Organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava stavila je pred sebe zadatak da ponudi novi način učenja historije učenicima iz cijele Bosne i Hercegovine. Radi se o Historiji, istoriji, povijesti. Priču je pokrenula Kuća Anne Frank 2015. godine, a lokalne organizacije ovu ideju sprovode u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Makedoniji.
Jedna od aktivnosti su izložbe na kojima učenici kao kustosi objašnjavaju panele posjetiocima. Na izložbi Koraci sjećanja u Banjoj Luci učestvovala je učenica Katoličkog školskog centra Bl. Ivan Merz Tamara Perić predstavljajući događaje iz rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina kroz niz slika. Njeno iskustvo je sljedeće:
U okviru izložbe pričali smo o dva rata na prostorima Bosne i Hercegovine, ali ne na uobičajeni način govoreći koliko je ljudi i gdje stradalo, ko koga laže i ko je više ili manje kriv za naznačene stvari. Mi smo naučili, a i tako prezentovali svim posjetiocima izložbe, da su uprkos ratu, svađama i zabludama, postojali ljudi koji su mijenjali percepciju mržnje i tako rušili sve barijere, dovodeći sebe u opasnosti i polažući – kako smo mi to nazvali – ispit dobrote, ljudskosti i empatije pomažući ljudima bez obzira na vjeru i naciju.
Časovi za nastavnike
Sve je počelo raspisivanjem konkursa za nastavne jedinice iz predmeta Historija na koji je, kaže nam Semra Forić, vanjska saradnica Inicijative mladih za ljudska prava, stiglo više nastavnih jedinica nego u svim zemljama regiona zajedno. Nastavnici iz cijele Bosne i Hercegovine slali su svoje prijedloge obrađenih nastavnih jedinica. Po završetku konkursa izabrani su nastavnici koji su ponudili najinteresantnije nastavne materijale te su pozvani da sudjeluju u radionici, podijele svoje ideje i upoznaju se sa novim načinima rada u učionici. Bitno je, kaže nam Kerim Somun, projektni koordinator Inicijative mladih za ljudska prava u BiH, da su nastavne jedinice bazirane na metodama kritičke pedagogije i interaktivnog pristupa nastavi tj. do koje mjere sadrže multiperspektivni pristup historijskim narativima, te do koje mjere smatramo da će sadržaj nastavnih planova biti zanimljiv učenicima u osnovnim i srednjim školama. To znači, objašnjava Semra Forić, da učenici moraju biti sudionici u nastavnom procesu, a ne pasivni posmatrači, da se sadržaju ne pristupa iz perspektive jedne nacionalne grupe, već da se na rat kao događaj gleda kao na nešto što je loše za sve koji u njemu učestvuju ili su njime pogođeni. Nakon radionice nastavnici su dobili korisne alate koje mogu koristiti u svojim učionicama. Prvenstveno, upoznali su se sa nastavnim sredstvima koje su drugi nastavnici predstavili. Besnik Emini je napisao pripremu za čas historije pod nazivom U potrazi za boljim životom, u kojoj obrađuje priče ljudi koji iz različitih razloga napuštaju svoje domove u nadi da će im drugdje biti bolje. Cilj časa je da se kod učenika razvije empatija za ljude koji su primorani da napuste svoj dom i da se osvijeste nedavni historijski događaji koji su do toga doveli. Više nastavnih sredstava dostupno je na stranici Historija, istorija, povijest.
Učenici postaju predavači
Nakon toga organizirano je drugo predavanje, ovoga puta za učenike. Tu su se učenici uvjerili kako historija može itekako biti interesantna. Učenici su više voljni da rade u opuštenoj atmosferi, kada im mi dođemo ležerno obučeni i obraćamo im se kao njima ravnopravni. Onda se samostalno uključuju u rad, objašnjava Semra Forić. Kada tek dođu na radionicu ponudimo im da izaberu film koji će gledati. I kada ga pogledaju, razgovaramo o filmu. Jedan od najdražih filmova učenika je film Zašto. Učenici se iznenade kada otkriju da je bilo bombardiranje Srbije. O tome im niko ne govori. Jedna od vježbi koju su radili zove se Timeline, gdje je historijski događaj predstavljen putem niza hronološki poredanih slika. Učenik treba da izabere sliku i da opiše šta na njoj vidi, a potom da okrene sliku i pročita opis na poleđini. Na početku, učenici su začuđeni našim pitanjima. Kažu njih niko nikada ne pita za mišljenje. Kada ih pitamo šta bi oni uradili u situaciji o kojoj govorimo oni zanijeme, kaže Semra Forić.
Edukacije su imale su cilj da učenike osposobe da interpretiraju historijske događaje, da o njima samostalno razmišljaju i ponude svoje mišljenje. Jednom sam ih pitala šta je to spomenik. Svi su me nijemo gledali. Onda smo razgovarali o spomenicima. Gledali smo slike spomenika iz Drugog svjetskog rata i spomenika iz rata devedesetih. Onda su oni rekli da su ovi iz Drugog svjetskog rata zapušteni. Onda smo mi pitali zašto? Tu je počela diskusija. Dali smo im zadatak da predstave jedan spomenik iz svoje okoline. Tako su počeli sami da istražuju i to je cilj ovih radionica – da učenici shvate koliko mogu samostalno uraditi i da se pouzdaju u svoje istraživanje, objašnjava Semra Forić. Na taj način nastao je niz video snimaka o spomenicima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji pod nazivom Koraci sjećanja.
