Odgojni aspekti

Nastavničke dileme

Nadareni i poniženi

Mirza Herco

04.12.2021

Ilustracija: rad fx / Shutterstock.com

Gledajući film Nadarena (Gifted, 2017) počeo sam razmišljati o tome koliku podršku dajemo našim nadarenim đacima, ali i onim slabijim. 

Osnova radnje filma vezana je za djevojčicu Mary koja je talentovana za matematiku i koju odgaja njen ujak Frank, majstor za opravke glisera, koji joj je skrbnik nakon majčine smrti. Kasnije će se ispostaviti da je on radio kao univerzitetski profesor, a da joj je majka bila genijalna matematičarka. Ujak Frank odbija da djevojčica pohađa školu za napredne đake, ali se umiješala njena ambiciozna baka.

Prisustvujući sjednicama nastavničkog vijeća primijetio sam koliko vremena i energije mi prosvjetni radnici potrošimo raspravljajući o učenicima lošeg vladanja i/ili sa slabim ocjenama i koliko energije i vremena potroše pedagozi, razredne starješine i nastavnice rješavajući probleme koji su uzrokovani neprimjerenim ponašanjem učenika. Nekad se stječe dojam da ti učenici ne brinu za vlastitu budućnost, ponekad čak ismijavajući i omalovažavajući trud prosvjetnih radnika koji im nastoje pomoći. Nerijetko nezainteresovano izgovaraju izlizane rečenice poput: Šta će meni ovo trebat' u životu ili U rudniku će me pitat' padeže? i slično. Kao čovjeka me obuzme osjećaj podijeljen između gnjeva i tuge kada jedan šesnaestogodišnjak kaže za sebe da nije ni za šta jer sebe već tada vidi kako radi teške fizičke poslove do penzije. 

Jedan stariji kolega koji uskoro odlazi u penziju često je te loše učenike nazivao truhlim jabukama napominjući da jedna truhla jabuka uništi veliki dio odjeljenja. On smatra da takvog učenika/učenicu treba odmah isključiti iz škole. Ali, je li to ispravno? 

Tih truhlih jabuka ili mudraca imamo u skoro svakom odjeljenju, ali tamo postoje i učenici koji bi htjeli učiti i raditi i biti dobri drugovi, kao što je nekada davno napisano u Pionirskoj zakletvi. Ponekad pomislim kako je nepravedan raspored pažnje koju posvećujemo dobrim i lošim učenicima, jer ko zna šta smo mogli uraditi da smo trud i energiju i vrijeme koje ulažemo u loše uložili u rad sa nadarenim i odgovornim učenicima. Čini mi se da kroz sistem nismo mnogo učinili za učenike koji žele raditi. Osnovna i srednja škola jesu obavezne i pravo na obrazovanje imaju svi, ali držanje nastave svim učenicima na isti način ne donosi napredak boljim đacima, oni često stagniraju dok i sami ne postanu prosjek. Nastavnici mogu u svojoj 40-časovnoj radnoj sedmici planirati čas dodatne nastave za neke posebno nadarene učenike i učenice, ali mnogi nemaju mjesta za taj čas, a prekovremen rad se ne plaća. U nekim obrazovnim sistemima postoje odjeljenja za nadarene đake, a mi smo najdalje otišli s inkluzivnim obrazovanjem, iako je pitanje kako smo i to uradili. 

Kako uopšte postići ravnotežu i napraviti balans u učionici u vremenu u kome je teško biti i učenik i nastavnik?

Veliki broj djece je od početka školovanja u samoj porodici svjesno ili nesvjesno ubijan u pojam zaključcima i utjehama poput: Nisam ni ja volio matematiku; šta ima veze, ionako ti ne gine rudnik, ili još gore, šta te briga, udat ćeš se... Ali, kolika je u toj degradaciji učenica i učenika naša uloga, nas prosvjetnih radnika? Naime, i mi često, idući linijom manjeg otpora, pružamo prilike samo odlikašima da, recimo, učestvuju u raznim priredbama, a zanemarujemo one slabije i na taj način ih dodatno ponižavamo i vrijeđamo i tako tokom cijelog obrazovanja.

Shvatio sam da dodatni rad s nadarenim ili barem s đacima koji pokazuju interes za oblasti poput novinarstva, filma i kreativnog pisanja donosi rezultate na različitim konkursima i projektima od nivoa kantona do države, a to jača samopouzdanje učenika i svijest o tome da se rad itekako isplati. Istovremeno, učenici koji gaje ambicije prema tehničkim fakultetima samoinicijativno žele ići korak dalje u obradi gradiva iz matematike, fizike, hemije i oni pohađaju dodatnu nastavu ili sami rade zadatke i traže pomoć van časa. S druge strane, rad sa slabim učenicima znao me vratiti na početne tačke – radeći s njima osnovne stvari, kao naprimjer čitki rukopis, shvatio sam da oni požele napredovati, ali je to motivisano samo prolaznom ocjenom, a ne znanjem radi znanja ili ličnog napredovanja. U zbornici se često čuju komentari da skoro uvijek pričamo o slabim đacima, pomalo zanemarujući one bolje, a ja opet često razmišljam o tome jesmo li mi koji radimo u obrazovanju ili prosvjeti toj djeci dovoljno osvijetlili činjenicu da se obrazovanjem ipak može uzdići i voditi ugodan život. Pa korijen riječi prosvjeta znači upravo to – oni koji osvjetljuju! 

Mislim da bismo uključivanjem dodatne nastave ili neke vannastavne aktivnosti u nastavnu normu potaknuli đake koji žele raditi, bez obzira na njihov uspjeh u učenju, jer možda se tu krije motivirajući faktor. Jedini uvjet je da se to ne svede na formalizam, odnosno uredno popunjavanje famoznih sveski dodatne i dopunske nastave, a bez stvarnog rada, kao što je često slučaj. Ali je opet pitanje da li je ispravno odvojiti nadarene od prosječnih i brusiti njihov talenat na dodatnim časovima i na taj način im uskratiti običan život jednog djeteta ili mlade osobe?

Scenario koji slutim je da će ambiciozniji roditelji sve više upisivati svoju djecu u privatne osnovne i srednje škole u kojima nema mjesta za osrednje učenike, držeći ih na taj način podalje od djece kojoj nismo probudili interes za obrazovanje, a javnom obrazovanju će ostati oni koji ili nisu zainteresovani ili ne mogu bolje. Ili ćemo i dalje tražiti srednji put, poput djevojčice iz filma s početka teksta, koja bira i jedno i drugo – školu za nadarene učenice i druženje s običnom djecom, ostajući dijete pored te svoje genijalne strane. No, u našem slučaju pitanje je da li je do djece ili do prosvjetitelja koji ne prosvjećuju dovoljno.

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Nasilje nad ženama i Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju školu u FBiH

Fontoplumo

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Pitanja, primjedbe i odgovori

Fontoplumo

U školi O Gazi

Bilo bi dobro da se ministarstva obrazovanja oglase

Marko Ban

Prilog reformi školstva

Ono crveno što smrdi

Nenad Veličković, Lejla Reko Šarčević

Izbijanje iz pojma

Sretan dan sretnih bankara ili treba li djecu voditi u banke

Svjetlana Nedimović