“Vi ste samo njihov mehanizam” (mehanizam međunarodne zajednice), rekla je Katica Čerkez, ministrica obrazovanja (i još nauke, kulture i sporta), na parkingu ispred svoje kancelarije srednjoškolkama i srednjoškolcima okupljenim tu u zahtjevima za ukidanje prakse dvije škole pod jednim krovom.
Mehanizam međunarodne zajednice, odbrusila je ministrica Katica Čerkez okupljenoj omladini, puna pravedne ljutnje kao božićna purica nadjeva, implicirajući da to što ti srednjoškolci i srednjoškolke zahtijevaju nije iz njihove glave, da oni i nisu ljudska bića, nego tek nekakva klepetala kojima stranci prave buku ispod njenog prozora pa ona mora prekinuti svoju poštenu službu da bi tu larmu utišala.
To što je ona nakon svojih četrdesetak godina prosvjetno-političkog staža (i šezdeset i nešto životnog) također mehanizam, ali hrvatske demokratske zajednice, to je uredu i to bi valjda srednjoškolkama i srednjoškolcima trebalo biti modelom uzoritosti. Imati završen fakultet, i kao ministrica obrazovanja misliti u Travniku Tutinom glavom, to je u domoljubnom prostoru pod remek-djelom njenog frizera sasvim ok. Ali imati šesnaest godina i htjeti ići u normalnu školu, s dobrim udžbenicima i slobodoumnim profesorima, to baš i nije.
Kad djecu u svoje mehanizme pretvaraju pedagozi njenih gabarita, koji sjede u zbornici kao bokseri u ringu trepćući jedni na druge svako iz svog pedagoškog ćoška, to je po zakonu, a ona poštuje zakon. Ali kad ti hrabri klinci izađu iz škola, i potegnu iz Jajca, Bugojna, Fojnice, Zenice, Modriče u Travnik, pa joj galamom pod pendžerom uznemire orhideje u kancelariji, onda se od tog mehanizma međunarodne halabuke treba za svaki slučaj osigurati i policijom, jer to mora da nije baš sve po zakonu. A ona poštuje zakon.
U zakonu koji ministrica Katica Čerkez poštuje piše da svako ima pravo na obrazovanje na svom jeziku (svejedno što se sva tri razlikuju kao jaje jajetu), ali piše na više mjesta i to da obrazovanje treba da bude kvalitetno, moderno, fleksibilno, utemeljeno u savremenim naučnim saznanjima, zasnovano na opštim humanističkim vrijednostima i poveljama i deklaracijama o univerzalnim ljudskim pravima. Sve to piše, ali ministrica Čerkez, kad kaže da poštuje zakon, ne misli na cijeli zakon, nego samo na onaj njegov dio koji njoj i politici koju ona zastupa omogućava da upropaštava i unazađuje živote desetina hiljada djece u Bosni i Hercegovini, trujući ih predrasudama, lažima, mržnjom i strahom, a na svako imovinsko dobro njene partijske centrale.
Jedna od njenih prethodnica na istoj funkciji, Greta Kuna, svojevremeno je podržala koncept podijeljenih škola grozeći se miješanja krušaka i jabuka. Deset godina kasnije, ministrica Čerkez je svima stavila do znanja da se na istoj političkoj trpezi neće miješati ni purica sa klincima.