Povijest za sv(ij)est
Historija, istorija, povijest finansira se sredstvima Evropske unije, ali i pored sredstava Evropske unije koja je glavni donator, Kuća Anne Frank kao i svaka lokalna partnerska organizacija učestvuju u određenim troškovima. U svakoj zemlji postoje i drugi donatori koji finansiraju određene aktivnosti, a to možemo vidjeti i na primjeru u Bosni i Hercegovini. Izložba Anna Frank – Historija, Istorija, Povijest za danas tj. putovanje izložbe kroz različite gradove u Bosni i Hercegovini finansirala je Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, a trenutno se finansira uz podršku Fondacije Konrad Adenauer – Predstavništvo u BiH, kaže Maja Nenadović, iz Kuće Anne Frank.
Međunarodna izložba Anne Frank – Historija, Istorija, Povijest za danas prikazuje se u više od četrdeset zemalja svijeta, a Historija, Istorija, Povijest za sv(ij)est popratni je dio izložbe koji se sastoji od sedam lokalnih historijskih panela koji kontekstualiziraju važne teme za posljednjih 70 godina sa naglaskom na štetne posljedice nacionalizma, rata, diskriminacije, te odbijanja suočavanja sa prošlošću. Fokus ove izložbe je, objašnjava Semra Forić, prikazivanje patnje djece i mladih, kao i patnje generalno, a ne okrivljavanje bilo koje strane. U sklopu radionica učenici stiču znanja potrebna da bi na izložbi vršili ulogu kustosa. Tu se, kaže Semra Forić, prvenstveno radi o tome da ih mi motiviramo da prepričaju događaj kako ga oni vide. Mi im damo jako malo informacija, jer nije akcenat na činjenicama, već na tome da oni izraze svoje mišljenje o nekom događaju. Sjećam se jedne djevojčice koja na radionicama pred ostalim učenicima nije smjela da prezentira, bila je previše nervozna. Kada je izložba počela i kada su ljudi počeli dolaziti ona je bila najbolja. U jednom trenutku preko 70 posjetilaca je stajalo kod njenog panela. Slušali su šta ona govori. U tome je poenta, da učenici otkriju potencijal u sebi. Razmjenom mišljenja i razgovorom se može puno uraditi. Ja uvijek budem oduševljena kada vidim promjenu na učeniku.
Do sada su održali preko 60 radionica Koraka sjećanja za učenike u 19 gradova Bosne i Hercegovine, objašnjava Kerim Somun. Na svakoj radionici prisustvovalo je preko 20 učenika. Sve više nastavnika i učenika interesuje se za njihove nastavne planove. Nastavnici preporučuju drugim nastavnicima, kaže Semra Forić. Učenici Gimnazije Maglaj napisali su plan časa, poslali u novembru 2016. godine i dobili nagradu. Ja sam uvijek oduševljena kada vidim koliko učenici samostalno urade kada se susretnu sa nečim što njima ima smisla. Na izložbi u Sarajevu došla je majka Nirvane Zeljković, dvanaestogodišnje djevojčice koja je 1995. godine poginula u Sarajevu, i donijela njen dnevnik. Kada je izložba završila Kerim i ja nismo mogli prestati da plačemo. To je cilj ovoga što radimo – da dotakne ljude.
Sve navedeno ima za cilj povećati svijest i potaknuti raspravu o nedavnoj povijesti nacionalizma, isključivosti, predrasuda i diskriminacije u regiji te unaprijediti raspravu i komunikaciju o našoj zajedničkoj prošlosti. Također, željeli smo potaknuti kritičko promišljanje o povijesnim događajima i njihovu utjecaju na današnja zbivanja te interdisciplinarno poučavanje povijesti zasnovano na građanskom odgoju i obrazovanju – kako je navedeno u opisu ideje.
U našem obrazovnom sistemu od učenika se očekuje da nauči lekciju i odgovara onda kada to nastavnik traži, pri čemu je tačan odgovor onaj koji nastavnik traži. Historija, istorija, povijest odlična je prilika za nastavnike i učenike koji žele da uvedu promjenu u obrazovanje. Umjesto odgovora od učenika se traži da iskaže svoje mišljenje onda kada to želi i da sasluša mišljenje drugog. Umjesto da im se odredi koja je tema važna, na radionicama se postavlja pitanje zašto je neka tema važna i kome. Umjesto da im se serviraju odgovori, učenike se motivira da sami dođu do odgovora istraživanjem i razmišljanjem. Tako učenici zapravo nauče koliko sami mogu uraditi i za šta su sve sposobni. Samostalnim istraživanjem i kritičkim razmišljanjem dolaze do informacija i stavova do kojih ne bi došli u obrazovanju koje je ideološki obojeno.
