Ako posjetilac uđe u restoran Skupštine Kantona Sarajevo, na cjenovniku će moći pročitati sljedeću ponudu: „U restoranu Skupštine služi se jedan od tri topla napitka koji su imenuju jednim od tri naziva, kafa, kahva, kava, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.“
Posjetiocu, naravno, neće biti sasvim jasno jesu li to tri različita napitka ili jedan isti, od iste mješavine mljevene arabike i robuste, ili možda u Kantonalnoj skupštini čaj zovu kahvom, espreso kavom, a divku kafom. Možda je mješavina ista, ali se jedna kuha u džezvi, druga popari u gaggia mašini, a treća se razmuti u vrućoj vodi. A možda mješavina nije ista, pa je kahva vispak, kava franck, a kafa donkafe. Ili je napitak jedan, ali od toga kako ga u skladu sa ustavom Federacije i Kantona imenujete, donese vam ga drugi konobar. Kahvu Mehvo, kavu Domagvoj, a kafu Miluftin. Ako su topla napitka tri, a ne misli se ni na čaj, ni na divku, ni na salep, ni na vruću rakiju, ni na kuhano vino, ni na kakao, nego na tri različite kahve koje se još zovu kafa ili kava, odnosno na tri različite kave koje se još zovu kahva ili kafa, tojest na tri različite kafe koje se još zovu kava ili kahva, koliko onda toplih napitaka ima, tri ili devet? Koliko konobara radi u restoranu Skupštine na kraju galaksije Umozgus Tejebus...
Dobro, nema tog restorana, nema tog jelovnika, naravno da je sve ovo skupa mala zajebancija. Ali zašto mislite da nije isto tako zajebancija kad Skupština Kantona (2017!) usvoji član koji glasi „Nastava i drugi oblici odgojno‐obrazovnog rada u školi se izvode na jednom od tri zvanična jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, koji se imenuju jednim od tri naziva: bosanski jezik, hrvatski jezik ili srpski jezik.“
O tome je Školegijum već pisao, a stvar je završila i u knjizi Glupost ne zastarijeva (str. 96). Tamo se autor trudi shvatiti šta zakonodavac misli, pa je objašnjenje tražio u obrazloženju, i nije ga našao.
Sada, pet godina poslije, ista pamet predlaže istu budalaštinu. Sa jednom sitnom izmjenom. Učenici neće do kraja četvrtog razreda osnovne škole učiti oba pisma, nego će oba pisma savladati. To je ipak neki napredak. Ali ni ovaj put nema objašnjenja za tri jezika koji se zovu jednim od tri naziva, osim konstatacije da je „Definisana upotreba jezika i pisma u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Kantona.“ Ako za sada maknemo u stranu pitanje gdje je ovdje nestao Ustav BiH, ostaje pitanje za predlagača: ko je autor ove „definicije“? Stoji li iza nje ijedan ugledni lingvista? Daju li se zakoni ikome na recenzije, prije nego se posluže na srebrnom pladnju, koji se prema Ustavu Federacije i Kantona naziva jednim od tri naziva, srebrna tacna, srebrni poslužavnik, srebrna plata, srebrna malina...
