U Unsko-sanskom kantonu postoje 22 srednje škole, od kojih je 20 u sistemu sindikata. Njih u školskoj 2022/2023. pohađa oko 1.900 đaka, što je približno broju u prethodnoj školskoj godini. U tim školama radi oko 800 zaposlenika, nastavnika i nastavnica i ostalog osoblja, i to je znatno manje nego u prethodnim godinama.
Za Školegijum govori Samir Fajić, diplomirani inženjer mašinstva, programer CNC mašina i obradnih centara, koji 26 godina radi u Mješovitoj srednjoj školi Safet Krupić u Bosanskoj Krupi, a posljednjih devet godina predsjednik je Kantonalnog odbora Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture za USK i član Upravnog odbora Saveza sindikata.
ŠKOLEGIJUM: Stiče se utisak da kod vas u kantonu ima mnogo problema – grijanje, prevoz učenica i učenika. O čemu se tačno radi?
Ministarstvo obrazovanja je, u saradnji s Vladom Unsko-sanskog kantona, prije dvije godine odlučilo uvesti centralizovanu nabavku ogrijeva. To se danas pokazalo kao mač sa dvije oštrice. Zbog rasta cijena ogrijeva i načina provođenja nabavki veoma teško je ispuniti sve uslove velikih tendera, što je dovelo do nemogućnosti mnogih firmi da apliciraju na konkurs. Usljed smanjenog broja prijavljenih firmi stvorila se mogućnost da veće nastupaju s većim cijenama, što u konačnici rezultira premašivanjem cifre planirane za tu namjenu. Ovakav problem preslikan je i na prijevoz đaka – prijevoznici opravdano zahtijevaju povećanje cijena prijevoza zbog poskupljenja goriva, na šta Vlada također nema adekvatan odgovor jer u planiranju sredstava nisu predvidjeli sredstva u sada potrebnom obimu. Moram naglasiti i da postoji problem oko prijevoza radnika zbog povećanja cijena goriva. Ni do danas nije došlo do regulisanja tih troškova i pored dogovora koje je Sindikat postigao s Vladom USK. U svemu ovome problem je rebalans budžeta koji ne može biti usvojen zbog nepostojanja skupštinske većine.
ŠKOLEGIJUM: Pa kako to sada izgleda – hladne učionice ili online nastava, kako djeca iz udaljenijih dijelova kantona dolaze u školu? Kako nastavnice? Jesu li se iz Ministarstva obratili javnosti, obećali neku akciju, intervenciju?
Škole koje se griju na kruta goriva nisu u problemu jer je izvršena nabavka ogrijeva, a škole koje se griju na pelet dobile su sredstva koja su bila planirana i nabavljaju ogrijev u svom aranžmanu jer se odustalo od centralizovane nabavke na nivou Vlade USK.
Škole kojima je ostalo prošlogodišnjih zaliha peleta održavaju sistem ili vrše pozajmice do nabavke novog, koji sada nabavljaju u direktnoj prodaji. Što se tiče prijevoza, sastanak premijera i Udruženja prijevoznika rezultirao je povećanjem naknade za prijevoz i potpisan je sporazum čiji sadržaj ne poznajem, ali za zaposlenike ništa nije riješeno do danas, i ne znamo hoće li i biti jer se ništa ne može isplatiti retroaktivno, tako da vjerovatno ostaje samo solucija da postupimo kao prijevoznici i obustavimo nastavu.
ŠKOLEGIJUM: Kako biste onda opisali početak ove školske godine, šta su ključni problemi?
Početak školske godine pokazao je smanjenje broja đaka u svim školama u kantonu usljed velikog odliva stanovništva u zemlje Zapada. Mnoge škole nisu tehnički uslovne za izvođenje nastave i trebaju se renovirati što prije. Trenutno je najveći problem nedostatak ogrijeva, s posebnim akcentom na pelet. Tokom realizacije projekta digitalizacije Ministarstva obrazovanja naišli smo na značajnije probleme jer u školama ne postoje internet-mreže, učionice nisu uvezane jer se radi o velikim objektima gdje se ne može preuzimati signal s jednog mjesta... Kvalitet internetske veze u većini škola jako je loš, dobar je samo tamo gdje je povezan optičkim kablom, a to je za sada jedino u Bihaću, dok ostala mjesta to nemaju. Inače, sve srednje škole imaju internet-konekciju, ali se time ne mogu pohvaliti osnovne i neke područne osnovne škole, što je problem jer proces e-platforme mora započeti u svim školama u isto vrijeme.
