvoju pohađaju nastavu iz svih nastavnih predmeta, mora mijenjati.

Posrećilo se onim školama u kojima nema mnogo đaka s poteškoćama u razvoju, ali i nastavnicima koji ne predaju svim odjeljenjima od petog do devetog razreda u školi u kojoj ima više od pet učenika s poteškoćama. Naime, oni koji predaju svim odjeljenjima od petog do devetog razreda su nastavnici s najvećom nastavnom normom, koji predaju i više nastavnih predmeta ili realiziraju više od tri redovna nastavna plana i programa u toku godine! Pedagoški standardi i normativi dozvoljavaju da se njima u 40-satnu radnu sedmicu ugradi i razredništvo! Prema važećim normativima, u okviru 40-satne radne sedmice 12 sati određeno je za pripremanje nastave i onim nastavnicima koji imaju recimo dva redovna i dva izborna plana i programa, kao i onim nastavnicima koji imaju šest redovnih i deset izbornih programa.

Prošle godine je Ministarstvo za obrazovanje Kantona Sarajevo u redovnim osnovnim školama za rad s djecom s poteškoćama u razvoju angažiralo asistente, od kojih su neki imali nastavničku plaću, a drugi tek jednu trećinu nastavničke plaće! Asistenti sa trećinom nastavničke plaće počeli su se pitati zašto da rade isti posao za trećinu nastavničke plaće, a nastavnici su počeli razmišljati da je mnogo bolje biti asistent nego nastavnik. Nastavnici su deset godina radili i s tipičnim učenicima i s onim s poteškoćama u razvoju bez naknade i bez asistenata. Je li ovakva praksa smišljena da bi se spriječilo jedinstvo nosilaca nastavnog procesa?

 

Altruizam koji prevazilazi mogućnosti

Prošle školske godine (2019/20) nisu bili jasno definirani poslovi nastavnika i asistenata u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, tako da su nastavnici sami izrađivali i individualno prilagođene programe i prilagođene nastavne materijale. U augustu 2020. godine Ministarstvo za obrazovanje Kantona Sarajevo dostavilo je školama Metodologiju online nastave u Kantonu Sarajevo, u kojoj je navedeno da nastavnici i asistenti zajednički pripremaju materijal potreban za realizaciju online nastave (Metodologija online nastave u Kantonu Sarajevo, str. 48). Prema toj Metodologiji, i članovi mobilnog stručnog tima zaduženi su za kreiranje nastavnog i didaktičkog materijala, a to je upravo najteži dio posla u radu s đacima s poteškoćama. No, za sada, s koronom i online ili kombinovanom nastavom, nema ništa od tog zajedničkog rada.

Otkako je uvedena u redovne osnovne škole, inkluzija je često tema okruglih stolova, simpozija i novinskih članaka, o njoj je napisan niz priručnika u kojima je opisano kako bi trebala izgledati u praksi. Međutim, u mnoštvu inkluzivne literature ne postoji ozbiljan osvrt na promjenu učiteljskog i nastavničkog posla, osim što se u nekim analitičkim studijama navode stavovi nastavnika i nastavnica o uvođenju inkluzije u redovne škole. Budući da se prihvatanje i provođenje inkluzije povezuje sa altruizmom, učitelji i nastavnice često nailaze na nerazumijevanje i osudu ako imaju negativan stav prema ovome. Tako su, zbog straha od osude, prisiljeni na altruizam bez granica, na altruizam koji prevazilazi njihove mogućnosti.

Najnovije

Iskustva iz online nastave

Da li metodologija tjera na kršenje zakona?

Arifa Isaković

TIMSS, ususret najavljenim radionicama

Kako približiti rezultate i preporuke međunarodnog istraživanja

Nenad Veličković

Obrazovanje u retrovizoru u 2020

Neformalni sažetak informisanja o temi obrazovanja u bh. medijima

Nenad Veličković

Obrazovne (re)forme

Šta ćeš biti kad porasteš?

Zoran Ćatić

Zadovoljstvo neuspjehom

Ako su informacije iz TIMSS istraživanja biseri, ko su svinje?

Nenad Veličković