ŠKOLEGIJUM: Koliko puta je tokom prošlog mandata promijenjen ministar i kakve su posljedice ostavile te promjene?
U prošlom mandatu Vlade promijenili smo dva ministra obrazovanja, što nije dobro jer je Ministarstvo obrazovanja jako kompleksno tijelo i potreban je duži period za upoznavanje sa stvarnim stanjem na terenu.
ŠKOLEGIJUM: Kako biste opisali položaj nastavnika? Prema dostupnim podacima, mnogo je tehnološkog viška, smanjuje se broj djece.
Položaj nastavnika prvenstveno se očituje u lošem ekonomsko-socijalnom položaju, te velikom broju radnika koji su tehnološki višak. Oni svoju normu moraju nadopunjavati u drugim gradovima i školama. Plata prosvjetnog radnika koji predaje u srednjoj školi jedna je od najnižih u Federaciji BiH. Visina početne plate iznosi neto 1.150,00 KM, što je čak ispod prosječne plate u FBiH. Iz tih razloga još u junu pozivali smo Vladu da izmijeni Kolektivni ugovor kako bi se povećali koeficijenti i ujednačili s ostalim kantonima. Ono o čemu Vlada želi pregovarati je osnovica, što nikako ne pogoduje radnicima s malim koeficijentima, jer će oni sa ionako najmanjim platama dobiti najmanja povećanja, a najveći rast bit će na ministarskim i premijerskim kontovima. Od svih ovih slučajeva najugroženiji su radnici klasificirani kao pomoćno osoblje jer je njihova plata definisana kao 70% prosječne u FBiH. S povećanjem osnovice oni ne dobivaju ništa. Pravilnik o napredovanju, koji je donesen još prije četiri godine, ne realizuje se iz nama nepoznatih razloga, te smo tražili njegovu hitnu izmjenu kako bi nam bilo omogućeno da napredujemo u više platne razrede. Posljedica svih ovih (ne)uslova jeste veliki odliv kadrova, što zbog tehnološkog viška što zbog nesigurnosti mladog kadra za budućnost u obrazovanju, koji svoju sreću pronalazi u privatnom sektoru ili van granica naše države. Ovaj problem s nedostatkom obrazovnog kadra posebno je izražen u tehničkim zanimanjima, gdje smo u konstantnom nedostatku inženjera mašinstva, informatike, elektrotehnike, građevine i sl.
ŠKOLEGIJUM: U toku su pripreme za obrazovnu reformu. Dotiče li ona srednjoškolsko obrazovanje i, ako da, na koji način i kakve promjene očekujete?
Ona u USK ide samo u dijelu izmjena u osnovnom obrazovanju, tako da srednje neće znatno osjetiti ovu neophodnu reformu, na koju se dugo čekalo i za koju smo možda već i zakasnili. Sam nedostatak mladog i obučenog tehničkog kadra u novijim tehnologijama koje su sve uticajnije u našem realnom sektoru zahtijeva reforme i u kadru i u obrazovanju, na šta nismo spremni niti u USK, a vidim ni šire.
ŠKOLEGIJUM: Radite u srednjoj školi i razgovarate s đacima – da li su ili koliko su zainteresovani za studiranje i ostanak u Bosni i Hercegovini?
Mladi ljudi već nekoliko godina ne pokazuju prevelik interes za studiranje, pa je evidentan pad broja đaka u gimnazijama. Sve veći broj učenika pokazuje želju da odmah nakon srednje škole započne s radom i stekne određena iskustva, kako bi sebi olakšali odlazak u inostranstvo. Ovo je veliki problem cijele države, ne samo našeg kantona.
ŠKOLEGIJUM: Šta očekujete od nove kantonalne vlasti s obzirom na sve probleme?
Mi željno očekujemo da se vlast na kantonu uspostavi što prije, jer drugačije ne možemo riješiti probleme koji ne čekaju njihove dogovore. Trenutno nemamo mogućnosti da učestvujemo u razgovorima i planiranjima budžeta za obrazovanje za novu kalendarsku godinu.
ŠKOLEGIJUM: Šta prvo treba rješavati?
Prije svega treba obezbijediti nesmetano odvijanje nastave u narednom periodu, što podrazumijeva nabavku ogrijeva i prisustvo učenica i učenika na nastavi. Što prije treba izvršiti i korekciju troškova namijenjenih za prijevoz radnika na posao i s posla, te unaprijediti socijalni položaj zaposlenika, jer je trenutna plata nastavnika spala ispod prosječne, a s takvom platom prosvjetni radnik ne može opstati i bit će primoran napustiti svoju zemlju i tražiti sigurnu egzistenciju.
